Allah, dž.š., je blizu

Osjećamo li prisutnost Boga Svevišnjega? Da li vidimo Njegovu neprekidnu intervenciju s ovu stranu zvijezda? Da li smo mi, ustvari, deisti, ali to ne želimo sebi, niti drugima priznati?

Zašto insistirati izvitoperenim tumačenjima da je Bog negdje tamo, daleko? Postoji mnoštvo ajeta koji nam apostrofiraju Božiju Sveprisutnost i Blizinu: Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije. (L, 16) A Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite. (LVI, 85) On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. (LVII, 3) On je s vama gdje god bili. (LVII, 4) Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili. (LVIII, 7) Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Božije. (II, 115) A kada te robovi moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli. (II, 186) Teško je ne uočiti da se u potonjem ajetu odmah nakon Božije blizine spominje dova, što bi valjda trebalo sugerisati da samo onaj ko je svjestan Božije blizine, usljed egzistiranja u krilu takve neizmjerne ljepote/Ljepote, ima potrebu da sa svojim Gospodarom razgovara, to jest, upućuje Mu dovu.

Od beskrajnog je značaja činjenica da se u Qur'anu za Boga veli da je Sveobuhvatni (Al-Muhit), a da termin muhit ujedno znači životna sredina (O životnoj sredini kao ambijenta koji je prožet Božanskim Prisustvom, opširnije u: Seyyed Hossein Nasr, Susret čovjeka i prirode: duhovna kriza modernog čovjeka, drugo izdanje, s arapskog preveo: Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2001. god.; S. H. Nasr, The Need for a Sacred Science, Albany, State University of New York Press, 1993., str. 131. Navedeno prema: Nevad Kahteran, Perenijalna filozofija (sophia perennis): u mišljenju René Guénona, Frithjofa Schuona i Seyyeda Hosseina Nasra, El-Kalem, Sarajevo, 2002., str. 209-210): A Allah sve obuhvata! (IV, 126) I znajte: zaista On obuhvata sve. (XLI, 54) Allah u suri čije prve riječi su ujedno prve riječi Objave, u imperativnoj formi izražava činjenje sedžde i približavanje Njemu: Već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš! (XCVI, 19) Spomenućemo da je i riječ kurban izvedena iz arapskog glagola بيقرِّ – قرَّبَ što znači približavati se, tako da kurban predstavlja sredstvo približavanja Svevišnjem. Kada je u pitanju Allahu najdraži način približavanja roba Njemu, Njegov Miljenik prenosi: Uzvišeni je Allah, doista, rekao: ''Ko uznemirava kojeg od Mojih evlija – Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jest ono što sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama pa ću ga zavoljeti, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom radi, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti. Ni oko čega što radim nisam se više dvoumio kao oko duše vjernikove, koja ne voli smrt, a Ja joj ne volim nažao učiniti.'' (El-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008., tom 4, str. 622-623) Vjerovjesnik, a.s., također, prenosi: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno." (El-Buhari, Ibid., str. 1120) Njegovu blizinu ne trebamo shvatiti doslovno niti u uobičajenom smislu značenja blizine. (El-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), s arapskog preveo: Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 353) Slično kaže i Rumi: Bog je uvijek blizu tebe. Šta god pomisliš ili zamisliš, On je kod te misli, jer On stvara tvoje misli i šalje ti ih. Ne možeš Ga vidjeti samo zato što ti je toliko blizu. Zar je to čudno? Ta i razum te prati u svemu što činiš, ali ti razum nigdje ne vidiš.

Vidiš samo njegove tragove, ali ne vidiš njega samog. Naprimjer, neko ode u hamam i ugrije se; gdje se god po hamamu kreće, vatra je s njim i grije se od njezine toplote, ali vatru ne vidi. No, pošto iziđe napolje i očima vidi vatru, poznato mu je da vatra grije i zna tad da se i hamam ugrijao od te vatre. (Dželaluddin Rumi, Tajne uzvišenosti, s perzijskog preveo: Munir Drkić, Bookline, Sarajevo, 2011., str. 240-241) Kako predstaviti i doživjeti Božiju prisutnost? Naglasićemo da samo stepen ihsana (Vidjeti: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa: izbor, prijevod: Šefik Kurdić, Kuća mudrosti, Zenica, 2003., Knj. 1, str. 37-38) može iznjedriti takvu svijest koja je otvorena za Božije prisustvo. Ne možemo a da ne spomenemo prelijepi Suhrawardijev aforizam (kažemo aforizam i zbog sažetosti ove misli, ali prije svega zbog paradoksa koji se izvija iz njegovih riječi): Nedostižnost je Tvoja blizina. (Shaykh Shihabuddin Suhrawardi Al-Maqtul, ''Orijentalna mudrost – teozofija svjetlosti,'' s arapskog preveo: Rešid Hafizović, Institut ''Ibn Sina,'' Sarajevo, 2011., str. 15) Kako lucidno Abdullah Čelebić uočava: S jedne strane zagovaramo Allahovu, dž.š., svemoć i blizinu, a s druge strane, nesvjesno Mu osporavamo interventnost u svijetu, ubijeđeni da je čovjek kovač svoje sreće? Ovakvo postavljanje stvari učiniće da formalizam prevlada u vjeri, da ibadet izgubi svoju dušu i smisao. (Vidjeti: Abdullah Čelebić, Aspekti ljubavi prema Bogu. Ljubav prema Ehli-Bejtu, Islamska misao, god. VIII, 1986, br. 94, 13-17) Ako je Bog blizu, zbog čega da Mu se približavamo? Ovo je pitanje koje zahtijeva širu elaboraciju, ali ćemo se zadovoljit sa odmišljanjem u smjeru koji nam otkriva da je Gospodar uvijek blizak, samo je na čovjeku da toga bude svjestan, to jest, da povećava razinu svijesti o Božijoj prisutnosti. Slično nam poručuje i Suhrawardi: Mi smo navlastito zastrti od Njega snagom savšenstva Njegova svjetla i nesavršenstva naših svojstava, a ne zato što je Svjetlo nad svjetlima skriveno. (Suhrawardi, Ibid., str. 181-182) Čemu uopšte ispisivanje ovih redaka? Zbog prisjećanja (zikr) i opomene modernom čovjeku jer je zaboravio da nema raspolućenosti između svijeta transcendencije i svijeta imanencije, zaboravio je da Nebo i Zemlja nisu dva odvojena koncepta.

Haris Dubravac, Preporod

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close