Abdulah Sidran: Džamija na dugme

U ta sam doba bio pametan ko Niče ili barem kao onaj Titov ideolog i pisac najvažnijih političkih dokumenata, učitelj Edvard Kardelj Bevc. Sitna, a mnogo krupna figura. U njega brkovi bili nalik brkovima moga oca Mehe Sidrana pa mi to mnogo jačalo samopouzdanje.Brošuru 'Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja' znao sam haman bolje i od kog slovenačkog srednjoškolca. Staljin pojačao Marksovu, Bevc Staljinovu definiciju uvjeta neophodnih da jedna etnička grupacija izraste i pretvori u ono što se prema tadašnjim shvatanjima smatralo i nazivalo nacijom.

Žali Bože svake sekunde koju potroših na to naukovanje, ali nikad baš sve ne može biti uzaludno i besmisleno. I najvećoj gluposti znaju se namjestiti okolnosti u kojima prestane biti to što je bila, pa se u nečemu pokaže korisnom i pametnom. Ne možeš ti životu stati ukraj.

Navalio na mene, u podrumu – tamo sam ja rijetko silazio, više radi raje i pića, nego da se sakrijem od bombardovanja – nekakav prilično ozbiljan čovjek, ni star ni mlad, ni crn ni plav, ni žut ni crven, nego sve onako nekako, da ga obavezno odvedem predsjedniku Aliji Izetbegoviću ! Vjerovalo se, među sarajevskim logorašima, da se ta vrata predamnom lakše otvaraju i da kod omiljenog Predsjednika imam neke posebne privilegije i popuste. Nešta od toga moralo je biti istinito, ali što sam ja dopuštao da to spolja izgleda mnogo snažnije i jače nego što je bilo – e, to je stvar običnih ljudskih slabosti. Taština nad taštinama, sve je taština. Kome je to od obična svijeta mrsko da ga smatraju važnijim nego što jeste ? Pa ljudi se polomiše, izgiboše da u očima drugih ljudi izgledaju jači i bolji nego što jesu.

Ti samo njemu reci da ja imam riješenje za ovaj naš belaj. Zaustavljam rat u sekundi ! Samo mu to reci ! Imam čovjeka koji ovo zaustavlja u sekundi. Molim te, gospodine Predsjedniče, da ga primiš, ne treba mu više od deset minuta !

Ni dan danas ne znam jesam li imao posla sa hajvanom ili s vizionarom. Nisu mi tada ni malo bila važna ljudska imena i prezimena, pa i ne pamtim kako se čovjek zvao, ali mi je nekako blizu da je za sebe kazivao ono – ne mogu se sjetiti kako se kaže – kad osoba završi pola fakulteta, prekine studij ali dobije nekakav validan papir s upisanom nekakvom titulom. Pogonski inžinjer ? Jest vraga. Ne znam i gotovo. A da je bio Bošnjo, bosanski musliman, to je stvar govorila sama sobom a da se nikakvo muslimansko ime nije izgovorilo. Možda: Zlaja, Paja, Miki, Cobra – ili nešto tome slično, ljepo, univerzalno, nemaš potrebe ni da pamtiš.

Ti mene samo dovedi do njega i stvar je riješena ! Gotov rat !

Ja njemu mogu – kad mi se ukaže prilika – samo kazati da se u moj podrum ponekad od granata skloni nekakav čovjek koji tvrdi….eto to što ti veliš….i šta smo dobili ? Ne bi te pozvala ni primila ni ova naša Igbala, što dijeli humanitarnu pomoć, a ne da te u ovom paklu i belaju prima predsjednik države. Moraš mi kazati, moraš mi sve kazati i pokazati, pa da ja probam pokušati to što ti od mene zahtijevaš ! Snužden – jer on je 'premijeru' očigledno zamišljao kod Predsjednika – upita: Možemo li kod tebe u stanu, da nas ne gledaju ovi u podrumu ?

Sutradan, na niskom stoliću u mome dnevnom boravku, pokazuje mi maketu svoga patenta. Nabavio baterije, sve radi bez greške, u minijaturi, ali kao pravo.

Kutija od šper-ploče, dvadesetak centimetara visoka, a na njoj – džamija ! Fina, ćusta, bosanska, bez ikakvih ukrasa, zvučnika, i višestrukih šerefeta.

Vidiš, kaže. Ovakve džamije lijepo razastreš po Bosni đe kod treba. Stoji ovako dok traje namaz, džuma, teravija, sve što se u džamiji normalno događa. Čim završi – pritisneš ovo dugme – tu on pritisnu neko bočno dugme što ga do tad nisam ni vidio – i vidiš: džamija se, kao liftom, spusti u kutiju. Nema džamije.

A kad dođe vakat, ti opet pristisneš na ono dugme – ona odozdo, iz one kutije iziđe, sav se poso obavi po našem običaju i tabijatu, pa opet pritisneš dugme – je li ti sad jasno ? Ovo neće stati dok to sa džamijama ne riješimo

Hoćeš li me, života ti i Boga, odvesti kod Predsjednika ?

Abdullah Sidran

Viđeno: 168

75

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close