Preispitaj se u svakoj stvari

Neminovnost iskušenja i smisao dove

Kada čovjeka  obuzme želja za dunjalukom, tada ga on počne slabiti, a kada ga počne dovoditi u iskušenja, vodi ga ka granici poniženja. Kada se čovjek dodatno obogati onda ga naklonost prema dunjaluku vodi do granica nepravde i bezbožnosti.  Tada čovjek počne umišljati kako je dovoljan sebi i kako  je „neovisan“ o Božijoj pomoći. On postane nepravedan, nasilan, bezbožan, upravo onakav kako se opisuje u Kur’anu: Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti
 

Dr. Muhamed Rati En-Nabulsi

Ovaj dunjalučki život je, uistinu, teško iskušenje, jer Allah dž.š. kaže: Jer mi smo zaista stavljali na iskušenja i one prije vas. (Al-Mu›minun, 29.)
 Stvari na dunjaluku ne idu onim redosljedom kako bi čovjek želio.On je stvoren  na dunjaluku, kako bi ga Allah izložio testu-ispitu, kao što Uzvišeni veli: Onaj koji je smrt i život dao da bi iskušao koji od Vas će bolje postupati. (Al-Mulk, 2.)  To znači, čovječe, ti si onaj koji polaže ispit iz odnosa prema svom zdravlju, svome braku, prema svojoj djeci, prema svojim komšijama, prema zarađivanju i trošenju svoga novca... Prema tome, nema tog čovjeka na licu Zemlje a da nije podvrgnut ispitu. Ako želiš Allahovu nagradu budi spreman za ispit kod svoga Gospodara, bio ti zdrav ili bolestan, jaki ili nemoćan. Prema tome, pripremimo se na to da je ovaj svijet „kuća iskušenja“  a ne „kuća uživanja“. Tamo gdje je mjesto odricanjima nema mjesta provodu i prekomjernom veselju. Ko to spozna neće osjetiti tugu u nedaći, niti će se zaboraviti i previše radovati u izobilju. Zato je Allah stvorio na dunjaluku „kuću iskušenja“  a na ahiretu „kuću uživanja“. Na osnovu ovoga možemo konstatirati da je Uzvišeni Allah stvorio dunjalučke probleme i iskušenja kako bi nagradio svoje robove na ahiretu.

Čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti
Kada čovjeka  obuzme želja za dunjalukom, tada ga on počne slabiti, a kada ga počne dovoditi u iskušenja, vodi ga ka granici poniženja. Kada se čovjek dodatno obogati onda ga naklonost prema dunjaluku vodi do granica nepravde i bezbožnosti.  Tada čovjek počne umišljati kako je dovoljan sebi i kako  je „neovisan“ o Božijoj pomoći. On postane nepravedan, nasilan, bezbožan, upravo onakav kako se opisuje u Kur›anu: Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti. (Al-Alaq, 6.,7.)
U drugom ajetu Allah kaže: Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kada mu, da bi ga iskušao, opskurbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: Gospodar moj me je napustio! (Al-Fedžr, 15. 16.)
Čovjek bi trebao da zna da je za njega svaka blagodat od Allaha počast bilo da je riječ o bogatstvu, pameti, zdravlju, odnosno, kada spozna da su siromaštvo i bolest samo iskušenje, onda dobivamo direktan odgovor od Gospodara kada kaže: Kella – što bi značilo: O robovi Moji nije moje davanje samo počast vama, niti su moje zabrane  samo zabrane vama, već je moje davanje iskušenje za vas, a moje zabrane su lijek vaš.  Allahov Poslanik, a.s., kada govori o položaju vjernika na dunjaluku u rješavanju nedaća kaže: „Preispitaj se u svakoj stvari“. To bi značilo da ispitam svoj nefs, šta  je halal za menen a šta je grijeh za mene i gdje je razlika u svemu tome? Da bi se neko preispitao u svakoj stvari trebalo bi da se oslobodi opasača koji ga steže kao kad gana obući kaiš steže. Ono što ne bi trebalo je, da se obazire na iskušenja drugih. Kada ga Allah iskušava to  je  na osnovu njegovog odnosa prema Allahu, i to je za njega bitno. Našem Uzvišenom Gospodaru kazna nije glavna svrha odgoja na dunjaluku, a to vidimo iz sljedećeg  ajeta: Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući. (An-Nisa, 147.)
U drugom ajetu obrazlaže se nedaća čovjeka kada ga zadesi pa kaže: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Aš-Šura, 30.)
Prema tome nek se svako preispita u svakoj situaciji u kojoj se zadesi. Neka se vrati svome Gospodaru, i neka se upita zašto su mu neke stvari dozvoljene a neke nisu. Pa kada se ponizno dovom obratiš i upitaš svoga Gospodara za ono što te je snašlo, On Uzvišeni, će ti objašnjenje dati, kako se navodi u Kur›anu:  Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputit. (At-Tagabun, 11.)

I nedaće i blagodati dolaze od Allaha
Ovaj ajet je došao odmah nakon ajeta o nedaćama. Naime, Poslanik, a.s., bio je čovjek kao i svi ostali ljudi a samim time na njega su se odnosile obaveze i zabrane kao i na svakog čovjeka. Da tako nije bilo nebi ni bio uzor i predvodniik svih ljudi.  Međutim, upravo zbog ove osobenosti i odlika koje su ga krasile, bio je počašćen visokim položajima kod Allaha, dž.š. Zato nas je Poslanik, s.a.v.s., podučavao svome načinu životu. Osjećao je strah kada bi se našao u kakvoj teškoj situaciji, kao što i mi ponekad strahujemo, molio je kao što i mi molimo, imao je brige kao što ih i mi imamo i činio je dove kao što ih i mi činimo. Zato bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi zapao u neku nedaću govorio: “O Allahu, Gospodaru moj koji nemaš sudruga.“  Bio je ubjeđen da mu sve, pa i nedaće, dolaze s voljom i određenjem Gospodara njegova. Riječ „Rabb“ znači Gospodar, koji odgaja, uveliko podsjeća na riječ „Umm“ što znači majka, koja ponekad svjesno zabrani hranu svome dijetu, čuvajući ga od nekih bolesti. Zaista i Uzvišeni nas štiti od dunjaluka, zabranivši nam ponešto od njega, kako bi nas sačuvao od štetnih posljedica njegovih. Kada Uzvišeni kaže: Znaj da nema boga osim Allaha. (Muhammed, 19.) to znači da je svaka stvar u Allahovim ruka; i moć i slabost, i bogastvo i siromaštvo, i zdravlje i bolest, i čast i poniženje.. ali šta se u produžetku ajeta veli: pa traži oprosta za svoje grijehe... znači ako ti dođe nešto što nisi želio, moli od Allaha oprost, jer je rješenje u Allahovim rukama, On će ti dati izlaz. Ukratko, ako te zadesi nešto što tvoja duša ne želi, preispitaj se. Ako ti dođe kakvo dobro zahvali Allahu, a ako te zadesi kakvo zlo, ne krivi nikoga do sebe jedinog. Vjerovjesnik se istinski bojao Allaha. Rekao je: „Vrhunac mudrosti je strah od Allaha.“  Stoga kad god ti se poveća razum – mudrost, poveća ti se strah prema Allahu, a kad god ti se smanji pamet i iman umanji ti se i strah od Njega. Stoga je Vjerovjesnik često molio: „Utječem se Allahu Njegovim savršenim riječima od srdžbe Njegove i zla robova Njegovih, od šejtanskih spletki i od prisustva njihova.“
Utječemo se Allahu od Njegove srdžbe
Srdžba Allahova, prema robovima Njegovim, ponekad, iznenada dođe. Allah ima posebnu logiku života i odnos prema Njegovim robovima. On im daje da jedu, piju, da se vesele, da uživaju, da se šale... Ali ponekada, u sekundi, čovjek bude ščepan, dođe bolest i besane noći. Stoga je Resul, s.a.v.s., dovio: „Utječem ti se Gospodaru od Tvoje iznenadne osvete, od uskraćivanja Tvoga dobročinstva i od svake Tvoje mržnje. Kod Tebe je prijekor sve dok ne budeš zadovoljan.“
Musa, a.s., jednom se obratio Gospodaru i rekao mu: „Gospodaru moj zaista te volim i volim onoga ko Tebe voli, pa kako da prenesem tu ljubav na tvoja stvorenja?“ Na to mu je Uzvišeni Gospodar odgovorio: “Podsjeti ih na moju Veličinu, opskrbu i iskušenja“  Riječi: „Podsjeti ih na moju Veličinu“ odnose  se na kafira shodno Kura›nskom ajetu: Jer on u Allaha Velikog nije vjerovao (Al-Haqqa, 33.) Podsjeti ih na Moje ni›mete kako bi Me volili i podsjeti ih na Moja iskušenja kako bi Me se pobojali“ , odnose se na vijernike.
Na osnovu ovoga možemo zaključiti da je neminovno veličanje Allaha, ljubav prema Njemu i strahopoštovanje prema Njemu. Pa ako čovjek stavi ljubav iznad straha opusti se, a ako stavi strah prije ljubavi bude bačen u očaj, a ako oslabi opet kod čovjeka spremnost na veličanje Allaha onda se uzoholi. Sa nedostatkom veličanja Allaha pojavi se oholost, sa nedostatkom straha pojavi se neposlušnost, a s  nedostatkom ljubavi, čovjek biva očajan. Stoga je neophodno da mu›min nađe mjesta u svome srcu za sve tri stvari. Poenta ovog dersa jeste da se sva ova stanja vežu za Allah dž.š.  
Allahov Poslanik, a.s. nas je podučio da sve stvari koje se insanu dešavaju na dunjaluku dolaze isključivo od Alllaha, dž.š., upravo iz tog razloga kako bi mu se pokajali. Uzvišeni Allah je u apsolutnoj mogućnosti da nam otkloni sve nedaće. Od Zejd ibn Sabita r.a. se prenosi da je rekao: “Požalio sam se Poslaniku a.s. na nesanicu i noćnu uznemirenost“, pa mi je rekao:“ Reci:“ Gospodaru, Uzdržavaocu zvijezda, Vlasniče mojih očiju, Ti si vječno živi i postojani, Ti kojeg ne obuzima san niti drijemež, o Vječno živi i Postojani, uspokoji moje oči i blagoslovi moje noći.“

Neminovnost iskušenja
Allah voli i dopada mu se kada Ga molimo za svaku stvar pa makar to bio i povezak na cipelama, moli Ga čak za so svoje hrane. Allah usitinu voli da Ga njegov rob moli za svaku njegovu potrebu.  
Draga braćo, nema sumnje da su nedaće različite. Postoje nedaće koje dolaze nevjernicima i to je propast za njih. S druge strane, postoje nedaće koje dolaze mu›minima i one su te koje ih snaže, uzdižu i štite od propasti, te nedaće koje su se javljale Poslanicima a koje su se ogledale u neposluhu i nemogućnosti naroda da povjeruje i shvati Allahovu svemoć. Na osnovu toga u Kur›anu se navodi: Samo bi se čuo jedan užasan krik. (Ja-sin, 29.)
Primjera radi, čovjek kada hoće da ubije neki insekt ne treba mu nikakav poseban napor niti snaga, dovoljan mu je samo jedan udarac.  Ovim bogatim i jakim, koje vidimo danas kako se ohole i sile, dovoljan je samo jedan Allahov udarac  i On bi ih uništio. Uzvišeni Allah u Kur›anu kaže: Mi ćemo vas dovoditi u iskušenja malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive. One koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!  Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu. (Al-Baqara, 155., 156., 157)
Ne sumnjam da među nama ima iko a da ga Allah nije iskušao sa jednim od ovih načina. To je zbog toga da bi se čovjek opametio i izvukao pouku, da bi se izvršila Allaova prvada, da bi čovjek postigao Njegovu milost i na kraju stekao Allahovo zadovljstvo. Zbog toga vjernik ne bi trebao da bude indolentan kada dođu nedaće. Trebao bi težiti popravljanju svoga stanja a ne oholiti se i ustarajavati u grijehu kao uobraženi silnici nevjernici. Ako vidiš da je tvoj Gospodar blagodaran prema tebi a ti se oholiš prema, pripazi se, jer tvoja propast je blizu, i to ti je golema pregrada vječnoj sreći. Znaj da čovjek ima, usitunu, svoj dan, kod Gospodara svoga. Uzvišeni kaže: I opomeni ih Allahovim danima. (Ibrahim, 5.)
Kad čovjek bude pod pritiskom neprijatelja ili u kakvoj nevolji, ako je vezan za Allaha i ako Mu se obraća dovom On će mu otklonuti belaje koji su ga zadesili. Od Allahovih ni›meta je i to da poslije tegoba dolaze olakšanja. Uzvišeni Allah one robove koje voli prvo ih odgoji pa ih zatim počasti. Čovjek je biće koje se tokom cijelog života odgaja.  Njegov život ne može biti stabilan i potpun sve dok ne usvoji moralna načela i osjeti počasti svoga Gospodara, a to znači da ga Allah prvo podvrgne naporu odgoju, pa ga tek onda zavoli.
Dokaz za to nalazimo u sljedećim ajetima: Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio pa te je imućnim učinio. (Ad-Duha, 6., - 7.)
Jednom je upitan jedan učenjak zašto je Poslanik a.s. bio siroče, na što je odgovorio: “Da je imao oca sve zasluge njegovog poslaničkog vijeka bi se pripisivale njegovom ocu. Zato je Uzvišeni  Allah htio da u znanju i primanju znanja, Poslanik bude u direktnoj i jedinoj vezi sa Allahom. Stoga sve počasti koje je Poslanik, s.a.v.s., postigao ne mogu se pripisati nikom osim Allahu Jedinom. U istoj činjenici se kriju i razlozi što Vjerovjesnik nije iza sebe ostavio muških potomaka kao i što nij znao ćitati ni pisati.
Naime, poznato je da dijete ima nasljedne osobina oca, tj. ako mu se babo bavio nekim zanatom, pa nešto kvalitetno napravio, ta zasluga se pripisuje odmah ocu ili majci. Dok je kod Poslanika direktni Učitelj bio Allah dž.š. To je ujedno i najveća mudrost zašto je Poslanik a.s. bio jetim. Allah u Kura›nu kaže: Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo i spomen na tebe visoko uzdigli. (Al-Inširah, 1., - 4.)
Na kraju ovog dersa je zaključak da je za svakog mu›mina u ovim zadnjim ajetima pouka i poruka, shodno njegovoj pokornosti i iskrenosti prema Allahu. Kada svome Gospodaru iskažeš pokornost Allah ti spomen visoko uzdigne.
Welhamdu lillahi rabbil alemin!

Preveo sa arapskog: Ismail Mehtić