Evlad: Božija darežljivost, a ne ljudska zasluga

Imati djecu je jedna od najvećih dunjalučkih radosti koju čovjek može osjetiti i doživjeti. Ostaviti za sobom djecu koja su usmjerena ka težnji da steknu Allahovo zadovoljstvo, najveća je investicija sa kojom će roditelj na onom svijetu postići stepene kakvim se nije nadao.

Međutim, da li je potomstvo koje čovjek dobije, njegova lična zasluga koja se podrazumijeva ili je to pokazatelj Božije darežljivosti i milosti prema Njegovim stvorenjima?

U Časnom Kur’anu nam Allah daje odgovor: ”Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće-mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može.“ (Prijevod značenja sure Eš-Šura, 49-50)

Allah, dž.š., je taj Koji vlada nebesima i Zemljom i On stvara ono što želi. Prvo što Allah u ajetu spominje je Njegov poklon ženskog djeteta kojim On obraduje koga hoće, a poslije spominje mušku djecu, ili muško i žensko, ili učini bračni par bez poroda, a na kraju ajeta potcrtava da je i to iz Njegovog znanja, što indirektno ukazuje na naše malehno znanje u pogledu ljudskih sudbina.

Redoslijed riječi, ali i svaku riječ, svako slovo u Kur’anu nije Allah, dž.š. bez razloga objavio, a ljudima je ostavljeno da o svemu obavljenom razmišljaju, te da iz ajeta crpe poruke i pouke. Svako dijete je poklon od Allaha, međutim, zanimljivo je da Allah prvo spominje žensko dijete u ovom ajetu. Kada ljudi koji nisu upoznati sa istinskom čistoćom i ljepotom islama govore o istoj, oni govore da islam klasifikuje ženu kao biće drugog ranga koje nema pravo da se tretira kao muškarac, koje nije zaslužilo da se prema njemu ophodi sa poštovanjem i pažnjom, koje je stvoreno da boravi između četiri zida i da mu se zatvore svi putevi ka obrazovanju.

Svjesno sam spomenula da ti ljudi nisu došli u dodir sa istinskim učenjem islama jer je slika sasvim drugačija. Ako bismo išli korak dalje, onda bismo mogli da kažemo da Allah sa takvom pažnjom i ljubavlju prvo oslovljava žensko dijete kao poklon i šalje poruku svima koji čitaju Knjigu: Sva nepravda koja se nanosi ženskom djetetu ne može se opravdati Mojim riječima.

U drugim ajetima u kojima se spominje žensko dijete Allah prekorava sve one koji trun bola i nepravde nanesu ovom nježnom stvorenju: „I kada živa ukopana djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena…“ (Prijevod značenja sure et-Takvir, 8-9)

Ono što je tada bila tradicija kod predislamskih Arapa na Arabijskom poluostrvu jeste zakopavanje žive ženske djece. Allah, dž.š., će na Sudnjem danu svaku djevojčicu pojedinačno izvesti i upitati ko joj je nepravdu nanio i zbog čega, a prepušteno je našoj mašti da zamislimo taj prizor kada njeni ubice budu odgovarali za ovo gnusno djelo.

Kada govorimo o ovoj temi i ovim ajetima, muslimani obično govore o prošlosti i da je to bila praksa iz neznanja koju su sprovodili Arapi prije dolaska islama. Međutim, zaboravljamo da je Kur’an trajnog, neprolaznog karaktera i da je Allah neke situacije opisao da bi se možda muslimani današnjice upitali- da li u ovom ajetu, možda mene Allah opisuje, i, ne daj Bože, prekorava?

Zamislimo sljedeći scenarij: I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kćilice mu potamni ipostaje potištenkrije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljenada li ovako prezren da jezadrži ili da je u zemlju zaroviKako ružno oni prosuđuju!” (Prijevod značenja sure En-Nahl, 58-59)

Muhammed Asad, komentator Kur’ana i „najljepši poklon Zapada koji je darovan Istoku“, kako ga neki opisuju, izražava čuđenje pri prvom dijelu ajeta i kaže: „To je, ustvari, vijest koja bi trebala da probudi radost jer pol djeteta ne bi smio da ima uticaj na roditeljsku ljubav.“

Učenjak Muhammed Ali Sabouni tumači Allahove riječi „On se krije od ljudi zbog ružne vijesti koju je primio“ na sljedeći način: „On se krije od ljudi zato što misli da ga je snašla nezgoda i bruka rađanjem ženskog djeteta, i tretira taj događaj kao nesreću, a primio je, ustvari, Božiji poklon.“

Allah, dž.š., opisuje njihovo ponašanje kao nedolično i nepravedno. Međutim, oni tada nisu bili upoznati sa tim upozorenjima i povodili su se pokvarenim ljudskim prohtjevima. Oni nisu vidjeli korist i profit u ženskoj djeci i ukopavali su ih živu. Postavlja se pitanje, da li se pojedini muslimani pronalaze u gore navedenom opisu? Da li se i danas dešava živo zakopavanje ženske djece, pa bar se radilo i o intelektualnom ukopavanju braneći kćerkama da se obrazuju i da donose sopstvene odluke? Da li i danas pojedinim muslimanima lice potamni kada im doktor prenese poruku da su dobili žensko dijete?

Nažalost, morat ćemo da budemo iskreni i da odgovorimo potvrdno na postavljena pitanja.

Mnoge majke primaju tu vijest sa tugom u srcu, jer su imale želju da budu dobra supruga, dobra snaha i da porodici u koju su došli poklone muškog nasljednika. Mnogi očevi reaguju na tu vijest zabrinutim pogledom i pitanjem-šta će reći narod? Mladom bračnom paru obično stiže utjeha putem komentara tipa: „Samo nek je živo i zdravo!“, „Pa drugo muško!“

Zaboravlja se da je svako dijete poklon od Boga i da se na poklon uzvraća zahvalnošću. Zaboravljaju se Allahove riječi: „A ružno li je kako prosuđuju!“

Zaboravljaju se nagrade koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obećao: „Ko bude imao tri kćerke i dadne im utočište i hranu, i bude milostiv prema njima, zasigurno mu je obavezan Džennet.“ Neki mu čovjek reče: „A dvije kćerke, Allahov Poslaniče?“ Reče: „I dvije.“ (Bilježi El-Buhari u Edebul-Mufred)

Bejheki bilježi hadis od Ez-Zuhrija u kojem kaže da je neki čovjek sjedio sa Poslanikom, pa mu je prišao sin, a ovaj ga poljubi i uze u krilo. Potom mu priđe kćerka, i posjede je kraj sebe. Poslanik, a.s., mu reče:“Nisi pravedan prema njima.” Kakva li je tek nepravda da nam srce zaigra pri rođenju sina, a da nam rađanje ćerke teško pada?

Iz Svoje milosti i pravde, Allah, dž.š., je dao da se u kući u kojoj se rodi prvo žensko dijete, spusti poseban bereket upravo zbog nepravde koju su mu nanosili i koja se i danas dešava. Najkasnije na Sudnjem danu će Allah svaku nepravdu izmiriti i svakog čovjeka suočiti sa svojim dobrim i lošim djelima. Nama koji smo još među živima i koji još imamo mogućnosti da se umilimo Allahu, ostavljen je divni savjet od drugog halife Omera, r.a.: „Obračunaj se sa sobom prije nego što se bude sa tobom obračunavalo na Sudnjem danu.“

Ukoliko smatramo da nosimo u nama i zrno prezira prema ženskoj djeci, činimo puno istigfara i molimo Allaha, dž.š., da izbaci iz nas taj ružni osjećaj.

Na kraju, samo zato što smo taj poklon, bilo žensko ili muško dijete, primili „besplatno“, ne znači da nećemo na onom svijetu skupo naplatiti ukoliko se ne budemo ophodili pravedno, sa pažnjom, ljubavlju i dovom Allahu da nam naš evlad bude radost na ovom i onom svijetu.

Autor teksta: Hanka Mujović

Izvor: divithana.com

Viđeno: 3

54

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close