Držanje govora za vrijeme dženaze?

Šta mislite o praksi koja se pojavila u novije vrijeme, da se za vrijeme dženaze drže predavanja?

Pitanje: Šta mislite o praksi koja se pojavila u novije vrijeme, da se na kaburovima za vrijeme dženaze, tj. prilikom ukopavanja umrlog, drže predavanja?

Odgovor: Smatrm da je držanje govora pored kaburova neutemeljeno i da to ne treba uzeti za stalnu praksu. Međutim, ako za tim postoji povod i potreba, onda se to ponekad i može smatra tu dozvoljenim, kao npr: da vaiz vidi ljude koji su došli u mezarje na ukop, kako se smiju, poigravaju, šale. Te iskoristi priliku da ih na tj način upozori na lijepo ponašanje. Ali, obraćanje ljudima prilikom ukopavanja mrtvog bez ikakvog povoda, smatra se činom koji nema utmeljenja u Vjerovjesnikovom, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, sunnetu i to nije potrbno činiti.

Tačno je da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, došao na dženazu jedonog ensarije, pa kada je ukopan, Vjerovjesnik je sjeo, a oko njega su sjeli i njegovi ashabi. Izgledali su kao da na njihovim glavama sjede ptice, što je ukazivalo na njihovo strahopoštovanje. Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, tada je u ruci držao štap i zabadao ga u zemlju, pa im je govorio o stanju čovjeka prilikom njegove smrti i poslije nje. (vidi bilješku – 1)

Iz ovog se jasno uočava da on nije držao hutbu i vaiz, već je sjedio, a oko njega su bili ashabi koji su čekali da se mejit ukopa, a on im je za to vrijeme pričao. Kao na primjer kada bi jedan od vas sa svojim drugovima čekao da se ukopa umrli, i u međuvremenu, dok čekate da se ukopavanje završi, ti počneš svojim prijateljima pričati nešto vezano za dešavanja poslije smrti. Postoji razlika između privatnog razgovora između onih koji sjede i između obraćanja u smislu hutbe. Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nakon što bi mejit bio ukopan, stao bi iznad njegovog kabura i rekao: „Tražite oprosta za svoga brata i molite Allaha da ga učvrsti, jer se on sada ispituje.“ (vidi bilješku 2 ) Znači, ovo je bilo privatno obraćanje, a ne javni govor.

Bilješka:

1-Ebu Davud, br. 3212, Nesai, br. 2000, Ibn Madže, br. 1548, Ahmed u Musnedu 4/287, 288, 297, od El-Beraa b. Aziba, r.a

2-Ebu Davud, br. 3221, Knjiga o dženazama, poglavlje 73. Uvaženi učenjak El-Arnaut u valorizacijidjela Šerhus-sunneh od ima El-Begavija, 5/418, za lanac prenosilaca ovog hadisa kaže da je dobar.

Izvor: ‘Islamsko buđenje’

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejjmin, rahimehullah