Čuvaj se četiri stvari …

Imami Tirmizi bilježi predaju posredstvom Ka’ba ibn Malika u kojoj se kaže da je Vjrovjesnik, s.a.v.s. rekao: ”Ko bude tražio znanje zbog ovo četvero, ući će u Vatru: kako bi se nadmetao s učenima, pokazivao se pred prostacima, kako bi stekao imetak, ili kako bi imao svoje pristalice.”

Traženje znanja i širenje nauke u islamu se smatra posebno značajnim i hvale vrijednim djelom. Prvi ajeti Objave Muhammedu, a.s., bili su ajeti koji su poticali na učenje i traženje znanja: ”Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara”. Stoga musliman stječe nauku i širi je isključivo radi Uzvišenog Allaha želeći tako koristiti svojoj društvenoj zajednici.

Vjernik u procesu traženja znanja i širenja korisne nauke nije egoista niti je hvalisavac. On uči da bi kasnije i sam podučavao druge. Širi nauku i ono što je neophodno društvenoj zajednici kako bi ista što bolje funkcionirala na ovome svijetu i kako bi se stekla nagrada i dobro onoga svijeta (ahireta).

Musliman mora imati iskren nijet u svim svojim postupcima, a posebno, kako vidimo iz ove predaje, u postupku traženja znanja i izučavanja (istraživanja, studiranja). Musliman ne bi smio imati za cilj da uči i usavršava se da bi tako oponirao učenima, ili da bi se hvalisao pred neukima i prostacima, niti bi smio da to radi isključivo radi ličnog bogaćenja ili hvalisanja pred pristalicama kako bi ih okupljao oko sebe oponirajući drugima i tako se izdvajati iz Zajednice muslimana.

Musliman, kao cjeloživotni daija, koji širi dobro gdje god dođe, nastoji da svoje znanje koje ima širi isključivo radi Allaha, kako bi stekao Njegovo zadovoljstvo. Musliman uči, a kasnije i sam podučava druge da bi oni bili bolji i korisniji zajednici, a on sam to radi u ime Allaha i zarad Njegovog zadovoljstva.

Musliman zna da je podučavanje drugih korisnom znanju vrlo plemenito djelo koje treba činiti sa iskrenim nijetom. On želi podučiti drugo korisnim znanjima kako bi sama društvena zajednica napredovala i kako bi bila svjesna Božijih blagodati koje On ljudima daje. Vjernik koji podučava druge i obrazuje ih, on ih istodobno i odgaja da budu dobri, plemeniti i čestiti članovi društva, ali nadasve i odgovorni i pošteni u svom poslu koji će sutra raditi u zajednici.

Uz nauku dolazi i ugled i imetak, ali vjernika to ni u kom slučaju ne smije zavesti pa da se uzoholi i pokvari svoj nijet, pa da kod Gospodara bude svrstan u one ljude koji se spominju u ovoj hadiskoj predaji.

Gospodaru, daj da korisna znanja širimo isključivo i ime Tebe i zarad Tvog zadovoljstva i daj da to što radimo bude od koristi široj društvenoj zajednici. Daj da širimo dobro i da dobro bude svuda oko nas!

Izvor:Akos.ba

piše: Admir Iković

Komentari

komentara