Bejtullahov zlatni pravokutnik

Kuća kao uputa – ciljevi studije [1]

Jedna od najpoznatijih i svakako najupečatljivijih slika vjere Islama u očima cijeloga svijeta prizor je hodočašća u Mekki. Velik broj hodo- časnika odjevenih u bijelo obilazi jednostavnu građevinu kockastog oblika pokrivenu crnom tkaninom. Značenje hodočašća i same gra- đevine većini ljudi koji nisu muslimani nije posve jasno, iako je njeno mjesto u središtu vjere mnogo više od milijardu ljudi. To mjesto, kako vjeruju muslimani, odredio je Bog u Kur’anu, neiskrivljenoj i u potpu- nosti sačuvanoj Božjoj riječi dostavljenoj Muhammedu Božjem poslaniku.[2]

To su znakovi Allahovi koje ti navodimo istinom, pa u koji će govor poslije Allaha i njegovih znakova vjerovati? /45: 6/

Mjesec ramazan jest onaj u kojem je spušten Kur’an, ljudima uputa /huda هدى/ i njoj pojašnjenja te svemu Razlikovnik. /2: 185/

Prva kuća /bejt بيت/ položena /vudi’a وضع/ ljudima jest ona u Mekki, blagoslovljena je i uputa /huda هدى/ svjetovima. /3: 96/

I napravismo /dža’ale جعل/ Kuću /Bejt البيت/ utočištem ljudima i zaklonom pa zauzmite postaju Ibrahimovu mjestom bogoštovlja. I ovlastismo Ibrahima i Ismaila da očiste Moju kuću /bejti بيتى/ obilaziteljima i privrženicima i naklonicima i priniznicima. /2: 125/

I podižući /refa’a رفع / temelje /ka’ida قاعدة / Kuće Ibrahim će i Ismail: “Gospodaru naš, primi od nas, Ti si zaista Slušatelj i Znalac.” /2: 127/

I Ibrahimu ćemo, pripremajući /bevva’ بوء / mu mjesto /mekan مكان / Kuće: “Ne pridružuj Mi niti što i očisti Moju kuću obilazite- ljima i stajačima i naklonicima i priniznicima.” I oglasi ljudima Hodočašće /Hadždž الحج /. Doći će ti pješice te na izmorenima i mršavima, dolazeći svakim smjerom iz dubine./22: 26-27/

Vidimo kako preokrećeš licem k nebu i zasigurno ćemo te upraviti pravosmjerno /kibla قبلة / čime ćeš se zadovoljiti. Pa upravi /velleje ولى / lice svoje u smjeru /šatr شطر / Džamije /Mesdžid المسجد / nepovredive/haram حرام / i ma gdje bili upra- vite lica svoja u njegovom smjeru… /2: 144/

Napraviše /dža’ale جعل / Allah Ka’bu / الكعبة /, Kuću /Bejt /البيت nepovredivu /haram حرام /,nepovredivu /haram مارح/, postojanom ljudima… /5: 97/

Ka’ba كعبة je arapska imenica ženskog roda i označava kocku, kockastu konstrukciju, punu ili pregnantnu formu, dok u muškom rodu /ka’b كعب / označava čvor, zglob te petu stopala. uz nazive Božja kućaMoja kuća,Prva kućaStara /’atik عتيق / kućaPradavna /kadim قديم / kućaNepovrediva kuća Nepovrediva džamija/mesdžid ,مسجد ,mjesto gdje vjernik prinizuje lice tlu u izrazu poniznosti Allahu – “prinizište”/, Ka’ba je kur’anski termin gdje označava građevinu u Mekki koja tvori središte dviju od pet osnovnih vjerskih obveza. To su svakodnevno osobno bogoštovlje i hodočašće. Božjoj kući u Mekki, naime, svi se u činu bogoštovlja okreću, a svaki ju hodočasnik obilazi.

Pažnju posebno privlači činjenica da je Ka’ba u Kur’anu, baš kao i sam Kur’an, nazvana Uputom /huda هدى /. Izjednačavanje u svojstvu uputnosti Štiva i Kuće upućuje na više nego simboličnu poziciju Kuće kao obnove abrahamovog monoteizma. Što naime, jednostavnu kamenu građevinu približno kvadratnog tlocrta s ravnim krovom i jednim otvorom čini uputom? Svojstvo upute, naime, ne može se svesti na svojstvo samo orijentira. Odnosno, što je u njenom obliku pregnantno, a ne tek kockasto ili kubno? Cilj je ove studije stoga ustanoviti i osvijetliti skrivene i neistraživane geometrijske i prostorne aspekte Božje kuće u povijesnom i geografskom kontekstu.

Graditeljstvo kao sinteza

Kur’an objavljuje Islam ne kao novu vjeru, već kao završni oblik dugog slijeda Božjih objava ljudima putem Božjih poslanika, od Adama do Abrahama, preko Mojsija i Isusa do završno Muhammeda. Ideja Islama je sinteza što izvire iz kritike naslijeđenih proturječnosti koje su nastale nestručnom intervencijom ili interpretacijom u izvorni oblik, kako starih objava tako i znanstvenog nasljeđa, čime su potaknute nove spoznaje. Tako se i klasična kultura Islama afirmira brzo ugrađujući znanstveno i tehnološko nasljeđe prethodnih i susjednih kultura uz radikalnu reformu negativnih društvenih oblika organizacije.

Navedeno načelo sinteze nalazimo i u graditeljstvu, koje je od posebnog interesa ove studije. Počevši jednostavnom gradnjom Poslanikove džamije u Medini, osnovni koncepti islamskog graditeljstva brzo i uspješno ugrađuju graditeljska iskustva Bizanta i Perzije. No graditeljstvo se ne razvija samo preuzetim konstrukcijama i detaljima, već se oni značajno unapređuju i gradi se posve samostalna i inovativna konstrukcijska i dekoracijska logika koja označava cijelu civilizaciju te razvija ukupno graditeljsko nasljeđe čovječanstva u novim smjerovima.

Rečeno je najjasnije vidljivo u primjeru razvoja potkupolnih konstrukcija nad prostorom pravokutnog tlocrta, problemom s kojim su se i prije pojave Islama susreli bizantski i perzijski graditelji te razvili temeljna rješenja. Jedan je sustav pandantiva, to jest četiri kutna sferna trokuta iz crkve Aje Sofije u Istanbulu, razvijenih kao sferni isječci kupole horizontalno prerezane kupolom manjeg radijusa koju nose. Drugi je sustav trompa iz sasanijskih hramova vatre, to jest četiri kutne niše razvijene pod lukovima koji tangiraju osnovu kupole u četiri točke najudaljenije od kutova tlocrta. No ono što je slijedilo u islamskom razdoblju, nazvati se može ne tek usavršavanjem naslijeđenog, kao što je primjer osmanske arhitekture u odnosu na bizantski izvor, već i unapređenjem koje dovodi do stvaranja posve novih sinteza. To se prvenstveno odnosi na segmentnu kupolu nošenu putem osam sekantnih lukova u Džamiji u Kordobi iz 10. stoljeća sa svim njenim tipološkim varijacijama. Drugi je primjer sinteze kupola nošena četirima isječcima rotacionog hiperboloida u Džuma džamiji u Isfahanu iz 11. stoljeća sa svim tipološkim varijacijama. Tu su i sve varijante mukarnasa, na Zapadu zvanih stalaktita, koje najprije trompu, a potom i cijelu kupolu, pretvaraju u sustav trokuta, odnosno, rečeno jezikom moderne, geodezijsku kupolu. Navedene sinteze anticipirale su razvoj sjajnih rebrastih i ljuskastih konstrukcija na Zapadu, od gotike do moderne.

No gdje je u svemu tome Kuća? Gdje je njen jednostavan oblik, ako je ona imenovana uputom? Zar su graditelji to previdjeli, ili su se zanosili čisto konstruktivnim izazovima? Imaju li konstrukcijski i dekoracijski problemi ikakve veze s oblikom Kuće? Konačno, zašto svi povijesni pregledi islamskog graditeljstva isključuju Kuću iz razmatranja kada to ne čini Kur’an? To što je građevina iz predislamskog razdoblja, ne znači da se graditelji kasnije nisu na nju referirali, pogotovo imajući u vidu da je upravo ona najvažnija građevina cijele religije.

Izvori

Navedenim ajetima iz Kur'ana /2:125, 2:127, 2:144, 3:96, 5:97, 22:25-27/ stabilizirano je temeljno značenje i elementi povijesti Božje kuće Ka'be. Ona se spominje na još mnogo mjesta u Kur'anu /2:191, 4:81, 5:2, 6:92, 7:29, 8:34, 9:7, 9:17, 9:19, 9:28, 9:107, 9:110, 10:87, 11:73, 14:37…/ no izvan polja interesa ove studije. Činjenica je da detaljnije povijesne i prostorno-konstruktivne podatke o izgradnji i rekonstrukcijama Kuće Kur'an ne sadrži.

Povijesna građa, međutim, daje mnogo podataka i detalja. Riječ je prvenstveno o hadisima Božjeg Poslanika, zbirci njegovih izreka i izvještaja o njegovom djelovanju. Ogroman je broj hadisa, nekoliko stotina tisuća, koje su Poslanikovi drugovi i sljedbenici prenosili generacijama. Kako je Poslanikova praksa drugi izvor prava u islamu, odmah poslije Kur'ana, a Poslanik nije podupirao zapisivanje hadisa, od fundamentalne važnosti bila je potvrda vjerodostojnosti usmeno prenošenih hadisa od samog početka islamske države. Već je rani pravni znanstvenik Ebu Hanifa /699-767. AD, 80-148. AH/, pripadnik druge generacije muslimana ustanovio znanost o hadisu. To je uključivalo niz strogih uvjeta za potvrdu vjerodostojnosti usmenog prijenosa, ali i sadržaja hadisa kako bi samo najrigoroznije provjereni mogli imati pravno obvezujući karakter. U godini njegove smrti rođen je imam Šafi /u. 820./, pravni znanstvenik koji je uvjete vjerodostojnosti sveo samo na potvrdu vjerodostojnosti prenosioca hadisa. Rezultat su, dva stoljeća poslije smrti Poslanika, zbirke vjerodostojnih hadisa, među kojima se najautoritativnijom smatra ona koju je sakupio i obradio El-Buhari /810-870./. Zbirka je poznata pod imenom Sahihu-l-Buhari صحيح البخارى , gdje je od 300.000 hadisa koje je obradio, kao posve vjerodostojne uvrstio njih tek 2.602. Oni hadisi koji dijelom ili posve ne ispunjavaju visoke kriterije vjerodostojnosti u pravne svrhe, važan su i nezaobilazan povijesni izvor.

Drugi skup nezaobilaznih povijesnih izvora niz je djela autora poznatih pod klasifikacijom rani povjesničari Islama. Nakon stoljeća usmenog prijenosa povijesti, u drugom stoljeću po Hidžri /od 719. AD/ započinje objavljivanje rukopisa čime je označen početak pisane povijesti Islama. Autori Ibn Ishak /704-767./ i Ibn Hišam /u. 833./ objavljuju najstariju i najautoritativniju biografiju Muhammeda Božjeg poslanika pod nazivom Siretu-Resulillah سيرة رسول الله . Ibn Sa’d /784-845./ u djelu Knjiga staleža /Kitabu-t-tabakat كتاب الطبقات / širi temu povijesti na Poslanikove drugove, podržavatelje, slijednike i brojne kasnije povijesne osobe te navodi preko 4.250 imena. El-Ezraki الازرقى /u. 834./ u svom djelu Vijesti iz Mekke /Ahbaru-Mekka اخبار مكة / naglasak stavlja na povijest grada, a ne osoba. Navedeno djelo od posebnog je značaja za našu studiju jer daje niz prostornih i konstrukcijskih podataka o
Kući i njenim rekonstrukcijama oslanjajući se na hadise. Uz preostale rane povjesničare Islama, kao što su Ibn Kutejba /u. 889./, Ed-Dineveri /u. 889./ i Es-Suli /u. 946./, posebno se ističe Et-Taberi /u. 923./ svojim djelom Povijest poslanika i vladara /Tarihu-r-rusuli ve-l-muluk تاريخ الرسل و الملوك / koje se smatra najkvalitetnijim povjesničarskim djelom gdje uz hadiske izvore navodi i stupnjeve njihove vjerodostojnosti.

Od suvremenih izvora najznačajniji je, naročito u smislu graditeljskih aspekata Ka’be, Mekkanska arhitektura /Makkan Architecture/[3], djelo koje je kao doktorsku tezu 1988. obranio saudijski arhitekt Sami Mohsin Angawi na School of Oriental and African Studies, University of London. Pored poglavlja posvećenih Mekkanskoj mikrolokaciji, zatim antičkoj povijesti grada, urbanom razvoju, stambenoj tipologiji i njenoj usporedbi sa susjednim gradskim centrima uz analizu više primjera kao i graditeljskih elemenata, autor cijelo poglavlje posvećuje povijesti Ka’be, njenoj konstrukciji i rekonstrukcijama kao i dimenzijama i njenim promjenama putem rekonstrukcija. Uz navedene povijesne izvore, autor koristi i suvremena referentna djela. To su Povijest Veličanstvene Ka’be /Tarihu-l-Ka’betu-l-Mu’azzame تاريخ الكعبة المعظمة /, koju je 1982. u Džeddi objavio Husejn Abdullah Baselama حسين عبد الله باسلامة i Knjiga autentične povijesti Mekke i časne Božje kuće /Kitabu-t-tarihi-lkavim li Mekka ve Bejtillahi-l-kerim كتاب التاريخى القويم لمكة و بيت الله الكريم / koju je 1965. u Mekki objavio kaligraf i povjesničar Muhammed Tahir el-Kurdi el-Mekki محمد طاهر الكردى المكى . Uz niz podataka i detalja, El-Kurdi el-Mekki u svome djelu grafički rekonstruira postojeće i povijesne dimenzije Ka’be.

Prije 15 godina, 1417. AH, dovršena je detaljna sanacija Ka’be kao dio vladinog projekta obnove i velikog proširenja dvaju Nepovredivih Mesdžida, onoga u Mekki te drugog u Medini. Po dovršetku ukupnih radova, izdana je knjiga koja pored opisa izvedbenih radova detaljno opisuje i restauratorske radove na Ka’bi, kao i poznate povijesne činjenice vezane uz njene rekonstrukcije. Autor knjige ‘Ubejdullah Muhammed Emin Kurdi عبيد الله محمد امين كردى , uz izvornik objavio je i prijevod na engleski jezik pod naslovom Sveta Ka’ba i dvije svete Džamije – gradnja i povijest /The Holy Ka’bah and the Two Holy Mosques – Construction and History/[4] u nakladi izvođača radova obnove The Saudi Bin Ladin Group i nakladničke kuće Al-Thurath. Knjiga sadrži i suvremene precizne rezultate mjerenja eksterijera postojeće Ka’be koje je proveo Centar za istraživanje Hadždža /The Hajj Research Centre/ sa Sveučilišta Umm al Qura u Mekki, kao i dimenzije interijera koje je 1352. AH izmjerio Baselama[5], te dimenzije kamenih blokova ziđa[6].

Više je referentnih povijesnih pregleda islamske arhitekture, kao što je Hillenbrandova Islamska arhitektura – forma, funkcija i značenje[7] te Arhitektura islamskog svijeta urednika Georgea Michella[8]. Nezaobilazna
su djela koja se bave prirodom geometrije u umjetnosti, kao što su Zlatni rez Pejakovića[9] i Walsera[10]. Najobuhvatniji uvid u klasičnu kulturu i civilizaciju Islama na našem jeziku do danas svakako je Klasična kultura
Islama I i II, autora Nerkeza Smailagića, objavljena u Zagrebu 1973. i 1976. u autorovoj vlastitoj nakladi[11]. Na ovom stupnju razrade studije, poslužit ćemo se dostupnim satelitskim prikazima grada Mekke[12].

Povijest Ka'be iz perspektive prostornih i graditeljskih svojstava

Iako Kur'an, kada govori o izgradnji Kuće, govori samo o vremenu kada je gradnju izveo Božji poslanik Ibrahim /Abraham/, Angawi, poput ranijih autora, nalazi razloga da vrijeme izgradnje problematizira. Poziva se na nekoliko Poslanikovih hadisa koje prenosi ‘Abdullah ibn ‘Abbas[13]. Ovi hadisi prenose kako je Kuća posvećena ljudima utočištem još u vrijeme stvaranja svijeta te da je o tome nađen kameni zapis pri temeljima Kuće. Prenose da ju je izgradio sam Božji poslanik Adem /Adam/ te da je ona nestala u vrijeme Potopa. Uvjerenje da je Kuća starija od Ibrahimove gradnje Angawi krijepi i jezičnom analizom kur'anskog teksta. Naglašava kako se u Kur'anu /2: 127/ Ibrahimu doslovno kaže da Kući „podigne temelje /refa’a el-kava’id رفع القواعد /”, a ne da ju izgradi /bena بنى ; ‘amere عمر /. Smatra da takav odabir riječi upućuje na prethodno postojanje temelja koje je trebalo podići, mi bismo rekli dozidati, a što potvrđuje i sahih hadis kojeg prenosi Ibn ‘Abbas[14].

Dodatni argument Angawi nalazi u hadiskim i povijesnim izvorima koji govore o rekonstrukciji Kuće u vrijeme vladavine plemena Kurejš u 6. stoljeću, pet godina prije pojave Islama, odnosno 17. godine prije Hidžre, dok je ona još služila kao politeistički panteon, kao i rekonstrukciji halife Ibnu-z-Zubejra s kraja 7. stoljeća, 74. po Hidžri[15], nakon što ju je srušila vojska Jezida ibn Mu'avije u napadu na Mekku pri pokušaju uspostave emevijskog halifata na cijelom teritoriju muslimanskog svijeta. Izvori govore kako su tada nađeni ogromni crveni kameni temelji veličine skotnih deva, međusobno čvrsto povezanih poput prstiju. Ibnu-z-Zubejr je pozvao 50 mekkanskih uglednika da temeljima posvjedoče. Otkriveno je i da su temelji dulji od zidova Kuće u smjeru Hidžra حجر, polukružnog prostora uz sjeverozapadno pročelje Ka'be ograđenog kamenim parapetom, za 6 laktova /zira’ ذراع/ i jedan pedalj /šibr شبر/. Isto je potvrđeno i prilikom rekonstrukcije Hidžra 1260. AH /1844. AD/ koju je naredio osmanski sultan Abdulmedžid nakon velikih oštećenja izazvanih poplavama. O kamenim temeljima veličine skotnih deva govori i ‘Ali ibn Ebu Talib, četvrti pravovjerni vladar /halifa/ islamske države i zet Muhammeda Božjeg poslanika, gdje naglašava da bi ih pomaknuti mogli tek tridesetorica[16]. Ovime se naglašava činjenica da takav zahvat nisu mogli izvesti Ibrahim i njegov sin Ismail koji su sami sagradili, odnosno podigli Kuću.

Pobjedonosnim povratkom Muhammeda Božjeg poslanika u Mekku nakon progonstva i organizacije države u Medini, grad se predao bez otpora i nikakvo nasilje nije izvršeno osim rušenja politeističkih kipova u Kući čime je ona „očišćena“ i vraćena u funkciju prvog hrama namijenjenog štovanju jednog Boga. Muhammed Božji poslanik nije vršio rekonstrukciju Kuće, iako je to želio. Smatrao je, naime, da ona dimenzijama ne odgovara izvorniku iz vremena Ibrahima Božjeg poslanika i da joj treba priključiti 5 laktova u smjeru Hidžra[17]. O navedenom nas obavještava hadis kojeg prenosi Poslanikova najmlađa supruga ‘Aiša, poznata po društvenoj angažiranosti i prijenosu brojnih hadisa[18]. Upravo činjenica neostvarene Muhammedove želje da rekonstruira Ka'bu postavlja pitanje o prostornim karakteristikama postojeće građevine u odnosu na izvornu i značenju tih razlika.

Dimenzije Ka'be

Prema Poslanikovom hadisu kojeg prenosi Ibn Ishak, a navodi El-Ezraki, Ka'ba je izvorno bila visoka 9 lakata[19]. Sjeveroistočno pročelje bilo je dugo 32 lakta, sjeverozapadno 22, jugozapadno 31 i jugoistočno 20. Kako tradicionalni arapski lakat iznosi približno 50 cm, izvorne stranice Kuće stoga približno iznose 16, 11, 15,5 i 10 metara, a visina joj je 4,5 metara. Ove veličine značajno odstupaju od približno kvadratnog tlocrta kakvog Kuća ima danas. Njene postojeće tlocrtne dimenzije su 26 × 22 × 25 × 20 laktova, visine 27 laktova, odnosno, prema suvremenim izmjerama, 1186 × 990 × 1204 × 1018 cm, visine 1315 cm[20].

Navedene izmjene dimenzija građevine prvi su put izvedene nakon oštećenja požarom i poplavama u vrijeme Kurejša u 6. stoljeću, pet godina prije Poslanstva Muhammeda[21] i takav izmijenjeni oblik imala je i nakon Poslanikove smrti. No zamislimo li izvorni oblik, umjesto centralne vidjet ćemo usmjerenu građevinu čija se dulja os nastavlja u prostor Hidžra. Hadisi prema Ibn Hadžeru i Ibn Ishaku te El-Fasiju, govore o izvornoj Kući kao zaobljenoj s jedne strane što može upućivati na Hidžr kao neodijeljen dio građevine, pa je, po Ibn Ishaku, Kuća dobila ime Ka'ba jer je tlocrtnog oblika pete /ka'b كعب/, a ne kockasta [22] /muka”ab مكعب/,  iako hadisi po istom prenosiocu Ibn Ishaku govore o Ibrahimovom i Ismailovom hadždžu gdje su se, obilazeći Kuću, okretali svakom od četiri ugla[23]. No kako je Ibnu-z-Zubejr, 64. godine po Hidžri /686. AD/, dakle pola stoljeća nakon Poslanikove smrti, ispunio njegovu namjeru i rekonstruirao Kuću tako da je nove zidove izgradio prateći stare temelje koje je tom prilikom otkopao i iste pokazao pedesetorici Kurejševih uglednika, izveo građevinu bez zaobljenih zidova i obilazeći ju okrenuo se svim četirima uglovima[24], posve je prihvatljivo tvrditi da je izvorna Kuća četverokutnog tlocrta dimenzija navedenih na početku odlomka. Već deset godina nakon Ibnu-z-Zubejrove rekonstrukcije kojom se obnovio izvorni tlocrt, pod upravom El-Hadždžadža koji je uspostavio vlast Emevija u Mekki, Kuća je rekonstruirana u Kurejšev tlocrt, dakle, onaj bliži kvadratu[25]. Takav je i danas. Da bi se, međutim, utvrdile posve pouzdane dimenzije izvorne građevine, odnosno njenih temelja, nužna su suvremena geotehnička istraživanja. No približne mjere, a kako ćemo kasnije vidjeti, zadovoljavaju i nedvojbeno dovode do bogatih geometrijskih implikacija sa sasvim zanemarivim odstupanjima.

Visina Kuće određivala je i visinu okolne izgradnje u smislu da niti jedna kuća tradicionalno nije smjela biti viša od Kuće. Ibrahimova Ka'ba, kako smo naveli, bila je visoka 9 laktova. Kurejševa rekonstrukcija, osim smanjenja tlocrta, povećala joj je i visinu na 18 laktova, što je omogućilo i izgradnju viših kuća u okolici. Da visina nije značajna koliko izvorni tlocrt, pokazuje i Ibnu-z-Zubejrova rekonstrukcija kojom je pratio prastare temelje, ali je povećao visinu na 27 laktova. Istu visinu čuva i El-Hadždžadžova rekonstrukcija, kakvu znamo i danas. U međuvremenu, kako je potreba za visokim građevinama u gradu rasla, njihova visina počela se određivati visinom munara koje su ograničavale prostor oko Kuće[26]. Zanimljivo je da iz izvještaja o Ibnu-z-Zubejrovoj rekonstrukciji znamo i debljinu zida koja iznosi dva lakta[27], kakvu znamo i danas, odnosno približno 1 m, ovisno o mjestu presjeka.

Angawi upozorava kako postoje malena odstupanja u duljini lakta, koja iznosi 46-50 cm[28], ovisno o povijesnom izvoru i odnosnim različitim nazivima za riječ lakat, što, smatra, može opravdati razlike u broju lakata po stranicama Kuće. S druge strane, smatra da razlika u broju lakata može upućivati i na odsutnost „svetosti“ dimenzija i da je važnost u činjenici da je Kuća uvijek bila izgrađena na Ibrahimovim temeljima i da je time kontinuirano ona Bejtullah بيت الله , Božja Kuća[29]. No ako i postoje razlike u iznosima lakta kao mjere, odnosi među stranicama, odnosno proporcije tlocrta, morale bi ostati nepromijenjene, a to, kako vidimo, nije slučaj. Imamo više i manje izdužen, odnosno deformiran pravokutnik. To je nepobitno. Da su dimenzije od velike važnosti potvrđuje i činjenica da je Poslanik želio rekonstruirati Kuću ne tek na temeljima Ibrahimovim, jer je na njima već i bila, nego točno u skladu s temeljima. Isto tako, Ibnu-z-Zubejr ne bi pri rekonstrukciji inzistirao na do tada neostvarenoj Poslanikovoj želji i tražio neupitno svjedočenje o starim temeljima i poziciji novih zidova. Dimenzije, dakle, jesu važne i mi ćemo se tom pitanju posvetiti jer tražimo zašto je Kuća Uputa. Što je, s druge strane, El-Hadždžadža pri rekonstrukciji Ka'be navelo na radikalni povratak u predislamsko vrijeme Kurejša, potrebno je povijesno osvijetliti kroz njegovo ukupno vojno, političko i ideološko djelovanje.

Konstrukcija Ka'be

Pored opisanih temelja od velikih kamena, izvorno Kuća je izvedena kamenim suhozidom s jednim ili, vjerojatnije po broju hadisa, dvoja vrata /odnosno otvora, jer su vrata prvi put ugrađena u 4. stoljeću prije Hidžre/, u sjeveroistočnom i jugozapadnom zidu, na razini okolnog terena i bez krova[30]. Kurejševom rekonstrukcijom, osim spomenutog skraćenja tlocrta i povišenja građevine, promijenjena je i vrsta zidanja. Izveden je bizantski način, naizmjenično zidanje kamenom i drvenim gredama u 16, odnosno 15 slojeva. Tada je, umjesto prijašnjeg krova od palminog drveta i palminog lišća, izveden ravni krov na drvenim gredama i 6 stupova u dva reda. Vrata su izvedena samo jedna u sjeveroistočnom zidu s visokim pragom protiv poplave ili neovlaštena ulaza[31].

Ibnu-z-Zubejr je rekonstruirao Kuću kamenom s Brda Ka'be, vratio izvorne tlocrtne dimenzije, otvorio oba ulaza, povisio građevinu na 27 lakata, ravni krov oslonio na tri unutrašnja stupa te ugradio alabasterne ploče za djelomičnu svjetlopropusnost krova[32].

El-Hadždžadž je po dopuštenju emevijskog halife Ibn Mervana rekonstruirao Kuću u varijanti skraćenog tlocrta s jednim vratima u sjeveroistočnom zidu postavljenim visoko iznad okolnog terena.

Ukrašavanje krila vrata ornamentima i tekstom kao i zidova ukrašenom tkaninom kisva كسوة, porijeklo vuče od predislamskih molitvi, zapisa i pjesama, a u Islamu to su tekstovi iz Kur'ana. Kisva se mijenja svake godine.

Crni kamen /el-hadžeru-l-esved الحجر الاسود /, koji je ugrađen u Kuću na samom istočnom uglu, ne spominje se u Kur'anu te nema neposrednog vjerskog niti obrednog značenja. No prema hadisima[33], njega je Ibrahimu, koji je tražio sina Ismaila da mu donese poseban kamen kojim bi označio mjesto početka obreda obilaska /tavvaf طواف/ Kuće, predao anđeo Gabrijel /Džibril جبريل/ donijevši ga iz Raja, što prenosi i Ibn ‘Abbas kao Poslanikove riječi /“Crni kamen je iz Raja“/. Važno je, dakle, naglasiti kako je primarno značenje crnog kamena orijentir za početak obilaska, a za kojeg se neobavezno vjeruje da je iz raja. On je odvojen od primarnog, suštinskog značenja Kuće i obreda obilaska i hodočašća, kao i samog svakodnevnog bogoštovlja i njene usmjerenosti prema Kući.

Grafičke rekonstrukcije postojećeg i izvornog tlocrta na mikrolokaciji

Kurdi je grafički rekonstruirao postojeću građevinu Ka'be na osnovi izmjerenih vanjskih i unutarnjih dimenzija[34]. Kako njegov snimak postojećeg stanja ne sadrži duljine dijagonala, ponudio je dvije grafičke rekonstrukcije. Prva slijedi pretpostavku da je južni kut /er-ruknu-l-jemani الركن اليمانى / građevine pravi, a druga onu da je to istočni /er-ruknu-š-šerki الركن الشرقى /, odnosno onaj u koji je ugrađen crni kamen.

Ucrtamo li tako rekonstruirane tlocrte u satelitski snimak Ka'be[35] vidjet ćemo da niti jedan postojeći kut nije pravi, te da obje grafičke rekonstrukcije odstupaju od stvarnog stanja /grafički prilozi 1 i 2/. U grafičkom prilogu 3 ucrtali smo tlocrt s Kurdijevim dimenzijama, ali s međusobnim kutevima prilagođenim stvarnom stanju.

1. Južni kut 90°
1. Južni kut 90°
2. Istočni kut 90°
2. Istočni kut 90°
3. Kutovi usklađeni sa snimkom
3. Kutovi usklađeni sa snimkom

 

Grafički prilog 4 prikazuje tlocrt Ka'be s ucrtanim kardinalnim geografskim osima. Vidljiva su odstupanja stranica i dijagonala Ka'be od kardinalnih geografskih osi /+7,45°; -16,95°/. Ne možemo naći nikakvu čvrstu točku ili smjer orijentacije građevine.

No kakva je situacija ako ucrtamo tlocrt izvorne Kuće prema povijesnim mjerama koje bilježi Angawi? Kako smo vidjeli da je proširenje, odnosno produženje izvornog tlocrta u odnosu na postojeći u smjeru Hidžra, dakle sjeverozapada, a kroz povijest je najmanje promjene doživio jugoistočni zid[36], rekonstrukciju ćemo izvesti uz pretpostavku o nepromijenjenosti duljine i pozicije jugoistočnog zida /grafički prilog 5/.

Rezultat ovakve grafičke rekonstrukcije pokazuje novu stvarnost. Dijagonala koja spaja sjeverni i južni kut izvornog tlocrta Ka'be odstupa od geografskog sjevera za samo +0,1343°, što isključuje slučajnost.

Štoviše, vidimo da kut koji druga dijagonala zatvara s onom u smjeru sjevera iznosi 67,3640°, što, zajedno s prosječnim odnosom duljih prema kraćim stranicama u iznosu od 1,5 i naročito odnosom najdulje prema najkraćoj stranici u iznosu od 1,6, upućuje na konstrukciju zlatnog pravokutnika, gdje je kut kojeg zatvaraju dvije dijagonale 63,4349°, a odnos dulje prema kraćoj stranici 1,618, koliko iznosi zlatni koeficijent φ/grafički prilog 6/.

4. Tlocrt Ka'be i geografiske kardinalne osi
4. Tlocrt Ka'be i geografiske kardinalne osi
5. Južni kut 90°i smjer jugoistočnog zida nepromijenjen
5. Južni kut 90°i smjer jugoistočnog zida nepromijenjen
6. Duljina jugoistočnog zida 20 lakata / 1000 cm /
6. Duljina jugoistočnog zida 20 lakata / 1000 cm /

 

Ucrtamo li zlatni pravokutnik na mjestu izvornog tlocrta uz pretpostavku da je duljina jugoistočnog zida 20 lakata, odnosno 1000 cm, te da je njegov smjer nepromijenjen, kut koji dijagonala zatvara sa smjerom sjevera iznosi 2,6837° /grafički prilog 7/. Postavimo li isti zlatni pravokutnik tako da mu je jugozapadna stranica koaksijalna s jugozapadnim zidom, ne postoji odstupanje dijagonale od smjera sjevera /grafički prilog 8/.

Debljina zida Ka'be kako postojeće tako i povijesne iznosi približno dva lakta, odnosno 100 cm[37]. Prema grafičkom prilogu 9, vidljivo je da prosječne unutarnje dimenzije izvornog tlocrta gotovo u potpunosti odgovaraju zlatnom pravokutniku s dijagonalom u smjeru sjevera /grafički prilog 10/. Dodatna zanimljivost ove grafičke rekonstrukcije je to da je duljina dijagonale zlatnog pravokutnika interijera /dint/ za samo 3 cm kraća od dulje stranice zlatnog pravokutnika eksterijera /Mext/. Na grafičkom prilogu 11 konstruiran je zlatni pravokutnik interijera tako da je navedena razlika zanemarena /dint=Mext=φ∙mext/.

Fizičku vjerodostojnost grafičke rekonstrukcije izvornog tlocrta potvrditi mogu samo suvremene geofizičke metode koje će pokazati stvarnu i preciznu poziciju na površini nevidljivih temelja građevine. Geofizička mjerenja stoga su nužan uvjet pravovaljanih zaključaka ove studije, odnosno eksperimentalne provjere hipoteze da je tlocrt izvorne Ka'be zlatni pravokutnik s dijagonalom usmjerenom prema sjeveru.

7. Smjer jugoistočnog zida nepromijenjen
7. Smjer jugoistočnog zida nepromijenjen
8. Smjer jugozapadnog zida nepromijenjen
8. Smjer jugozapadnog zida nepromijenjen
9. Debljina zida 2 lakta /100 cm/
9. Debljina zida 2 lakta /100 cm/

 

10. Svi kutovi 90°
10. Svi kutovi 90°
11. Svi kutovi 90°
11. Svi kutovi 90°

 

Globalne implikacije dimenzija i mikrolokacije Ka'be

Ako Ka'ba svojim tlocrtnim proporcijama i usmjerenjem ima globalni karakter, postavlja se pitanje zašto je izvedena u navedenim dimenzijama i na mikrolokaciji u Mekki /39°49'46” istočne geografske dužine, 21°25'19” sjeverne geografske širine, 300 metara nadmorske visine/? Postoji li jedinstvena posebnost ove lokacije u kontekstu proporcija i usmjerenja Ka'be?

Vezu zlatnog reza s geometrijom kugle, odnosno Zemlje, nalazimo u konstrukciji pravilnih geometrijskih tijela. Kraće stranice triju međusobno okomitih zlatnih pravokutnika određuju veličinu i poziciju baza jednakostraničnih trokuta koji oblikuju pravilan ikosaedar /dvadesetoplošnik/ upisan u zemaljsku kuglu /grafički prilog 12/. Dijagonala zlatnog pravokutnika tada je jednaka promjeru zemaljske kugle /Dglob/. Slično tome, kraće stranice triju međusobno okomitih pravokutnika kojemu su stranice u odnosu dulje stranice zlatnog pravokutnika /φ=M/ i njoj recipročne vrijednosti /ρ=1:φ=1:M/ određuju veličinu i poziciju baza pravilnih peterokuta koji oblikuju pravilan dodekaedar /dvanaestoplošnik/ upisan u zemaljsku kuglu /grafički prilog 13/. Navedena pravilna geometrijska tijela ucrtali smo u prikaz Zemlje tako da vertikalna os pravilnih geometrijskih tijela koincidira s osi rotacije Zemlje, odnosno smjerom sjevera. Ustanovit ćemo kako stupanj geografske širine Mekke odgovara stupnju kuta kojeg zatvara dijagonala dodekaedra /dglob/, to jest pravokutnika stranica M i 1/M, s ekvatorom uz odstupanje od svega približno 0,5° /grafički prilog 14/. K tome, dijagonala „globalnog“ dodekaedra /dglob/ odgovara promjeru presjeka Zemlje u obratnici uz odstupanje neznatno manje od 1° /grafički prilog 15/. Uz jednako maleno odstupanje određen je promjer presjeka Zemlje u polarnici kada „globalni“ dodekaedar rotiramo za pravi kut u središtu Zemlje /grafički prilog 16/.

Štoviše, generiramo li samosličan rast zlatnih pravokutnika iz izvornog tlocrta interijera Ka'be, za slučaj a=28 dobit ćemo odnos izražen slijedećom jednadžbom: dintφª=Mextφª=dglob uz odstupanje neznatno manje od 1% /grafički prilozi 17 i 18/. Ovime je predstavljena dimenzijska posebnost izvornog tlocrta u globalnom kontekstu, iako je nejasno na što upućuje baš 28. potencija zlatnog koeficijenta, odnosno 29., ako u jednadžbu uvrstimo kraću stranicu izvornog tlocrta eksterijera Ka'be, to jest, vanjski minor /mext/.

Demonstrirana geografska posebnost, međutim, određuje sve lokalitete na navedenoj geografskoj širini, kako sjevernoj, tako i južnoj. Što čini posebnom geografsku dužinu Mekke, kad znamo da je i Greenwich arbitrarno određen kao nulti meridijan? Karakteristike Mekkanskog meridijana ne pokazuju nikakve uočljive posebnosti. No postavimo li, neovisno o rotaciji, opseg Zemlje kroz Mekku, pronaći ćemo onaj koji povezuje najdulju kopnenu afro-azijsku liniju, od rta Dobre nade do Beringovog prolaza i dalje istočnim Pacifikom do Drakeova prolaza /grafički prilog 19/. Smjer takvog, nazovimo ga, „afro-azijskog opsega Zemlje“ koincidira smjeru dijagonale kvadrata upisanog zlatnom pravokutniku tlocrta izvorne Ka'be, odnosno kut koji zatvara sa sjeverom iznosi približno -13,2825°.

12. Konstrukcija globalnog ikosaedra.
12. Konstrukcija globalnog ikosaedra.
13. Konstrukcija globalnog dodekaedra.
13. Konstrukcija globalnog dodekaedra.
14. Globalni dodekaedar i geografska širina Mekke.
14. Globalni dodekaedar i geografska širina Mekke.

 

15. Globalni dodekaedar i obratnice.
15. Globalni dodekaedar i obratnice.
16. Globalni dodekaedar i polarnice.
16. Globalni dodekaedar i polarnice.
17. Rast "zlatnog" tlocrta interijera Ka'be
17. Rast “zlatnog” tlocrta interijera Ka'be

 

18. Rast "zlatnog" tlocrta interijera Ka'be
18. Rast “zlatnog” tlocrta interijera Ka'be
19. Najdulji kopneni afro-azijski opseg Zemlje
19. Najdulji kopneni afro-azijski opseg Zemlje

 

No pod istim kutom u odnosu na sjever i uz uvjet međusobne ekvidistantnosti moguće je postaviti još dva opsega Zemlje sličnih izrazito zanimljivih karakteristika i to tako da svakih približno 60º geografske širine takav opseg Zemlje siječe ekvator, ili, praktičnije za naš slučaj, sjevernu obratnicu. Prvi od dodatna dva takva opsega tvori najdulju kopnenu liniju određenu priobaljem istočne Azije i objema Amerikama, od Sumatre preko Beringova prolaza do Ognjene Zemlje, potom Antarktike te Indijskog oceana. Drugi pak siječe sjevernu obratnicu južno od Kamčatke i tvori najdulju morsku liniju povezujući zapadni Pacifik s Atlantikom i Antarktikom. Uz lokalitet Mekke, takvim je postupkom ugrubo određeno još četiri kopnena lokaliteta na istoj geografskoj širini, kako sjevernoj tako i južnoj: 1/ granično područje Bocvane i Zimbabvea; 2/ granično područje Mjanmara, Tajlanda i Laosa; 3/ Jukatan i Kuba; 4/ granično područje Bolivije, Čilea i Argentine.

Činjenica je da se najdulji kopneni „afro-azijski opseg Zemlje“ može ostvariti i postavom pod drugačijim kutom kojeg zatvara sa sjeverom, sve do slučaja od približno 8° kada prolazi približno kroz grad Kairo. Kopnena linija, doduše, u tom je slučaju kraća zbog presijecanja Sredozemnog i Crnog mora.

Zlatni rez u islamskoj kulturi

Zlatni rez poznato je oruđe umjetnika klasičnih razdoblja brojnih kultura i civilizacija. Islam nije izuzetak, kao što vidimo na primjeru upotrebe zlatnog pravokutnika u oblikovanju cvjetnog uzorka na klasičnom sagu isfahanskog stila /grafički prilog 20/. U istom grafičkom prilogu vidimo stvarnost principa zlatnog pravokutnika na primjeru lista platane. U arhitekturi pronalazimo primjenu zlatnog pravokutnika u konstrukciji tlocrta i pročelja portala Velike džamije beni Ummeja u Damasku s početka 8. stoljeća /grafički prilog 21/, a fraktale u tlocrtu i presjeku Tadž Mahala u Agri iz 17. stoljeća /grafički prilog 22/. Sam tekst Kur'ana nedvojbeno upućuje na zlatni rez kao temelj oblikovnog principa rasta u prirodi:

I On je taj koji iz neba vodu spusti te izvedosmo njome bilje svake vrsti, pa iz njega zelen izvedosmo Mi; izvodimo iz njega sjemenku među sobom nadstavljenu /muterakib ﻤﺗﺮﺍﻛﺏ/ – pa iz palme: iz cvata njena grozdovi su bliski; i vrtove grožđa – pa i maslinu i mogranj sebi slične /muštebih ﻤﺷﺗﺒﻪ/, a među sobom ne /gajr mutešabih/. Promatrajte mu plod kad se oplodi i dok ga zrije. To je zaista znak ljudima koji vjeruju. /6: 99/

20. Zlatni rez u ornamentu isfahanskog saga
20. Zlatni rez u ornamentu isfahanskog saga
21. Zlatni rez džamije Beni Umejja
21. Zlatni rez džamije Beni Umejja
22. Fraktalna osnova dizajna Tadž Mahala
22. Fraktalna osnova dizajna Tadž Mahala

 


  1.  Prijedlog teza za doktorat pod naslovom Značenje prostornih svojstava Božje kuće /Ka’be/ u Mekki, neobjavljeno, XII/2010.
  2.  Mjesto svetog Štiva u Islamu stoga je stupanj značajnije nego li je to slučaj u drugim religijama. Štivo, naime, posve obvezuje, pa je i potvrda Muhammedovog poslanstva dio temeljne i prve vjerske obaveze, odmah uz potvrdu Božje jednosti i nadsvetosti /La ilahe ill-Allah, Muhammedun Resulullah لا ٳله ٳلا الله محمد رسول الله /. Reći Muhammedun Resulullah, tako prvenstveno znači da je Kur’an Božja riječ /Kelamullah كلام الله /. Muhammed
    je, dakle, Poslanik, a ne prorok /kahin كاهن , Kur’an 52:29, 69:40-42/.
  3.  A ngawi, Sami Mohsin: Makkan Architecture – Thesis submitted for the degree of Ph. D., London: School of Oriental and African Studies – University of London, 1988.
  4.  Kurdi, Obeid Allah Muhammad Amin: The Holy Ka’bah and the Two Holy Mosques – Construction and History, prevoditelj: Kheiri, Obeid Mohamad Ahmad, naklada: The Saudi Bin Ladin Group; Al-Thurath.
  5.  Kurdi, str. 104.
  6.  Kurdi, str. 108.
  7.  Hillenbrand, Robert: Islamic Architecture – form, function and meaning, Edinburgh: Edinburgh University Press, 1994.
  8.  Grupa autora: Architecture of the Islamic World – Its History and Social Meaning, urednik: George Michell, London: Thames and Hudson Ltd, 1978., 1991.
  9.  Pejaković, Mladen: Zlatni rez, Zagreb: Art studio Zaninović d.o.o., 2000.
  10.  Walser, Hans: The Golden Section, prevoditelj: Hilton, Peter, Washington: The Mathematical Association of America, 2001., naslov izvornika: Der Goldene Schnitt, Stuttgart: B. G. Teubner, 1996.
  11.  Smailagić, Nerkez: Klasična kultura Islama – Knjiga I, Zagreb: Nerkez Smailagić: 1973. Smailagić, Nerkez: Klasična kultura Islama – Knjiga II, Zagreb: Nerkez Smailagić: 1976.
  12.  www.google.com/earth
  13.  Angawi, str. 72-74.
  14.  Angawi, str. 74.
  15.  Angawi, str. 75.
  16.  Angawi, str. 75.
  17.  Angawi, str. 84, 100.
  18.  Od 2.210 Poslanikovih hadisa koje je prenijela ‘Aiša, 316 je uključeno u sahih zbirke.
  19.  Angawi, str. 77.
  20.  Kurdi, str. 153-155.
  21.  Angawi, str. 84.
  22.  Angawi, str. 77.
  23.  Angawi, str. 80.
  24.  Angawi, str. 80.
  25.  Angawi, str. 85.
  26.  Angawi, str. 81.
  27.  Angawi, str. 85.
  28.  Kurdi, str. 104.
  29.  Angawi, str. 83.
  30.  Angawi, str. 84.
  31.  Angawi, str. 84.
  32.  Angawi, str. 85.
  33.  Angawi, str. 87.
  34.  Kurdi, str. 153, 155.
  35.  www.google.com/earth
  36.  Angawi, str. 81.
  37.  Kurdi, str. 153-155.; Angawi, str. 85.

Objavljeno: 13.10.2013.

PREUZIMANJE SADRŽAJA DOZVOLJENO JE ISKLJUČIVO UZ NAVOĐENJE IZVORA WWW.BEHAR.HR

MIŠLJENJA I STAVOVI KOJE ZASTUPAJU AUTORI NISU NUŽNO I STAVOVI UREDNIŠTVA.

Senad Nanić

Senad Nanić

Senad Nanić rođen je 1966. u Zagrebu gdje 1993. završava studij arhitekture. Potom radi kao arhitekt u Istanbulu do sredine 1994. U cilju razvoja teorije arhitekture u Islamu odlazi na studij islamske znanosti i civilizacije u Kuala Lumpur. Potraga za počelima arhitekture u Islamu dovodi ga do razmatranja metafizičkih počela uopće što 1996. rezultira magistarskim radom na osnovu kojeg 1998. objavljuje knjigu El-Gazzalijeva prirodna filozofija u nakladi Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Po povratku iz Kuala Lumpura radi kao arhitekt, najprije u Sarajevu do 1999., a potom u Zagrebu. Tekstove iz područja islamske znanosti i civilizacije objavljuje u časopisima Behar i Preporodov Journal kojeg izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod, predsjednik kojega je od 2001. Profesor je islamske umjetnosti, kulture i civilizacije u Islamskoj gimnaziji u Zagrebu od 2001. U 2011. Izašla mu je knjiga kolumni i filozofskih eseja Multimonolog (KDBH Preporod, Zagreb). Živi i radi u Zagrebu.

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close