PITANJA I ODGOVORI

Šta se smije a šta ne smije u islamu.

Na vaša pitanja odgovara prof.dr. Sulejman Topoljak,

profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću

 

Novi Horizonti će imati stalnu rubriku pitanja i odgovora na svojim stranicama tako da pitanje možete poslati:

poštom na adresu Udruženja "Selam"

na fax: 032-462-526 ili

e-mail: selam@bih.net.ba

 

 

Pitanje:
Esselamu alejkum, profesore!
Neki poznanik kupio je, prije nekoliko godin,a nekoliko kuća u Njemačkoj, a zatim nekoliko stanova dao pod kiriju. U jednoj od tih kuća ima i lokal koji je izdao pod kiriju a u kojem se prodaje alkohol. Prilikom sklapanja ugovora, a to je bilo prije nekoliko godina, nije bio upućen da je to, po islamu, haram.  Kako se tretira njegova zarada od te kirije?
Prilikom sklapanja najnovijeg ugovora o iznajmljivanju lokala uvjetovao je da se ne smije prodavati alkoholno piće ni svinjsko meso, čak je zbog toga smanjio i  kiriju! Osoba koja je uzela lokal u zakup uprkos tome prodaje svinjsko meso i alkoholna pića. Vlasnik lokala z to ne zna šta da radi, imajući u vidu da će zakoni u Njemačkoj radije podržati drugu stranu. Kakvo je Vaše mišljenje u vezi ovoga?
Odgovor:
Drago nam je što naši Bošnjaci ekonomski jačaju i ostvaruju zavidne rezultate na polju biznisa, poslovanja, nauke itd. A još nam je draže što nastoje da svoj uspjeh u bilo kom segmentu života postignu i realiziraju po Šerijatu - na halal legalan i legitiman način. Pitanje koje smo dobili iz Njemačke to i potvrđuje.
Iz prvog pitanja se vidi da je u jednoj od tih kupljenih kuća postojao lokal kojeg je vlasnik izdao pod kiriju s namjerom da se prodaje alkohol i ostala pića koja se obično nalaze na takvim mjestima.
Većina islamskih pravnika smatra da je iznajmljivanje kuće, lokala, zgrade, stana, podruma itd. za neke radnje koje su zabranjene po islamu, poput prodaje alkohola, kockanja, klađenja, javne kuće, prodaje svinjskog mesa, kipova itd., iznajmljivanje banci koja posluje sa kamatom - zabranjeno (haram) po islamu, jer se na taj način pomaže zlo, i takvi ugovori o iznajmljivanju, pema Šerijatu, pravno su ništavni. No, imam Ebu-Hanife smatra da je to dozvoljeno, jer se kuća u osnovi iznajmljuje prvenstveno za stanovanje a vrlo rijetko za spomenute zabranjene radnje. (Vidi: El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvejtijje, 1/286.) Inače treba istaći da imam Ebu-Hanife u ovakvim slučajevima prvenstveno preferira pravnu stranu ugovora nad moralnom, ne pridajući motivima nikakav značaj. Međutim, mišljenje većine pravnika je prihvatljivije, jer ga potvrđuju tradicionalni i racionalni dokazi, a ibliže je duhu islama i njegovim intencijama. Dakle, zarada koja se dobije na ime kirije od ovakvih i na ovaj način iznajmljenih prostora prema islamu je prljav i haram novac za vlasnika iznajmljenih prostora.
Zbog toga preporučujem svima onima koji na ovakav način iznajmljuju svoje stambene ili poslovne prostore da se okane toga, tj. da prekinu takve ugovore o zakupu, da se iskreno pokaju, da zatraže od Allaha oprosta i da novac koji su zaradili ne ostavljaju za sebe, nego da ga dadnu onima kojima i pripada, a to su siromašni, nevoljnici, dobrotvorne i javne ustanove.
A što se tiče drugog dijela pitanja, iz njega se vidi da je vlasnik lokala uvjetovao pri sklapanju ugovora o zakupu zakupniku (kirajdžiji) da ne prodaje zabranjenu, prema islamu, robu. U ovom slučaju, vlasnik lokala ima pravo prekinuti ugovor jer se zakupnik nije pridržavao uvjeta ugovora. Mislim da je ovo pravni postulat koju se mora poštovati u svim zakonima, i laičkim i nebeskim, jer je ugovor sveto slovo ugovarača. Prema tome, savjetujem brata da prekine ovakav ugovor i da ne tolerira ono što je Allah zabranio, jer na to ima pravo po svim zakonima i ne treba se plašiti da zbog toga što je zabranio prodaju alkohola i svinjskog mesa u neislamskoj državi - neće moći odbraniti svoju imovinu i pravo. To su samo šejtanska došaptavanja kojima ne treba pridavati nikakvu pažnju. A odbrana svoje imovine i prava vjerska je i svjetovna dužnost, čije će zanemarivanje biti sankcionirano na Sudnjem danu.

 

Pitanje:
Radim u kompaniji koja mi ne dopušta da obavim džuma-namaz. Je li mi dozvoljeno i dalje da radim tu, ili moram u ovoj krizi tražiti neki drugi posao koji je sasvim neizvjestan?

Odgovor:
Džuma namaz je stroga vjerska dužnost koja se obavlja jednom sedmično umjesto podne namaza. Postoje mnoge predaje koje govore o vrijednosti džume namaza i posljedicama koje čekaju one koji taj namaz bez razloga ne izvršavaju. A najpoznatija od tih predaja je hadis u različitim verzijama, a u njima se kaže da onaj ko ostavi ili namjerno i iz nemara ostavi tri džume - prestaje biti musliman. Međutim, svi dokazi koji govore o ostavljanju džume namaza su pojedinačne ili partikularne prirode, pa zbog toga se samo na osnovu njih ne može donijeti konačna fetva po tom pitanju. Svako ko želi dati precizan i ispravan odgovor na ovakvo pitanje trebalo bi da izme u obzir sve ove detaljne ili partikularne dokaze i razumjeti ih u svjetlu općih pravila i generalnih intencija.
Dakle, ako se može naći posao gdje se može bez problema ići na džumu, ili gdje se može sa nadležnim dogovoriti da dozvole muslimanu odlazak na džumu - takav posao treba preferirati nad poslom gdje se to ne dozvoljava i gdje je nemoguće naći dogovor i kompromis.
Međutim, ukoliko je čovjek prisiljen da radi na poslu gdje ne može otići na džumu i u isto vrijeme ne može naći odgovarajući posao sa kojeg bi mogao odlaziti na džumu namaz, smatram da zbog toga ne treba napuštati posao, jer, ustvari, takav čovjek nije slobodan i s toga ne ispunjava uvjete za obaveznost džume namaza. S druge strane, stroga mu je dužnost da radi i od svoga rada izdržava sebe i svoje bližnje. Prema tome, ovakav čovjek namjerno ne zapostavlja a niti omalovažava džumu namaz.
Dakle, preporučio bih ovom bratu da ne napušta svoj posao sve dok ne nađe siguran posao sa kojeg će moći odlaziti na džumu namaz. A da za to vrijeme, umjesto džume namaza, klanja podne namaz. Allah, opet, najbolje zna.

 

Pitanje:
U nedjelju, u emisiji „Duhovni mostovi“ koja se emitira na BHT1 u podnevnom terminu, čuo sam našeg akademika da je govorio o ličnosti našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Između ostalog, navodio je neke predaje u kojima stoji da je Muhammed, a.s., stvoren prije Adema, a.s., i da je on prvo stvorenje koje je Allah, dž.š., stvorio na ovom svijetu ne znam na koliko hiljada godina. Interesuje me kako razumjeti ovo predaje i tvrdnje kada su oprečne jasnim kur'anskim kazivanjima o stvaranju prvog čovjeka na Zemlji.

Bošnjak S. Cazin.

Odgovor:
Kao odgovor na vaše pitanje citirat ću fetvu najeminentnijeg savremenog učenjaka u islamskom svijetu. Njemu je postavljeno isto ovakvo pitanje, pa je na njega odgovorio na sljedeći način:
„Općepoznato je da su svi hadisi u kojima se govori i obznanjuje o onome što je prvo stvoreno - izmišljeni ili slabi hadisi prema mišljenju hadskih stručnjaka... Zbog toga ćemo vidjeti da su takvi hadisi međusobno oprečni i kontradiktorni. A to se vidi, naprimjer, iz hadisa u kom se kaže da je prvo stvoreno pero, i drugog hadisa u kom se kaže da je prvo stvoren razum. Kod običnog svijeta je rašireno, u poznatim mevludskim spjevovima koji se recituju na raznim svečanostima, da je Allah uzeo šaku od Svoga nura i rekao Mu: „Budi Muhammed!“ I to je bilo prvo što je Allah stvorio, iz čega su potom stvorena Nebesa i Zemlja itd. Isto tako je u narodu raširen salavat koji se uči: Esselatu vesselamu ‹alejke ja evvele halkillah. (Neka je na tebe spas i mir o prvo Božije stvorenje!) Tako da su neki čak i pridodali ezanu misleći da je legalni dio ezana.
Međutim, ovakve tvrdnje i govor nisu ispravni ni u tradicionalnom a niti u racionalnom smislu. A niti se njime pomaže vjera, niti reformira ovaj svijet...
Tvrdnja da je Muhammed, a.s., prvo stvorenje nije potvrđena, a da je i potvrđena ne bi imala nikakvog utjecaja na njegovu odabranost, odlikovanosti i mjesto kod Allaha, jer kada ga Allah u Svojoj knjizi hvali, onda ga hvali sa istinskim odlikama koje zaslužuju hvalu poput: Ti si, zaista najljepše ćudi. (El-Kalem, 4.)
Mutevatir predajama je utvrđeno da je naš Poslanik, a.s., Muhammed sin Abdullaha sin Abdulmuttaliba Hašimovića Kurejševića. Da je rođen od dva uzorita roditelja - Abdullaha b. Abdulmuttaliba i Amine, Vehbovbe kćerke, u Mekki, u Godini slona. Rodio se kao što se rađaju i ostali ljudi, odrastao kao i ostali ljudi. Poslan je bio kao što su bili poslani i ostali vjerovjesnici i poslanici prije njega. I nije bio jedini poslanik. Živio je koliko je živio, a potom ga je Allah izabrao da pređe kod Njega. Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti. (Ez-Zumer, 30.) A na Sudnjem danu će biti pitan kao i ostali poslanici. Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: «Da li su vam se odazvali?» – oni će reći: „Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne». (El-Maide, 109.)
Kur’an je na više mjesta potvrdio ljudsku prirodu Muhammeda, s.a.v.s., i naredio mu u više kur'anskih sura da to obznani ljudima. Reci: «Ja sam čovjek kao i vi“. (El-Kehf, 110.) Reci: «Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik?» (El-Isra, 93.)
Dakle, on je bio samo čovjek kao i ostali ljudi, koji se odlikovao samo sa Objavom i poslanstvom.
Sam Poslanik, a.s., je potvrdio svoju ljudsku prirodu i svoje ropstvo prema Uzvišenom Allahu i upozorio da se ne slijedi praksa sljedbenika prijašnjih vjera po pitanju posvećivanja i obožavanja. Nemojte me obožavati kao što kršćani obožavaju Isaa, sina Merjemina. Ja sam samo Allahov rob i poslanik. (Bilježi ga Buharija)
Pram tome, ako je Veličanstveni Poslanik bio čovjek kao i ostali ljudi, onda on nije bio stvoren od nura niti od zlata, nego od tekućine koja se izbaci i koja između kičme i grudi izlazi.
Ovo je što se tiče materije od koje je stvoren
A što se tiče njegove misije upute, ona je svjetlo (nur) od Allaha i plamteća svjetiljka. To je sam Kur'an obznanio i rekao: O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. (El-Ahzab, 45-46.) Obraćajući se sljedbenicima Knjige Kur'an veli: O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Maide, 15.)
Dakle, svjetlo koje se spominje u ajetu je Allahov Poslanik, kao što je to i Kur'an koji mu je objavljen. Uzvišeni veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. (Et-Tagabun, 8.) O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost. (En-Nisa, 174.)
Uzvišeni je definirao Poslanikovu zadaću u sljedećem ajetu: Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1.)
Poslanik, a.s., bi učio ovu dovu: Bože moj, učini u mom srcu, sluhu, vidu mesu, kostima, kosi, s desne i s lijeve strane, sprijeda i sa zada nur (svjetlo).... (Muttefekun alejhi od Ibn Abbasa)
Prema tome, naš Poslanik, a.s., je svjetlo (nur) i poslanik upute. Bože naš, učini nas od onih koji će biti upućeni sa njegovim svjetlom i koji će slijediti njegov Sunnet. Amin.

 

Pitanje:
Esselamu alejkum, zamolio bih vas za odgovor na pitanje u vezi zekata: da li se zekat može dati tetki po ocu, da li se mora osobi kojoj se daje zekat to i kazati – da su sredstva koja joj dajemo zekat, da li se zekat može dati tako sto ćemo platiti račun od električne energije i sl., ili kupovinom lijekova? Hvala vam unaprijed na odgovorima, molim Allaha da vas nagradi na oba svijeta, inšaAllah!

Odgovor:
1. Zekjat se po većini islamskih pravnika ne može dati rodbini po uzlaznoj liniji, tj. ocu, djedu pradjedu itd., kao i silaznoj rodbini tj. djetetu, unučetu, djetetu unučeta itd. Dakle, tetka po ocu ne spada u te kategorije, pa joj se može dati zekjat. Čak je bolje pri davanju zekjata preferirati bližnju i daljnju rodbinu ukoliko imaju pravo na zekjat, jer se na taj način čine dva dobra: održava se rodbinska veza i izvršava Allahova naredba zekjata.
2. Niko od islamskih pravnika ne uvjetuje za valjanost davanja zekjata saopćenje onome kome pripada zekjat - da mu se daje zekjat. Naročito takav postupak treba izbjegavati kada se radi o onim osobama kojima pripada zekjat, a čiji bi ponos i dignitet bili povrijeđeni takvim postupkom. Dovoljno je samo u takvim situacijama u srcu donijeti nijet da se daje zekjat i zamoliti Allaha da nam ga primi.
3. Dozvoljeno je dati zekjat na ime plaćanja režija i liječenja pod sljedećim uvjetima:
- Da liječenje ili obaveze budu nužne, tj. da će u slučaju da se ne realiziraju nastati nesagledive posljedice, poput nesnošljiva života, smrti, sakatosti, jakih bolova itd., što znači da zekjat nije dozvoljeno platiti na ime potrebe ili liječenja koje nije nužno, poput nekih estetskih zahvata, kablovskih i internet televizija itd.
- Da onaj u ime koga se plaćaju ti troškovi na ime zekjata bude od jedne kategorije koja ima pravo na zekjat. (Topoljak Sulejman, Zekjat i sadakatul-fitr, aktuelena pitanja i odgovori, str. 137.

broj 128. 

april 2010.