ALLAHOV, DŽ.Š., HLAD NA SUDNJEM DANU

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«Sedam osoba će Allah dž. š. uvesti u Svoj hlad onog dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova hlada: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dž.š., čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koja se vole u ime Allaha, u ime Njega se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove lijepa i bogata žena da učini s njom blud a on to odbije i kaže: ’Ja se bojim Allaha!’, čovjeka koji daje sadaku tako tajno, da mu njegova lijeva ruka ne zna šta mu udjeljuje desna ruka i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze. »       

       Komentar hadisa
  Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava u ovom hadisu o tegobama Sudnjeg dana, kada ljudi budu stajali pred Gospodarem svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi znojiti a toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi ili žena, a to su:
1. Pravedan vladar – emir, vođa, upravitelj i slično, ili svako onaj koji bude zadužen za nešto od  stvari muslimana pa u tome bude pravedan. Najljepše opisan pravedan vladar je onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo sa spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i brojnih koristi za muslimane. U jednom drugom hadisu kaže Poslanik, s.a.v.s.:
أَحَبُّ النَّاسِ إِلَى اللَّهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَ أَقْرَبُهُمْ مِنْهُ مَجْلِسًا إِمَامٌ عَادِلٌ.
“Najdraži čovjek Allahu, dž.š., na Sudnjem danu i najbliže mjesto do Njega će imati pravedni vladar.”    
2. Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj. odrastao je privržen ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt ne zadesi” kao što to stoji u drugoj predaji, koju prenosi Selman u istom kontekstu:"Mladić koji je potrošio svoju mladost i svoju aktivnost u ibadetu Allahu Uzvišenom ” kako je to objasnio Hafiz Ibn Hadžer.
Ovdje je posebno spomenut mladić jer se obično smatra da strast kod njega prevladava i da je kod njega više izražena snaga u slijeđenju hirova (strasti) nego kod zrelog čovjeka. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za njegovu vjeru i bliža je bogobojaznosti.
3. Čovjek čije srce je vezano za džamiju, – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno, klanjanju u džema’atu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju, kad iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz. 
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
إِذَا رَأَيْتُمُ الرَّجُلَ يَعْتَادُ الْمَسَاجِدَ فَاشْهَدُوا لَهُ بِالْإِيمَانِ، قَالَ اللَّهُ تَعَالَى ﴿إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ واليَوْمِ الآخِر﴾
 (سورة التوبة 18) 
 “Kada vidite čovjeka da redovno posjećuje mesdžide posvjedočite da je musliman, kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu: -Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju."  
4. Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju – tj. uzrok njihova sastajanja bila je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu sa mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi. 
Drugo značenje ovog hadisa je da se njih dvojica vole u ime Allaha, ali ako jedan od njih bude ustrajavao u grijesima, ovaj prvi se rastaje od njega u ime Allaha, bez obzira što ga je mnogo volio, jer mu je Allahov hator draži od bilo čijeg. 
U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga, ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje, u ime Allaha sastavni dio imana.
5. Čovjek kojeg je pozvala ugledna žena da učini blud s njom, pa on kaže da se boji Allaha – podrazumijeva čovjeka koga je pozvala žena  koja ima ugled i položaj i ponudila mu se da učini grijeh s njom, a on se sustegao od toga i rekao: ”Ja se, doista, bojim Allaha Gospodara svijetova!” Allah će mu radi toga za uzvrat dati da bude u Njegovom hladu, kada ne bude drugog hlada, jer strpiti se na poziv tako opisane žene stvarno je teško i za to je potreban veliki iman u srcu. On se strpio i sustegao od takve žene samo radi Allaha, mada se do takve žene vrlo teško može doći i to je bio veliki izazov. 
6. Čovjek koji daje sadaku tako da njegova lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu opisana je vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikrivanje je bolje jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, obavljanje fard dužnosti je bolje javno, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
إِنَّ أَفْضَلَ صَلَاةِ الْمَرْءِ فِي بَيْتِهِ إِلَّا الْمَكْتُوبَةَ.  
"Zaista je najbolji namaz čovjeka onaj kojeg obavlja u svojoj kući osim fard-namaza."  
    7. Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći pa mu zbog toga oči zasuze -tj. iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Želi se reći da on spomene Allaha u samoći, čist od okretanja nekom drugom mimo Njega. Veliki su fadileti (koristi) od plača iz straha i pokornosti prema Allahu i radi potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti ko bi inače zaplakao u samoći.  Allahov Poslanik, s.a.v.s., u drugom hadisu kaže:  
مَنْ ذَكَرَ اللهَ فَفاَضَتْ عَيْنَاهُ مِنْ خَشْيَةِ اللهِ حَتَى يُصِيبَ الأرضَ مِنْ دُموُعِهِ لَمْ يُعَذَّبْ يَوْمَ القِيَامة.  
“Ko se sjeti Allaha pa mu oči toliko zasuze da počnu padati na zemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.”    
Poruke ovog hadisa
– Spominjanje ljudi u ovom hadisu ne podrazumjeva da će na Sudnjem danu Allah dž.š. u svoj hlad uvesti samo muškarce nego i ljude i žene koji to zasluže,
– Podsjećanje na strahote Sudnjeg dana je opomena da se pripremamo za njega,
– Vrijednost tajne sadake i pokornosti Allahu dž.š. je velika, 
– Dijeliti sadaku i raditi brojne lijepe poslove treba činiti desnom rukom jer je to od islamskog bontona – ponašanja.