Mi smo ponosni na muslimane koji dostojanstveno žive svoju vjeru

Ismail ef. Smajlović, vojni muftija u Oružanim snagama BiH
 

Ismail Smajlović rođen je 1964. godine u Zvorniku, Donja Glumina. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu, a potom nastavio školovanje u Sarajevu. Gazi Husrevbegovu medresu je završio 1983. godine, u prvoj generaciji sa četvorogodišnjim programom nastave i diplomirao na FIN-a u Sarajevu. Nastavio naučni rad na FIN-a upisom postdiplomskog studija 2000. godine na Katedri za pedagogiju i psihologiju, Odsjek Porodični odgoj.
Imamski rad započeo 1983. godine u gradskom džematu u Sanskom mostu, u ‘Hamazabegovoj’ džamiji Odbora IZ-e Sanski most. U februaru 1985. godine nastavio imaski rad u džematu Bilalići – Odbor IZ-e Teočak, da bi se na početku studijske godine uključio u redovan studij na ITF (sada FIN-a) u Sarajevu. Redovan studij prekinuo poslije druge godine prihvativši dužnost imama u ‘Hadžihasanovoj’ džamiji  u Kreševu i dužnost Glavnog imama za područje IZ-e Kreševo gdje ostaje u radnom statusu oko 5 godina (1986-1991). Godine 1991. nastavio imamsku službu na području Odbora IZ-e Sarajevo u džematu Hrasnica odakle je pored imamskih obaveza u džematu aktivno učestvovao u redakciji Odbora IZ-e za pripremu i realizaciju vjerskog programa u medijima (TV i radio emisija “Putevi Islama”).
Početak agresije 1992. godine je prekinuo vjerski  program u medijima, a boravak  i rad u džematu okupacija područja Ilidže. Prema ratnom rasporedu aktivno učestvovao u odbrani domovine u okviru jedinica Armije BiH.
Potpisom sporazuma o miru u BiH 1995. godine postavljen za Glavnog imama u Odboru IZ Sarajevo od avgusta 1996. g. do aprila 1998. godine a potom radio u Gazi Husrevbegovoj medresi do 15. decembra 1999. godine kada je na prijedlog Reisu-l-eme imenovan za Vojnog muftiju.
Objavljivao je radove u glasilima IZ-e (Zbornici, Glasnik, Preporod i dr.) kao i drugim listovima (Bošnjak, Prva Linija, Oslobođenje). Od posebnih izdanja najznačajniji je ‘Priručnik za rad imama u vojsci’ objavljen u Sarajevu 2002. godine, ‘Europian Muslims Today’, objavljeno u Sarajevu 2006. godine i drugo.
Živi u Sarajevu sa suprugom Fatimom i troje djece.
 

Razgovarao: Halil Mehtić

Organizirano vjersko djelovanje u redovima Armije BiH prisutno je već petnaestak godina. Poštovani muftija, možete li nam kazati koliki je značaj djelovanja vjerskih službenika u vojsci?
Prošle godine Vojno muftijsvo je obilježilo 10 godina postojanja, iako imamska služba u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine postoji duže. Značajan je to preiod i dragocjeno iskustvo. Saradnja imama sa pripadnicima vojske potvrđuje značaj vjerske službe. Ova generacija muslimana pamti vojsku u kojoj je bilo zabranjeno deklarirati se vjernikom i zato oni danas sa dužnim poštovanjem odnose sa prema vjerskim službenicima i koriste pravo na vjersko izražavanje. O ulozi vojnih imama i njihovom doprinosu odbrambenom sistemu, odnosno pružanja podrške vjernicima trebalo bi pitati pripadnike oružanih snaga. Naše analize rada ukazuju da vjernici do sada nisu uputili nijednu zanačajnu primjedbu na rad imama, niti prigovor na odnos starješina u pogledu organiziranja vjerskog života muslimana. Vojni imami i starješine su odgovorni za organizaciju i provođenje obrednih aktivnosti i to je ono što čini ovu vojsku privlačnom za vjernike.

Da li aktivno djelovanje vjerskih službenika utječe na religioznost pripadnika armije i na povećanje moralno-etičkih vrijednosti?
Vojni imami su dužni organizirati vjerski život muslimana u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Uključujući se u planske aktivnosti komandi oni izravno podržavaju funkcionalne uloge komadanata, odnosno svih pripadnika jedinice. Tačno je da vjernici pokazuju veću svijest odgovornosti prema zadacima i misiji vojske kako, ustvari, i načela islama zahtijevaju da preuzete obaveze vjernik savjesno i odgovorno izvršava, onda je to zasigurno oslonac za kvalitetno funkcioniranje svih organa u sistemu odbrane. Trezvenost u svakoj situaciji, samokontrola i druge vrline koje odbacuju uticaj poroka zasigurno povećavaju moralno-etičke vrijednosti svakog pojedinca, a time i svake organizacione jedinice u sistemu odbrane. Mi, u Vojnom muftijstvu, smo ponosni na muslimane koji dostojanstveno žive svoju vjeru i na kvalitetan način učestvuju u vojnoj misiji.

Neke političke partije, koje za sebe vole reći da se zalažu za sekularnu BiH, protive se prisustvu vjerskih zajednica u redovima naše vojske. Kakav je vaš odgovor na te prigovore i šta su bitne različitosti između ustrojstva sadašnje i  armije iz Titove Jugoslavije?
Moguće je da neki pojedinci, pa i organizacije pokazuju nostalgiju za bivšim komunističkim režimom. Ako to čine političke partije koje se bore za vlast u Bosni i Hercegovini, onda ttime one sebi nanose štetu jer je pogrešno sekularizam definirati ograničavanjem vjerskih sloboda!!! Oni koji tako rade ne mogu računati na podršku vjerničke populacije. Vjerske slobode i ljudska prava, na način kako je postavljeno u sistemu odbrane, standard je razvijenih zemalja, odnosno NATO-a i to nije tradicija komunizma, pa ni Titove vojske. Oni koji imaju nostalgiju za Jugoslavijom mogu se osrvrnuti na brojne druge vrijednosti, a vjerske slobode su velika mrlja komunizma i ne mogu služiti na čast onima koji bi isključivanje vjerskih potreba podvodili pod sekularizam. Usporedba sa Titinom vojskom i ovom možda je najjednostavnije opisana iskustvom onih koji su služili i jednu i drugu vojsku. Titina vojska je imala pravilo da Bog i sve ono što je vjersko nemaju mjestu unutar kasarne, a danas vjernik u punom kapacitetu ulazi u kasarne i provodi svoje obrede u vojnim mesdžidima, iftare u kuhinjama, odnosno tamo dokle dolazi sa svojom vojnom misijom.

Kakva je vaša saradnja s predstavnicima drugih vjerskih zajednica u oružanim snagama BiH?
Oružane snage Bosne i Hercegovine čuvaju kontinuitet višenacionalne i viševjerske zajednice. Tako vjerska služba u sistemu odbrane podrazumjeva prisustvo imama, sveštenika, svećenika prema potrebi i drugih vjerskih autoriteta. Saradnja je nužna i provodi se na svim nivoima, od Ministarstva odbrane do najmanjih jedinica. Vjerski službenici sarađuju i oslanjaju se u poslovima jedni na druge. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju to ima i svoju tradiciju. Ipak, moram primjetiti da bi saradnja sa predstavnicima crkava i vjerskih zajednica mogla i trebala biti bolja i raznovrsnija, posebno kada se uzme u obzir da nekada u određenim poslovima Vojno muftijstvo ostvaruje kvalitetniju saradnju sa stranim predstavnicima crkava i vjerskih zajednica nego sa domaćim. Ustvari, vjerski autoriteti stranih zemalja pokazuju veći interes za imamsku službu i vjerski život muslimana u Bosni i Hercegovini. Poslovi imama su javni i mi smo otvoreni za saradnju svima koji se uključuju u procese poboljšanja života ljudi u ovome svijetu u bilo kojem segmentu koji podrzumijeva pozitivan odnos prema vjerskim svetostima.

Možete li nam u kratkim crtama opisati djelokrug rada vojnih imama i vas kao vojnog muftije?
Rad vojnih imama, odnosno svih uposlenih u Vojnom muftijstvu, upotpunosti korespondira sa radom imama izvan vojske. Posebnost imamskog poziva u vojsci jeste način rada u pogledu pripreme planiranja i provođenja ukupnih aktivnosti pripadnika organizacionih jedinica odbrambenog sistema. To predpostavlja više administracije, odgovornosti, kontrole i drugih mehanizama za praćenje kvalitete rada. U pogledu imamske misije uopće, vojni imami dijele izazov rada sa svojim kolegama u džematima: organiziraju i predvode džemat, mevlude, tevhide, predavanja, pouku, vjenčanja, dženaze i druge poslove. Također i vojni muftija, u punom kapacitetu kao dio Islamske zajednice dijeli iskustvo svojih kolega, regionalnih muftija.

Bliži nam se mubarek ramazan. Kako u vojsci uspjevate uskladiti vojne i vjerske obaveze vojnika i oficira?
Ramazan je poticaj svakom vjerniku za više dobra. To je užitak koji svi doživljavamo sa posebnom pažnjom. Uistinu je veličanstveno dijeliti iskustvo ramazana sa pripadnicima vojske. Organiziranje teravije u mesdžidima, druženja u iftaru i predavanjima predstavljaju jedinstven doživljaj. U određenim situacijama muslimani imaju podršku nemuslimana u izvršavanju obrednih aktivnosti, a potom i njihvo sudjelovanje u iftarskim večerama, razgovorima nakon teravije i naravno izvršavanje redovnih poslova u svakom radnom danu. Kako je samo lijepo primjetiti da u obilježavanju bajrama nemuslimani pružaju podršku muslimanima u izvršavanju vojnih zadataka: straže, dežurstva, terenskih poslova i drugo kako bi njihove kolege muslimani mogli primjereno provesti obrede vezane za ramazan, odnosno bajram. Što se tiče muslimana oni do sada nisu tražili posebne prinadležnosti, olakšice ili drugo zbog toga što poste i imaju dodatne obaveze u toku ramazana. Svako povećanje napora, odricanja i žrtve u toku ramazana musliman prihvata kao povećanu pobožnost. I tako mi uspjevamo, moglo bi se reći, lahko uspjevamo organizirati naš plan ramazanskih pojedinosti.

Uz to što tijesno surađujete s minstrom odbrane i drugim visokim vojnim dužnosnicima, vi redovno prisustvujete i sjednicama Rijaseta IZ. Koji su to oblici suradnje i kakve su vaše obaveze prema Rijasetu?
Ovdje je dovoljno kazati da je Vojno muftijstvo, a time i Vojni muftija dio Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, kako je to Ustavom Islamske zajednce postavljeno, a i drugim normativnom aktima uređeno. Tako Vojni muftija, kao i regionalne muftije u punom kapacitetu je odgovoran Reisu-l-ulemi i podnosi redovne izvještaje o radu Rijasetu Islamske zajednice. Mislim da je važno iskustvo koje Vojni muftija, odnosno vojni imamu stiču u sistemu odbrane kao najorganiziranijem segmentu društva. Tu se prepliću i međunarodni odnosi, međudržavni sporazumi, vojne misije, privredni i politički uticaji, socijalne i humanitarne potrebe pripadnika vojske, itd. Naravno, Vojni muftija i svi vojni imami su uposlenici Ministarstva Odbrane i svoju radnu odgovornost ostvaruju prema zakonskoj regulativi države Bosne i Hercegovine.

Znamo da redovno čitate Nove horizonte i da ste se u par navrata pozitivno izjasnili o našem časopisu. Jeste li još uvijek na istom stanovištu i šta je to što bi trebalo mjenjati?
Časopis „Novi Horizonti“, svojim temama i sadržajima darivaju motivirajuću snagu svim čitaocima za ugodniji život u ovom svijetu. Muslimani mogu biti ponosni što se na njihovom obzorju pojavljuju časopisi sa ovako plemenitom misijom. Naravno, da bi nekada određene teme autori trebali ozbiljnije, sa više pažnje ispisivati kao i to što bi čitatelji mogli više iščitavati ponuđene sadržaje. Možda bi dobro bilo da svaki broj, ako ne i više tekstova u određenoj rubrici tretiraju metodologiju rada svih angažiranih u misiji islama. Mi, imami bi to mogli više iščitavati, a potom neposrednije raditi sa onima na koje bi se mogao odnostiti taj sadržaj. Nije otkriće, pa ni teško primjetiti da su elektronska pomagala potisla knjigu iz ruku i čitanje postaje rijetkost. Tu realnost treba prihvatit i primjeriti odgovarajući način rada u misiji. Tu ima prostora za preporuku koja će osvježiti neposredni rad. Konačno, treba kazati da izravna riječ iz srca srcu, ostavlja mnogo jači dojam, snagu i može da pruži veći kvalitet u misiji islama. Ali, ovo bi bilo poboljšanje iako u Horiznotima ima kvaliteta koji opravdava i zadovoljava vjerne čitaoce, poštovaoce pisane riječi.

Hvala vam za ovaj razgovor. Koristimo priliku da Vama i Vašim saradnicima čestitamo nastupajuće dane mubarek ramazana kao i ramazanski bajram.
Svakako koristim priliku, uredništvu i redakciji, svim čitaocima i naravno svim muslimanima čestitati nastupajući ramazan sa željom da nam Uzvišeni Allah podari snagu da iskoristimo sve blagodati koje ramazan donosi.