Akšam na uho miriše

Kako pažljivo i znanom rukom optičara izrađena stakla naših naočara nadoknađuju minuse i pluseve u dioptriji, tako emocije i osjećaji služe čulima razuma da nadoknadi nepotpunost viđenog i osjetilnog koje je zbog vesvesa vesvesara spomenutih u muavezetejn uvijek prekriveno u nekoj mjeri koprenama.

 

Da je zemlja kojim slučajem četvrtasta nudila bi znatno manje uglove gledanja i mogućnosti različitih a tačnih percepcija. No, zemlja je okrugla, svaka nova pozicija posmatranja, makar i za stepen pomjerena od prve, nudi novi ugao, otkriva novo područje.

Prvi put svih zemaljskih oblina, krugova, ponavljanja vodi ka kocki. Ka Kabi, Hramu časnom sagrađenom u Meki. Ka građevini koja je u pet pravaca pruža svoja lica, šestim držeći zemlju pod sobom. Okrećemo se njoj, pravimo krugove oko nje i podižemo poglede k nebu gdje nas, kad sa sve četiri strane svijeta pristignemo upućuje njeno peto lice. I dok nam šesto govori da od zemlje smo, sa različitih strana njenih, ovo nebu mogli izbjeći zemaljsko postajanje tako nećemo ni nebesko.

Razum raspoznavanja i krug i kocku. Smijer i oblik. Potrebuje želju, nijjet i pomisao a skončanje u prihvatanju srca, kroz zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, prihvatanje ili odbacivanje.
Objava nam kaže da razum ne može doseći do Gospodara, i svaki će se pogled skrhan sebi vratiti u tom nastojanju,no obuhvata Ga srce roba.
Gledam,mislim , osjećam i volim….
Vidim,znam, prepuštam se i nadam….

Konjic izdiše dan i udiše noć. Neretva ušuškana velom tame javlja se svojim žuborom i hukom. Mujezin glasom potvrđuje svoj uznositi položaj od samih munara. Munare se u tami ne vide, no i kad vid zamre sluh i dalje nastavlja da živi. Zato je glas mujezina iznad vitkosti munara. No, opet,ko glas mujezina čuje doći će i munaru da vidi! Kad o nekom dobro čujemo ipak mu se u oči zagledamo da to provjerimo. Ako je neko fin postaće i čuven. Čuće se za nj ili će biti čuvan u sjećanju onih koji su mu ljepotu ponijeli u sebi… i kad zemlja tjelesnost mu obuseni.
Hiljade krugova, ajeta, duša koje se susretoše i poželješe zanosom iste ljubavi uvijek i iznova isto: da budu jedno!
Ljudi vole jednostavnost. Odgovore sa Da ili Ne. Razum i osjećaji govore, ipak je malo onih koji umiju postaviti pitanje na koja bi ovakvi kratki odgovori bili dostatni.

Oko mene stalaže, na stalažama hiljade knjiga, u knjigama hiljade riječi, definicija, smislova života. 
Među hiljadama knjiga jedna Knjiga u koju sumnje nemam. U njoj riječi o lijepoj riječi:
„Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji. A grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba kada Gospodar dozvoli-, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.“
Ezan se završava. 
Ustajem i krećem prema džamiji. U knjizi se kaže da ono što lijepu riječ Bogu uzdiže jeste lijepo djelo.

Izvor: knjiga ''Ćuprijanja''
Autor: Esad Bajić
Za Akos.ba pripremila: Medina Kanlić

 

Viđeno: 4

41

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close