Ašura – Bajram vjerovjesnika

Od vremena kad je Zemlju stvorio broj mjeseci u Allaha je dvanaest, a od tih dvanaest četiri mjeseca su sveta. Jedan od četiri sveta mjeseca je i muharrem, prvi mjesec hidžretskog kalendara, mjesec u kojem smo trenutno.


„Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite.“  Et-Tevbe 36.  Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu pripada, Onome koji pomoć svoju daje onome ko Ga zaziva i moli, za pomoć dovi. Salavate na Poslanika donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dina i sunneta.

Od vremena kad je Zemlju stvorio broj mjeseci u Allaha je dvanaest, a od tih dvanaest četiri mjeseca su sveta. Jedan od četiri sveta mjeseca je i muharrem, prvi mjesec hidžretskog kalendara, mjesec u kojem smo trenutno. U mjesecu muharremu deseti dan se izdvaja od ostalih, jer je deseti dan muharrema ili dan Ašure spomenut u Poslanikovim hadisima. Pored toga, dan Ašure, odnosno deseti muharrem je dan u kojem su mnogi poslanici obradovani Allahovom milošću. 

Dan Ašure je kod muslimana širom svijeta poznat i kao „Idul-enbija“, tj. "Bajram vjerovjesnika", jer je Allah dž.š. na taj dan mnogim poslanicima ukazao posebne počasti. 

Tako se navodi da je na dan Ašure: 
1) Junusa, a.s. izbacio kit iz svoje utrobe na obalu mora, 
2) Allah dž.š. je oprostio Ademu, a.s., nakon što je prekršio Njegovu zabranu, 
3) trgovačka karavana, koja je putovala prema Egiptu, izvadila je iz bunara Jusufa, a.s.,
4) Jakubu, a.s., vraćen je vid, 
5) Ejjubu, a.s., vraćeno je zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo…

Također, na ovaj dan Nuh, a.s., je počašćen Allahovom milošću. Imam Ahmed u Musnedu navodi predaju od Poslanika, a.s., u kojoj se kaže: „…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…“ (Ahmed)

Na dan Ašure Musa, a.s., je preveo svoj narod preko mora i spasio ih faraonovog ropstva a faraona je stigla kazna i skončao je svoj život u morskim dubinama.

Pored navednog postoji još predaja koje govore o desetom danu muharrema kao danu u kojem su poslanici obradovani i spašeni. Spas poslanicima je dolazio nakon iskušenja i muka kroz koja su prolazili. Njihova iskušenja su bila daleko veća, jer su oni bili odabranici. No međutim, to ne znači da mi, obični ljudi, nećemo biti iskušavani i da ćemo život proživjeti bez belaja, raznih nedaća koje će nas snaći, koje su bile, kao i one koje će doći. Nema na svijetu nijednog roba Božijeg koji može reći da nikada u životu nisi osjetio šta je to belaj, koji može reći da je uvijek bio sretan. Uvijek je bilo i biće faraona koji su vladali i koji su sebi umislili da su iznad ostalih, da su božanstva, da im se treba klanjati. Uvijek je bilo i biće silnika i tirana koji će tlačiti sopstveni ili neki drugi narod.

Musa, a.s., je odavno odselio s ovog svijeta i on neće doći da spasi progonjene kao što je spasio svoj narod na dan Ašure prevodeći ih preko rastavljenog mora. A more života po kojem plovimo nije uvijek mirno, znaju vjetrovi zapuhati i životni talasi nas znaju nositi nepreglednim dunjalučkim bespućima Ponekad znamo osjetiti i strah zbog neprilika koje su nas snašle. A zna se i desiti da kad stignemo do mjesta gdje nam se čini da izlaza nema, ipak nam se milost Božija ukaže kao što se ukazala sinovima Israilovim kad su stigli do mora. More se rastavilo i spas ih je čekao na drugoj strani obale na koju ih je Musa, a.s., preveo. Pred nama se more ni bilo koja druga voda neće rastaviti na dvije strane. Naše životne probleme valja nama samima rješavati, neće niko drugi. A belaja je u svijetu ovom doista mnogo, nekad čak i previše.

Dosta je danas onih koji sliče Jusufu, a.s., kojeg su njegova rođena braća bacila u bunar zbog zavisti i ljubomore. Mnogo je i onih koji sliče Jusufovoj, a.s., braći, ali je malo onih koji sliče Jusufu, a.s., koji je braći svojoj oprostio njihovo zlodjelo. Zbog Jusufovog, a.s., nestanka Jakub, a.s., njegov otac, vid je izgubio plačući za sinom svojim. Jusufova braća su svome ocu rekla da je Jusufa usmrtio vuk pokazujući Jakubu, a.s., krvavu košulju kao dokaz. Od prevelike tuge za sinom Jakub, a.s., je oslijepio, ali mu je ipak na dan Ašure vraćen vid, a i nakon protoka nekog vremena on je ponovo susreo sina Jusufa, za kojeg je cijelo vrijeme dok ga nije bilo vjerovao i bio ubjeđen da je živ. Mnogi danas bosanski očevi a i majke su slične Jakubu, a.s. Plačući za djecom svojom gube svoj vid i nadaju se, svakog dana, da će oni doći, ali njih nema, djece bosanske, šehida bosanskih. Samo oni koji su time iskušani razumiju bol Jakubovu i njegovo iskušenje.

Slično iskušenje sa sinom imao je i Nuh, a.s., kada je njegov narod zadesio Tufan – potop, kazna kojom su kažnjeni. Ali, Nuhov, a.s., sin nije bio poslušno čeljade. Iako je svakim trenom postajao svjesniji da se najave njegovog oca, Nuha, a.s., obistinjuju, ipak je odbio babin poziv da se s njim ukrca u lađu. Na najveće brdo se želio popeti misleći da će se tako spasiti kazne. A spašeni su bili oni koji su Nuha, a.s., slijedili i koji su se zajedno s njim u lađu ukrcali i koji su se na dan Ašure s lađom zaustavili na brdu Džudijj osjetivši ponovo mirno zemljino tlo pod svojim nogama. Ovaj dunjaluk na kojem živimo je nemirno more. Najveća brda na njemu nisu spas i neće nas zaštiti od iskušenja. Ono što je propisano će nas snaći, ne možemo od toga pobjeći.

I Ademu, a.s., bilo je, još u edželu, zapisano da će pogriješiti i njegova greška ga je snašla, ali on se pokajao i na dan Ašure mu je oprošteno. Sva djeca Ademova su kao i on, ljudi skloni greškama koje su sastavni dio života naših. Ali, pokajanje nije osobenost svih sinova Ademovih, iako su svi skloni greškama. Oni koji se zastide svoje greške, kao što se i Adem zastidio, kaju se i traže oprosta. A oni kojih ništa nije stid, oni rade svašta i ne stide se svojih grijeha. Oni koji stid izgube, oni izgube i osjećaj za dobro i loše. Kad se stid izgubi tada sve izgleda kao dobro i dozvoljeno, sve se čini da nije štetno, svemu se pribjegava i sve se proba. Kad se stid izgubi radi se svašta, sve što duša poželi, a duše su sklone zlu. Najbolji krotitelj duše je post, jer se ljudski nefs njime 

Iz zahvalnosti što ih je spasio iskušenja i nedaća Božiji poslanici kojima je na dan Ašure ukazana Božija milost i spas postili su taj dan, kao što je navedeno da je Nuh, a.s.,  postio. Također, Musa, a.s., je postio dan Ašure, odnosno deseti dan svetog mjeseca muharrema. 

Nakon dolaska u Medinu Muhammed, a.s., uvidio je da Jevreji poste Ašuru, pa je upitao: „Šta je ovo? Rekli su: Ovo je lijep dan, dan u kojem je Allah spasio Benu Israelićane od njihova neprijatelja, pa ga je postio Musa. Tada je Poslanik rekao: Meni je Musa bliži od vas! – pa je postio i naredio drugima da poste.“ (Buharija) 

S obzirom da se i sam Poslanik, a.s., svojim postupcima razlikovao od drugih, tako je preporučeno njegovim riječima da se poste dva dana kako bi se razlikovali od jevreja. Onaj ko želi da posti dan Ašure, deseti muharrem, dan kojeg je i Muhammed, a.s, postio, onda neka posti dva dana, dan prije Ašure i Ašuru ili dan poslije i Ašuru, odnosno neka posti 9. i 10. dan muharrema ili 10. i 11. Naravno, onaj ko želi i koje u mogućnosti. Onaj ko ne može neka se sjeti da je na 10. dan muharrema Allah mnogim svojim poslanicima ukazao počast i darivao im milost svoju. A milost Božija je nepregledna i Allah će je spustiti na svakog ko Ga za nju zamoli, i zato ne gubimo nadu u Allahovu milost, ali potrudimo se da je zaslužimo.

Allaha molimo da nas pomogne Poslanika da slijedimo, dobro da radimo a lošeg da se klonimo. Gospodaru naš, grijehe nam oprosti, na Sudnjem danu Milostiv budi.
Amin, ja Rabbel-alemin!