Narod ništa ne vidi, on samo ponavlja ono što mu vođe kažu

U susret predstojećim parlamentarnim izborima

Zahvaljujući ovako zbunjenim, nesvjesnim i nesavjesnim građanima, naši parlamenti sve više liče na estradnu pozornicu. Ako ste bili nekad dobar - a sada islužen - pjevač, igrač ili glumac, mjesto u parlamentu vam je gotovo pa zagarantovano. To zato što naš narod ne bira po stručnosti i poštenju nego po čuvenju. Nedavno su upitali Halida Bešlića  zašto se politički ne angažira, a on odrešito i pošteno odgovorio: “Politika je odgovoran posao, nisam ti ja za toga”. Ustvari, jedini zaključak koji se nameće je taj da ovaj narod još nije sazrio za demokratiju

Piše: Ibrahim AVDIĆ

Sjećam se tamo nekih 70-ih godina prošlog vijeka, kada je komunizam još uvijek bio u punom cvatu. Moj rahmetli babo se upravo spremao da ide u lokalnu školu na glasanje. Brat i ja smo ga s podsmijehom pitali zašto uopće ide na izbore i za koga će glasati? On je s negodovanjem odgovorio: “Ja idem ispuniti dužnost, a šta je vas briga za koga ću glasati!” I pred njega su stavili liste, njemu uglavnom nepoznatih kandidata, za tadašnji SSRN (Socijalističi savez radnog naroda) i novih partijskih aparatčika, iliti deputata, za općinski i republički nivo. Naravno, on je revnosno zaokružio nepoznata imena za nepoznate funkcije i sretan se vratio kući. Da ga je neko upitao zašto si sretan, on bi tada vjerovatno odgovorio: „Zato što sam odradio jedan društveno prihvatljiv i poželjan posao.“  
Za razliku od komunističkih satrapa, zapadnjaci su bili puno suptilniji i pametniji, oni su lansirali mnogo efikasniji i slađi opijum za narod, demokratiju. Zahvaljujući snazi kapitala, njihovi moćnici preuzeli su kontrolu nad medijima, a onda su slobodni, demokratski i zavisno-nezavisni mediji u raji formirali poželjan sistem vrijednosti. A sistem vrijednosti je nešto što visi u havi. Kada udišeš zrak, ti istovremeno udišeš i taj poželjni sistem vrijednosti. Zrak po prirodnoj proceduri odlazi u pluća i dalje u krvotok, a poželjan sistem vrijednosti preko moždanih ćelija ulazi u mentalni sklop i u podsvijest. I kada zajedno sa zrakom duže vrijeme udišeš poželjan sistem vrijednosti, ti i ne primijetiš da voliš iste stvari koje vole oni neki ‘nevidljivi gore’ i da mrziš one stvari koje mrze neki ‘nevidljivi gore’.  Djelovanje sistema  medijske hipnoze može se lahko utvrditi na mnogim primjerima i uzorcima.  Prosječan mladi zapadnjak danas čak i ako izravno ne izražava simpatije prema homoseksulcima, onda unajmanjem izražava visok stupanj tolerancije prema “manjinskim skupinama koje se, eto, po nečemu od nas razlikuju” – ovo sve dok su njihovi očevi, onomad, prema ovoj populaciji osjećali prezir, a njihovi djedovi i otvorenu mržnju. Samo je nekoliko godina studiranja na zapadu danas dovoljno pa da i naši mladi intelektualci poprime istovjetna stajališta kao i njihove zapadne kolege. Ova evolucija je jednostavno neminovna zato što svi oni, u toj medijskoj i kulturnoj klimi, neprestano i svakodnevno udišu njihov poželjan sistem vrijednosti. Budući da se današnji svijet preinačio u globalno selo, jasno je da moćnici, koji imaju medijsku i tehnološku dominaciju, nad slabijim i manjim narodima uspotavljaju nevidljivu prevlast i nameću im  kulturološke trendove i obrasce  ponašanja. U tom smislu je demokratija svojevrsni  zapadni proizvod koji se najefektnije prodaje širom svijeta.  U sklopu nje je i izborni sistem koji glasaču daje iluziju da je upravo on taj čija volja određuje ko će mu vladati, a ko neće.

Bolja je dobra batina nego ovakva demokratija
Zahvaljujući ovako zbunjenim, nesvjesnim i nesavjesnim građanima, naši parlamenti sve više liče na estradnu pozornicu. Ako ste bili nekad dobar - a sada islužen - pjevač, igrač ili glumac, mjesto u parlamentu vam je gotovo pa zagarantovano. To zato što naš narod ne bira po stručnosti i poštenju nego po čuvenju. Nedavno su upitali Halida Bešlića  zašto se politički ne angažira, a on odrešito i pošteno odgovorio: “Politika je odgovoran posao, nisam ti ja za toga”. Ustvari, jedini zaključak koji se nameće je taj da ovaj narod još nije sazrio za demokratiju.
Slavni Platon je još onomad, prije dva i po milenijuma, ovako definirao:
„Demokratija ruši sebe time što pretjeruje – u demokratiji. Njezin osnovni princip jeste jednako pravo svih da učestvuju u  donošenju državnih rješenja. Na prvi pogled, to je odlično rješenje, ali ono postaje katastrofalno  time što narod nema dovoljno obrazovanja da izabere najbolje vođe i najmudriji pravac. Što se tiče naroda,, on ništa ne vidi, nego samo ponavlja ono što mu predvodnici kažu. Da jedna ideja uspije ili propadne dovoljno je da se ona pohvali ili ismije u jednom pozorišnom komadu. Za državni brod vladavina gomile jeste burno more. Gomila toliko voli laskanje i toliko je “žedna meda” da naposljetku najlukaviji i najnesavjesniji laskavac, koji sebe zove ‘zaštitnikom naroda’, uzima najvišu vlast u svoje ruke.“

Do izbora dva putića
Dva su medija koja najvećma određuju političku svijest prosječnog Bošnjaka, kao i njegov stav spram političkih partija i ličnosti, to su: politička emisija FTV – „60 minuta“  i Dnevni avaz. I dok se i jedan i drugi pozivaju na patriotizam i dobrobit običnog građanina, u pozadini, iza  demagoške magle, kod prvih leži ljevičarsko prozapadno lakejstvo, te apsolutni privatni interes kod drugih.
Ustvari, ako bi se napravila studiozna analiza, došlo bi se do jednog generalnog zaključka da mi Bošnjaci, kao narod koji je neprestano izvrgnut vanjskoj i unutrašnjoj manipulaciji, ne posjedujemo elementarnu političku ni državotvornu svijest. A aktuelno opće beznađe najbolje govori kakvi su rezultati svih demokratskoh izbora  u postdejtonskom periodu. Nije da nema pameti i školovanih ljudi u ovom narodu koji bi mogli nešto napraviti. Njih svakako ima, ali oni jednostavno ne mogu isplivati na površinu. Isti onaj narod koji  neprestano kuka kako im u ovoj zemlji  ništa ne valja,  od političara, institucija pa do države, svojom nesvjesnošću ne da im da dođu do izražaja. Dakle, umjesto licemjernog i politikantskog tepanja, narodu treba reći istinu da je prije svega problem u njemu, pa tek onda u svemu ostalom.  Ta zar nije upravo ovaj narod na posljednim lokalnim izborima, nikad boljom izlaznošću, nagradio sve one stranke koje su netom prije toga podigle sebi enormne plaće u parlamentima - iste one stranke čiji lideri im kreiraju sumornu ekonomsku i političku sadašnjost i neizvjesnu budućnost. Samo moralno, politički, ekonomsko i socijalno nepismen narod može neprestano i iznova nagrađivati stranke i lidere za loš rad i kriminal, a zanemarivati poštene, stručne i karakterne ljude.
Sada se može postaviti razložno pitanje: S obzirom da neuk svijet niko preko noći ne može opismeniti, pa kako će taj svijet znati sebi birati dobre vođe? Platon i za to ima odgovor: „Kad smo bolesni mi biramo školovanog i vještog  ljekara, a ne onoga koji je lijep i rječit. Ako je cijela država bolesna, zašto onda ne tražimo službu najmudrijih i najboljih!?“
Zanimljivo je uočiti da kako se izbori bliže - strani faktori, domaći političari i vjerski velikodostojnici gotovo u horu pozivaju na poželjnost, pa i obavezu (farz) izlaska na glasanje. Za strance to nije čudo, jer su i demokratija i ovakav bh. politički sistem njihova čeda pa im dobra izlaznost bh. građana znači i potvrdu njihova legitimeta. Isto tako, to nije čudo ni za bh. političare jer im nove četiri godine vladavine osiguravaju brojne privilegije i gotovo nikakvu odgovornost. Ostaje pitanje: Zašto i  vjesrski velikodostojnici tako zdušno apeliraju na što veću izlaznost na izborima? To se obrazlaže patriotskim razlozima: Ne budete li izašli na izbore, automatski ćete svoj glas dati Dodiku! Hm, ovo zvuči odveć pojednostavljeno. Da li to znači da su oni koji su na minulim lokalnim izborima povećanom izlaznošću, i pri tome nagrađujujići viškom glasova najveću stranku, nečim uštopali  i usporili Dodika. Ne! Štaviše, dobili smo prudove, butmirske inicijative, naredbu srebreničkim vijećnicima da odustanu od izdvajanja iz pravnog sistema RS-a, novo gomilanje administracije, koja je u zadnjih deset godina uduplana sa uduplanim plaćama, dok je radnik u proizvodnji ostao na istoj plaći od prije deset  godina, sa feudalnim pravima.
Dakle, ako ljudi poslušaju apele rečene tri grupacije, po autmatizmu ćemo dobiti rezultate istovjetne svim onim izborima odigranim u minulih 15 godina, pri čemu će doći samo do formalnih razlika u smislu prelijevanja glasova iz jedne stranke u drugu. Ako želimo da dođe i do kvalitativne postizborne promjene, onda bi poruka biračima mogla biti sljedećeg tipa:
Gospodo birači,  vama je farz i obaveza da imate svoj lični stav u odnosu na unutrašnje ustrojstvo i vanjski položaj svoje države, da birate između dobra i zla, a ne da se poput navijača opredjeljujete za jedne ili druge. Ne smijete sebi dozvoliti da vas guja ponovo ujede iz iste rupe, i da ponovo ne razmišljajući zaokružujete karijeriste, ljigatore i sve one koji će mnogo više misliti na sebe nego na državu i na vas – i koji će sutra kreirati otuđene centre moći. A danas se politika uglavnom  shvaća kao sredstvo bogaćenja i vlastite promocije, te se pošteni i iskreni uglavnom klone političkih stranaka; stoga je broj onih poštenijih u strankama veoma limitiran. Dobro se potrudite da takve pronađete, bez obzira u kojoj su stranci. A ako ih ne pronađete, onda nemojte nikome dati svoj glas – jer je i to glasanje i izražavanje svog stava.  Dakle, ako glasate, onda preferirajte pojedince nad strankama, jer su stranke uglavnom u apsolutnom posjedu njihovih lidera. Kada su u pitanju RS i Distrikt Brčko, onda je poželjno da tamo glasate u što većem broju, jer su u ovom vremenu i najgori naši bolji od najboljih njihovih, premda ni u tome nije pravo rješenje.