BRAČNI RAZGOVORI: O PARAMA JE RIJEČ

Supruga: Treba mi 70 maraka.

Suprug: 70 maraka odjednom, a zašto?

Supruga: Vidjela sam jučer jednu predivnu haljinu u gradu, bojim se da je ko ne kupi, to je posljednji komad.

Suprug: A šta rade ostale haljine u tvom ormaru koji samo što se nije polomio od silnih haljina.

Supruga: Većina ih je već izašla iz mode.

Suprug: Ali one su nove.

Supruga:Rekla sam ti nisu više moderne.

Suprug: Dobro…ali…70 maraka…! Da nije skupo?

Supruga: Sarkastično se smješka. Skupo? Budalo jedna, prodavali su je za 100, ali sada je sniženje, prilika koja se ne može nadoknaditi.

Suprug progovara s bolom: 70 maraka je ono što se ne može nadoknaditi.

Supruga: Škrtico jedna, ja to radim za tvoje dobro!

Suprug začuđeno: Za moje dobro?!!

Supruga: Kada me vide prijateljice u ovoj predivnoj haljini reći će: “Kako je njen muž darežljiv, ne škrtari ni u čemu prema njoj, kada bi i naši muževi bili takvi.” E tako moj poštovani, ova zahvala i divljenje će biti tvoj udio, a ne moj. (Muž pruža ruku ka novčaniku kako bi izvadio 70 maraka te žena zgrabi novčanik iz njegove ruke i izvadi sve što ima iz novčanika)

Suprug: Šta to uradi ženo?

Supruga: (Već je prebrojala koliko ima u novčaniku. Super…100 maraka.

Suprug: Ali haljina košta 70 maraka.

Supruga: Znam, ali ima i jedna košulja za 30 maraka, pa ću i nju da kupim.

* * *

 

SKROMNA I DAREŽLJIVI

Suprug: Kome je ovaj lijepi sat!

Supruga: Tebi.

Suprug: Meni?!

Supruga: Jedna skromna hedija, izraz moje ljubavi.

Suprug: Ali odakle ti novac? Djeluje mi dosta skupo.

Supruga: Kupila sam ga za 100 maraka koje si mi dao.

Suprug: Ali ja sam ti dao tih sto maraka da kupiš sebi novu haljinu.

Supruga: Ne treba mi nova haljina, imam ih dovoljno.

Suprug: Ali haljine koje ti imaš su postale staromodne.

Supruga: Ah, ta tema se nikad neće završiti. Svaki dan dolaze sa novim modama kako bi što bolje prodali svoju robu, pa čak iako nekad nemamo potreba da je kupimo.

Suprug: Zar se nećeš osjećati neprijatno pred svojim prijateljicama kada vide da oblačiš svoje stare haljine?! Novu haljinu nisu obukla ima već više od godinu dana.

Supruga: Zašto bih se osjećala neprijatno jer nosim svoje stare haljine, a druge se ne osjećaju neprijatno kada ogovaraju svoje prijateljice ili komšinice niti se osjećaju neprijatno kada prenose tuđe riječi?!

Suprug: Ti si doista razborita žena, ali sve ovo me neće odgovoriti da ne kupiš sebi novu haljinu. Evo ti još 100 maraka da kupiš sebi sutra novu haljinu.

Supruga: (vraća svom mužu 40 maraka govoreći) 60 maraka je dovoljno.

Suprug: Mislim da za dobru haljinu nije.

Supruga: Neću sebi kupiti haljinu.

Suprug: Nego šta?!

Supruga: Tvoje cipele su se skoro pocijepale, kupiću ti nove cipele.

* * *

POJAŠNJENJE

U razgovoru koji se vodio između ove pohlepne supruge i supruga škrtice vidimo kako ona ne cijeni materijalne mogućnosti njenog muža, niti je interesuje da li ima išta kod sebe da bi joj mogao dati. Najbitnije je da ona želi da ide u kupovinu, da posjeduje najmoderniju odjeću, da dobije taj i taj uređaj, da promijeni kućni namještaj iako je ovaj u dobrom stanju.

Primjeri ovakvih vrsta žena su opasnost prije svega po porodicu, a zatim i po društvo. Što se tiče opasnosti po porodicu, ona se ogleda na sljedeće načine:

  • Bračne nesuglasice neprestaju, supruga stalno traži, oči se ne mogu zasititi, niti duša zadovoljiti, a suprug je škrt i zatvorene ruke. Kod ovakvih nesuglasica često dolazi do svađa koje se kasnije odražavaju na stabilnost porodice i na dječje duše.
  • Supružnici se zabave stvarima koje nisu bitne, a zanemare stvari koje su korisne, vrijedne i lijepe.
  • Kod žena se stvara želja za natjecanjem u vanjskom izgledu i formi, a s druge strane nema natjecanja u činjenju dobrih djela. A Uzvišeni Allah kaže: “I zbog ovoga nek se natječu oni koji se natječu”.
  • Nastaje jedno čisto potrošačko društvo gdje članovi te zajednice kupuju mnogo stvari za kojima u stvarnosti nemaju potrebe.

Nužno je da progovorimo i o mužu škrtici čija škrtost se povećava što je žena pohlepnija prema njegovom imetku. Ona smatra da bilo šta da uzme od njega da je to za nju pobjeda, jer se navikla na njegovu škrtost, a kada bi joj on dao svoj novac onda bi se ona uzdržala od prekomjernog trošenja, jer je to postao njen novac. (Naravno da ovo ne važi za sve supruge).

Supruzi škrtice zanemaruju nekoliko veoma bitnih činjenica a to su:

  • Da je trošenje imetka na svoje supruge i djecu preče od davanja sadake na Allahovom putu ili oslobađanju iz ropstva kao što vidimo iz sljedećeg hadisa Božijeg poslanika s.a.v.s.,: “Od Ebi Hurejre r.a., rekao je: “Rekao je Božiji Poslanik s.a.v.s.,”Dinar kojeg potrošiš na Allahovom putu, dinar koji daš za otkup roba,dinar kojeg udijeliš siromasima kao sadaku, i dinar koji potrošiš na svoju porodicu, najveću nagardu imaš za onaj dinar koji si potrošio na svoju porodicu.” (Prenosi ga Muslim)
  • Allah im je obećao da će što god da udijele nadoknaditi, kaže Uzvišeni: “Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Es-Sebe’:39). Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s., u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim: “Svakog dana u kojem ljudi osvanu, silaze dva meleka od kojih jedan kaže: “Gospodaru naš, nadoknadi onome koji dijeli”, a drugi kaže:”Gospodaru naš, upropasti imovinu onoga koji škrtari.” A u hadisu-kudsiju stoji: “Udijeli o sine Ademov kako bi se i tebi udijelilo.”
  • Plemenitost muževa i dobročinstvo prema svojim suprugama rađa ljubav, priskrbljuje slogu u kući, a udaljava razmirice i nesuglasice. Ovo su uzvišeni ciljevi koji pribavljaju supružnicima sreću i mir, a njihovi rezultati se ogledaju i na djeci.
  • Poneki izgovori kojima se pravdaju muževi što ne troše na svoje supruge nisu prihvatljivi, a pogotovu izgovor kako oni gomilaju taj kapital za svoju djecu ili supruge. Ovakav odnos prema novcu ga uništava, kao što smo vidjeli iz hadisa da melek moli Allaha da upropasti imetak onome ko škrtari, a ovo se zna desiti tako što novac izgori u požaru ili bude ukraden ili devalvira ili ga naslijede sinovi koji ga upropaste. Tako da muž gubi nagradu trošenja imetka kojim je mogao da pomogne svojoj porodici.

* * *

U razgovoru koji se vodio između skromne supruge i plemenitog i darežljivog muža nalazimo uzor. Muž koji je darežljiv daje supruzi bez oklijevanja čime joj govori o svojoj ljubavi prema njoj te da pazi na njen izgled pred prijateljicama.

Skromna žena s druge strane koja voli svog muža, i pazi na njega poklanja mu sat kojeg je kupila za novac koji je njen muž dao kako bi ona sebi kupila novu haljinu. Njena skromnost se potvrđuje kada mu ona vraća 40 od 100 maraka koje je on već bio dao, potvrđujući time svoju ljubav prema mužu a ujedno i pažnju prema njemu i njegovom vanjskom izgledu govoreći mu da će mu kupiti nove cipele. Nadmeću se ko će kome na ljepši način iskazati svoju ljubav što neminovno stvara osjećaj samilosti i nježnonosti.

Šta bi se desilo kada bi svi supružnici bili ovakvi?

  • Djeca bi odrastala u sretnim stabilnim i sigurnim porodičnim atmosferama.
  • Umanjio bi se broj razvoda brakova, skoro da ih ne bi ni bilo.
  • Smanjio bi se broj kriminalaca koji uglavnom dolaze iz rastavljenih porodica.

Ojačala bi se ekonomija time što bi se uštedjeli milioni i milioni koji se daju na rastave brakova, zatim brigu o djeci, domovi za zbrinjavanje takve djece, zatim zatvori itd.

Bilal Hodžić, Preporod

Komentari

komentara