Mjesec mu’minske nade

Bismillahirrahmanirrahim

Ponovo smo na pragu mubarek mjeseca ramazana. Mjeseca koji je radost za muminske duše. On je i njihova nada na oba svijeta. Svojom predanošću Uzvišenom, pravovjerni se u njemu nadaju dunjalučkom napretku,  sreći i blagostanju. Još veća nada ispunjva njihove duše, mišlju  na ahiret, očekujući Njrgovu milost, oprost i ulazak u Dženneti Firdevs.

Kao što se muslimani spremaju za uglednog i dragog gosta, koji usput donosi nebrojene darove, tako se oni još više spremaju za musafira kojeg godinu dana iščekaju, čisteći i ukrašavajući svoje kuće, (svoju vanjštinu), ali isto tako i čisteći svoju nutrinu, posteći u mjesecu ša’banu i prakticirajući druge dobrovoljne ibadete.

Ovogodišnji ramazan dolazi nam u ljetnom periodu kada su dani dugi a noći kratke. I to je pravedno i mudro Allahovo određenje da računamo vrijeme po lunarnom kalendaru, kada se  vjerski propisi i obaveze smjenjuju u svim godišnjim dobima. Danju postimo i radimo, a noću ibadetimo i odmaramo se. Težinu posta mogu podnijeti samo uporni i postojani vjernici. Dugi, topli, ljetni dani bit će nesavladiva prepreka za mnoge kolebljive slabiće. Kada sam 1981. došao u Zenicu za imama Čaršijske džamije, bilo je ljeto. Izlazeći iz džamije, selameći se sa starim Nezir-agom Bajramovićem, pitao sam ga: – Hadžija, kako s ramazanom, možeš li postiti? Rekao mi je: - E moj efendija! Dok sam radio u Željezari, na visokim pećima, po sedam puta sam znao iscijediti svoju košulju od znoja, ali nikad ni pomislio nisam da ne postim!“

Eto dragi brate i sestro, kako su naši pretci čuvali propise svoje vjere. Kako su bili stameni i npokolebljivi u prakticiranju Allahovog šeriata. Kako su imali čvrsto uvjerenje u Allahovu nagradu i kaznu. Zato im je plemeniti Gospodar pružao svoju pomoć. Zahvaljujući njihovoj žrtvi i Njegovoj pomoći, oni su sačuvali dini islam do našeg vakta i zemana. Valja znati da post kao i ostali ibadeti nisu stvar ljudske izdržljivosti već stvar uvjerenja. Mudri Stvoritelj nije ništa odredio u našoj vjeri a da nije u granicama ljudske izdržljivosti i u suglasju s našm prirodom. Dapače, sve naredbe i zabrane jesu u funkciji našeg zdravlja, općeg dobra, odgoja i izgradnje našeg čovještva (insanijjeta). Kako se pomiriti s činjenicom da naši brojni iznemogli starci i starice, dječaci i djevojčice, poste u ovim vrućim ljetnim danima, a odrasli muškarci i žene, zdravi, ko’ od brda odvaljeni, ne poste. Nije to zbog njihove tjelesne slabosti već zbog toga što njihovoj duši manjka uvjerenja u postojanje njihovog Gospodara i što su im strasti nadvladale ljubav prema njihovom Gopodaru i što su im srca potamnila pa nisu kadra uvidjeti ljepotu ramazana i sve blagodati koje on donosi.

Naš poštovani profesor, hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, hiljadu mu lijepih rahmeta, objašnjavajući nam Govor Uzvišenog, hadisi kudsiju: „Post je Moj i Ja ću za njega nagraditi“, rekao nam je: - Djeco moja, Post je najbolja prilika da se insan ispita jeli istinski vjernik ili nije. U svakom ibadetu može biti primjesa licemjerja osim u postu, jer samo Allah Uzvišeni i ti znate, postiš li ili ne postiš. Pa ako postiš, budi sretan, to je znak da ti je stalo do Allaha i da se u tvom srcu ugnjezdila vjera.“

Koliko je onih koji bez velike grižnje savjesti ne poste, čak to javno pokazuju, a druge na iftare pozivaju, dijele sadekatul-fitr i na Bajram su u džamiji. Neki čak ni to ne rade, a za sebe kažu da su muslimani i doista, oni se tako i osjećaju. Kakav je njihov ramazan i kakvo je njihovo uvjerenje u Allahovo bitisanje? Ko se ne vrati Allahu, u mjesecu kada su kapije Njegove milosti širom otvorene, pa kada će se onda vratiti. Kome milost i Allahov oprost ne budu darovani u ramazanu, pa kada će mu se više darovati? Ali Allahovi aršini nisu kao naši. Pitali su čuvenog muderrisa Gazijine medrse, Ahmed ef. Bureka, rahimehullah: „ Šta veliš za našeg komšiju koji niti klanja, niti posti, a ni u džamiju ne dolazi, a pred Bajram donese sadekatul-fitre?“ „Nemojte ga pometati, to je njegova veza sa Allahom i nemojte mu je prekidati. Hoće li mu ona biti dovoljna ili neće to je između njega i Allaha.“ Allaha Uzvišenog, ponizno molimo, da osnaži naše džemate novom braćom i sestrama kojima će ovaj ramazan biti vrijeme istinskog pokajanja i odluke, da prigrle islam kao svoj savršeni i nezamjenjljivi stil života koji ih vodi putevima spasa i sreće na oba svijeta.

Brate i sestro, naša djeca su naša najveća briga, od kako ih rodimo pa dok ne odemo s ovoga svijeta. Koliko li je naših sinova i kćeri koji su kao djeca postili, a sada kada su se opasali snagom i odrasli, postali su žrtve šejtana prokletnika, koji im džahilski i griješnički način života uljepšava i tako ih od Allaha udaljava. Poslije toliko ubjeđivanja i upućivanja, počesto, svaka naša riječ se suvišnom doima. Ostalo nam je da u danima sveprisutne milosti, posebno u vrijeme sehura i iftara, skrušeno, Allaha Milosnika, molimo za njihovu uputu. Dova je naše moćno sredstvo i stoga je izdašno koristimo. Resuli ekrem nas je podučio da Uzvišeni ne odbija dove trojici: mazlumu (kome je učinjena nepravda), postaču i roditelju za njegovo dijete.

Gospodaru, molimo Te u ovim mubarek danima, da nam podariš zdravlje i snagu da ramazan hairli ispostimo i provedemo u pokornosti Tebi. Molimo Te da budeš blag i milostiv prema nama i našoj djeci. Ne dozvoli da nam ona veliko iskušenje budu ni na ovom ni na onom svijetu. Učini nam ih ponosom, ukrasom i radošću srca naših. Učini ih gorljivim pomagačima Tvoga dina i proživi nas zajedno u Dženneti Adnu, s našim dobrim očevima, majkama, braćom i sestrama, kao i s ostalim Tvojim dobrim robovima. Amin!