BRUTALNO PRETUČEN UZ POVIKE “UDRI BALIJU”: “KAD NAPUNIM 18, ODOH ODAVDE …

Porodica Ćatić sada po drugi put pokušava da normalizuje život. Prvi put nakon izbjeglištva, a sada nakon napada na Mehu. Nažalost, njihov život je sada potpuno preokrenut. Ne znaju kako da se nose sa Mehinim zdravstvenim stanjem

U decembru 2014. Meho Ćatić iz Prozora je brutalno pretučen, uz povike ”Udri baliju!”. Od tada ima napade gubitka svijesti, rijetko izlazi iz kuće. Slučaj je prijavljen, ali se ne pomjera sa mrtve tačke. Meho ima 16 godina.
Meho Ćatić iz Prozora ima 16 godina i pohađa drugi razred gimnazije. Zajedno sa svojim roditeljima i sestrom, vratio se u Prozor 2001. godine, nakon godina provedenih u izbjegličkom kampu u Jablanici.

“Ubij baliju”

Godinama su se trudili da žive normalno. Ali, u noći sa 20. na 21. decembra 2014., Mehu, njegovu rodicu Hatidžu i njenog momka, napala je grupa od 20 momaka hrvatske nacionalnosti. Sve ovo se dešavalo uz povike „UDRI BALIJU!” Za Hatidžu i njenog momka, napad se relativno dobro završio. Za Mehu, nažalost nije. I danas pati od posljedica žestokog premlaćivanja – gubi svijest i koči mu se tijelo.

U stanu gdje živi porodica Ćatić se ne pale svjetla i zavesa je stalno navučena.Salih, Mešin otac, kaže da mu nakon napada smeta svjetlo. Mešina majka je odmah krenula da plače i prije nego što smo bilo šta pitali. Rekla je da nije dobro da Meho po ko zna koji put prolazi kroz čitavu priču, koju je već nekoliko puta ponovio. Zbog toga, najviše smo pričali sa Mešinim roditeljima, a Meša se povremeno uključivao u razgovor.

Njegov otac kaže da Meša rijetko izlazi i da se kod njega sve svodi na školu i dom. Te noći kada se sve dogodilo, Mešina majka je bila budna. U jednom momentu je čula urlike i uzvike „Udri Baliju“ i „Neće Balija hodati ovuda“. Nije znala o čemu se radi. Nešto kasnije je dobila poziv od kćerke i tako saznala šta se desilo.

Dan nakon napada, sve je prijavljeno policiji. Nekoliko osoba je pozvano na informativni razgovor, među kojima i Mijo Babić, koji je i započeo tuču. Po svemu sudeći, kako nam je Salih objasnio, ovo će završiti kao „remećenje javnog reda i mira“

Zbog kontinuirano lošeg zdravstvenog stanja, Meho ne izlazi iz kuće, trudi se da bude redovan u školi. U svakom momentu neko mora biti uz njega. Porodica Ćatić ne vjeruje da će počinioci biti adekvatno kažnjeni.

Meho i Salih Ćatić iz Prozora

 

Meho i Salih Ćatić iz Prozora

Bez vizije za budućnost

Porodica Ćatić sada po drugi put pokušava da normalizuje život. Prvi put nakon izbjeglištva, a sada nakon napada na Mehu. Nažalost, njihov život je sada potpuno preokrenut. Ne znaju kako da se nose sa Mehinim zdravstvenim stanjem. „Bio je zdrav i nije nikada imao nikakvih problema. Nakon što su ga napali, ovo se stalno dešava“, govori kroz suze Mehina majka.
Majka je jedina zaposlena, otac, povremeno obavlja neke poslove. Stan im je u dijelu Prozora koji je naseljen većinskim hrvatskim stanovništvom. Kažu da nisu imali problema prije napada na Mehu, ali se u gradu osjeća podjela, barem kada se o poslu radi. Salih kaže da za Bošnjake nema baš mjesta u lokalnoj samoupravi i drugim općinskim institucijama. Možda u ponekoj privatnoj firmi, ali rijetko

Meho je još jednom nakon napada sreo Miju Babića, koji ga je namjerno zakačio ramenom. Meho je samo nastavio svojim putem… Ništa se poslije toga nije dogodilo.

Kada se malo opustio, Meho je malo razgovarao sa nama. Pored gimnazije, uči da svira gitaru. Svoju budućnost ne vidi u Prozoru. „Kada napunim osamnaest, odoh ja odavde“, odlučan je.  Svestan je da za njega tu nema mjesta. Poruka mu je jasno poslana te noći kada je napadnut.

 

Autor: Dalibor Tanić
Izvor: diskriminacija.ba

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close