INOSTRANI MEDIJI O VISOČKIM PIRAMIDAMA Izgleda da ovdje ipak ima nešto…

Već godinama se priča i piše o piramidama u Visokom, a javnost je podijeljena oko njihove autentičnosti. Bio sam tamo više puta kako bih se pokušao približiti istini.

Prvo mi je to bila zanimljiva priča, pomalo bajkovita. Priča koja u čovjeku budi želju da u nju povjeruje, a razum mu opet ne da da vjeruje u tako neočekivanu vijest. Posebno je sumnjivo bilo to što su piramide otkrivene baš u Visokom, a mi Bosanci dobro znamo da Visočane bije glas da su više nego vješti trgovci, i da su u stanju prodati i nemoguće, pa tako i ovu priču na kojoj bi mogli dobro zaraditi. Kako su još mnogi ljudi zvučnih imena iz svijeta znanosti već u startu sve to ocijenili kao veliku obmanu, u meni je još više splasnula nada da bi u cijeloj sagi koja se širila moglo biti i zrnce istine. Ipak, nešto me vuklo da navratim na lokaciju piramida. Često sam prolazio tim putem i bilo mi je usputno.

Kad sam prvi put otišao, tek je bila otkopana jedna površina gdje su bile vidljive ploče. Bile su od materijala koji mi je bio sasvim sličan betonu, ako već nije pravi, obični beton. Ali činilo mi se da su bile isuviše pravilnih oblika i pravilno raspoređene da bi bile produkt prirodnih pojava. No, moguće je možda i to, ko bi ga znao?! Ali kad sam vidio da su tri piramide raspoređene baš tako da njihovi vrhovi grade istostranični trokut, a uz to su sve isto postavljene u odnosu na strane svijeta, to mi se već činilo kao previše slučajnosti.

Odlučio sam ubuduće malo više pratiti šta se tamo dešava, tako da sam već nekoliko puta bio na tom lokalitetu, uglavnom na, i u najvećoj, Piramidi Sunca. Prolazio sam kroz njene tunele za koje je baš teško povjerovati da ih je priroda izgradila. Vidio sam jezero ispod piramide, u Zemljinoj utrobi, za koje mogu zamisliti i da je prirodno, ali je neobična okolnost da ga je priroda baš tu smjestila? Vidio sam i ogromne oble kamene blokove na kojima je vidljiva crta duž čitavog njihovog obima, koja ukazuje na to da su sastavljeni iz dvije polutke. Za njih tvrde neki od posjetilaca da, kada im primaknu ruke, osjete neke trnce u dlanovima. Ja ih nisam osjetio, ali neki su i u mojoj grupi tvrdili da ih osjećaju.

Neki ljudi, također, tvrde da su osjetili zdravstvene promjene nakon boravka u tunelima. Ja nisam pratio moje stanje i ne znam je li bilo kakvih promjena, nisam o tome ni razmišljao. Možda ću sljedeći put i to pokušati. Dakle, ne mogu iz svog iskustva tvrditi ništa o zdravstvenom utjecaju, ali vidim da podatke, koje doktor Osmanagić iznosi o značajno povećanoj koncentraciji negativnih iona ispod i iznad piramide, niko ne pokušava demantirati. Naprotiv, više ljudi koji se time bave, priznatih stručnjaka, došlo je do istih rezultata. A ovi ioni pozitivno djeluju na ljudski organizam. I više je činjenica već objavljeno koje niko ne demantira, a koje ukazuju na to da ono što doktor Osmanagić priča nije tek „mlaćenje prazne slame“, pogotovo što on dosta toga mjeri instrumentima koji se koriste svuda u naučnom svijetu.

Sve u svemu, znam da nisam arheolog i da ne mogu ozbiljnije potvrditi, na temelju opipljivijih činjenica, osim svog vlastitog iskustva i onoga što pročitam, ali u vezi s piramidama u Visokom uzimam sebi za pravo vjerovati da tamo „nešto ima“. Vjerujem da ih je neko izgradio, ljudi ili druga razumna bića, i vjerujem da su imale neku važnu svrhu koju, možda, mogu i danas, bar nekim dijelom, ispuniti. Je li stvarno tako, možda ćemo i mi nekada doznati, a možda će tu sreću imati tek neke buduće generacije…

A što se tiče Visočana i njihovog duha, o tome govori dovoljno i ovaj detalj: Jučer sam vidio da je Novak Đoković posjetio piramide, a već jutros čitam vic u kom Novaku gostoljubivi Visočani nude visočku sudžuku, a on ih učtivo odbija govoreći da je vegetarijanac i da ne jede meso, na što mu oni odgovaraju: „Ma, ne brini se, Novače, ni najmanje! Nema u njoj ni trunke mesa!“

(Logicno.com)

100