Bilalova ljubav prema Poslaniku, a.s.

Bilal, neka je Allah zadovoljan njime, bio je prvi koji je proučio ezan po naređenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji koja je sagrađena u Medini el-Munevveri. Tako je Bilal učio ezan skoro deset godina. Mnogima od nas ovo je poznato, o tome smo čitali ili slušali, ali ono što mnogima nije poznato  je gdje se Bilal nalazio poslije smrti njegovog i našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s. Hazreti Bilal je otišao do Ebu Bekra, r. a., i rekao: “O zamjeniče Poslanika, čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Najvrijednije vjernikovo djelo je džihad (borba, zalaganje, trud) na Božijem putu.’”

Ebu Bekr, r. a., mu reče: “Šta smjeraš (želiš), o Bilale?!” On odgovori: “Želim da se borim na Božijem putu sve dok ne umrem.” Ebu Bekr, r. a., reče: “A ko će nam učiti ezan?” Bilal, r. a., očiju punih suza, reče: “Ja, zaista, nikome neću učiti ezan poslije Poslanika, s.a.v.s.”

Ebu Bekr, r. a., reče: “Ipak, ti Bilale ostani i uči nam ezan!” Bilal, r. a., reče: “Ako si me oslobodio ropstva da budem tvoj, onda neka bude onako kako ti želiš, a ako si me oslobodio Allaha radi, onda me ostavi i prepusti Onome radi koga si me oslobodio.” Ebu Bekr, r. a., reče: “Doista, Bilale, oslobodio sam te Allaha radi.”

Potom je Bilal, r. a., otputovao u Šam (Siriju), gdje je ostao angažovan u borbi na Božijem putu. On o sebi kaže: “Nisam mogao ostati u Medini nakon smrti Poslanika, s.a.v.s.” Kad god bi učio ezan i došao do riječi: Ešhedu enne Muhemmeden Resulullah, sjetio bi se Poslanika, s.a.v.s., pa ga je gušilo u grlu i grudima zbog žalosti i tuge za Poslanikom, a. s., i plakao bi, te je sa mudžahidima otišao u Siriju.

Nakon dvije godine, Bilal, r. a., je u snu vidio Poslanika, s.a.v.s., koji mu je rekao: “Kakva je to otuđenost, o Bilale?!, zar nije vrijeme da nas posjetiš?” Bilal, r. a., se probudio žalostan, zaputio se ka Medini i došao do Poslanikova, s.a.v.s., kabura. Tu je plakao i dugo se zadržao. Kada su došli Hasan i Husejn (Poslanikovi unuci), ljubio ih je i privio uza se, a oni su mu rekli: “Želimo da proučiš ezan u zoru (za sabah-namaz).”

I, zbilja, popeo se Bilal na krov džamije i kada je izgovorio: Allahu ekber! Allahu ekber!, uzburkala se Medina. Kada je izgovorio: Ešhedu en la ilahe illellah, povećala se uzburkanost, a kada je izgovorio: Ešhedu enne Muhammeden Resulullah, žene su izašle iza zastora (odaja) svojih, pa nije viđen dan u kojem se više plakalo od toga dana.

A kada je emirul-mu’minine (vođa pravovjernih) Omer, r. a., posjetio Siriju, muslimani su mu se obratili  s molbom da zamoli Bilala, r. a., da im prouči ezan za jedan namaz. Kada je nastupilo vrijeme namaza, vođa pravovjernih je pozvao Bilala i zamolio ga da prouči ezan. Bilal se popeo i zaučio, a ashabi, koji su se družili i živjeli s Poslanikom, s.a.v.s., plakali su kao nikada prije, a najviše od njih je plakao Omer, r. a.

Kada je ležao na smrtnoj posteljini, njegova supruga je sjedila pokraj njega i plakala, a Bilal, r. a., rekao joj je: “Ne plači, sutra ću se susresti sa miljenicima – Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim ashabima!”

Novihorizonti.NET

Viđeno: 0

144

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close