Čije dove će biti primljene?

O dovi se govori u brojnim kur'anskim i hadiskim tekstovima. Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom naglašava da On, neka je slavljen i uzvišen, ljudima posvećuje pažnju isključivo zbog njihove dove, tj. zbog toga što među njima ima onih koji Mu se ponizno i skrušeno obraćaju sa svojim dovama. Allah Uzvišeni voli one koji Mu dovu čine i Kur'anu su izneseni divni primjeri čestitih Allahovih robova koji su puno dove činili, i na taj način postali Allahovi miljenici, štićenici i odabranici. Posljednji Allahov poslanik Muhammed, sallalalhu alejhi ve sellem, često je govorio ashabima o dovi i, u vezi s tim, zabilježeni su mnogi hadisi u hadiskim zbirkama. Svojim ličnim primjerom Muhammed, alejhisselam, je pokazao kako se vjernik i vjernica trebaju obraćati svome Gospodaru putem dova. Ovo je serijal koji govori o potrebi, značaju i ulozi dove u životu čovjeka.

 

 

Povezano

U dovi nema posrednika

 

Islamski učenjaci spominju da, za primanje dove, postoje uvjeti i pravila, koji se moraju uzeti u obzir ukoliko čovjek želi da mu dova bude uslišana. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha Uzvišenog i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate.[1] Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizlazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona. Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. 

Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta. A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!

U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa:

Muslim i Et-Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: "Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” – A njegova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova  odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?![2]

Poznati ashab, S’ad ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dželle šanuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio: Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene![3]

Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Allahov Poslanik upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri.

Ovdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s poznatim učenjakom, Ibrahimom ibn Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?” On im je odgovorio:

“Vaše dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena: tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu; govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet; smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate; vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate; ubijeđeni ste da je Džehennem istina a opet od njeg ne bježite; kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim mahanama, a zaboravljate svoje!”[4]

Drugo što treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom pogledu kaže:

Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!” [5]

 

[1]Pogledati sljedeće kur’anske tekstove: sura Jūnus, ajeti 12, 22, 23; sura El-'Ankebūt, 65-66.

[2] Navedeno prema: dr. Jusuf el-Karadavi, Hutabu-š-šejh el-Karadavi, Mektebetu Vehbe, Kairo, 2000., III, str. 280.  

[3] Vidjeti: El-'Iraki, Tahridžu ehādisi ihjāi 'ulūmi-d-din, Daru-l-ma'rife, Bejrut, II, str. 89.

[4] Dr. Jusuf el-Karadavi, nav. djelo, str. 282. 

[5] Penose Et-Tirmizi u Sunenu i El-Hakim u Mustedreku.

Safvet Halilović – Preporod

Viđeno: 3

95

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close