Izuj, zato, obuću svoju..

Mi smo često zbunjeni kada je u pitanju namaz. Kako njegovi pokreti, šapati i dove rezultiraju našim duhovnim uzdignućem? Koje su to tajne skrivene u naređenim pokretima, ili kakva je to veza između izgovora Kur’ana tiho u prisustvu sunca, a naglas u mraku? Prije svega toga, prije nego što izađete iz vodom natopljene abdesthane (o ovome možemo malo kasnije!), svi mi učinimo nešto kako bi prisustvovali namazu.

 

Skidamo cipele. Zašto? I da li je moguće da davanjem značaja ovome naizgled ovosvjetskom činu bolje upijemo značenje svakog čina namaza, a možda i drugih stvari u našem životu?

Odlučujući moment je zabilježen u Kur’anu, u suri Ta Ha, 12 ajet, kao i u Knjizi Izlaska, poglavlje 3 – onaj čin kada Musa a.s. stoji ispred plamtećeg grma. Ovo je prvo kur’ansko spominjanje ovog velikog Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov sa njim). Prema Ibn Ishaku, dok je sa porodicom putovao prema Midianu, Musa a.s. je očajnički pokušavao pronaći vatru, dok je njegova supruga bila u porođajnim bolovima. Odjednom je ugledao vatru (nar). Rekao je svojoj porodici da sačekaju, dok on ode i istraži to. Dodaje da je on želio donijeti (zapaljena) drva porodici , kao i pronaći neki putokaz. Kada je stigao do vatre, čuje Glas kako ga zove:
“O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Sura TaHa, 12-14).

Uzvišeni govori Musau, a.s., dvije stvari na samom početku, a odnose se i na tebe i na mene i na svakoga ko želi i traži da uđe u tajne namaza, tajne Živog namaza, “Namaza konstantnog sjećanja na Allaha”:

1. Izuj svoje cipele

Rani historijski periodi kazuju da je obuća obično pravljena od životinjske kože, simbolizirajući mrtvilo ponavljanja, duhovnu monotoniju, ropstvo dosadi i trivijalnim stvarima. Dakle, skidanje obuće znači otvaranje očiju ili kako su to Grci nazivali nipsis, a što mi zovemo Muraqaba, pažnja i budno bdijenje sa trezvenošću. Jedan učenjak je primjetio da obuća simbolizuje naše ovosvijetske živote i potrebu za kretanjem, dok je namaz bukvalno i duhovno “mirovanje”. Nije naš problem što smo namjerno lijeni u ibadetu, više što nam je često dosadno. Tokom dana smo fragmentirani i raspršeni, ne koristimo naše duhovne izvore. Krećemo se malom brzinom, bez potpunog prisustva u ovdje i sada. Namaz treba da nam donese mirnoću.

2. Ti si na Svetom Tlu

Kada hodamo bosi, postajemo osjetljiviji i ranjiviji, dok zemlja pod našim bosim nogama oživljava. Osjećamo teksturu prašine, mehkoću i nježnost trave, hladnoću kamena, toplinu tepiha. Obnavljamo naš osjećaj dubokog divljenja našem Stvoritelju. Sve ovo trebamo primjeniti na naš namaz. Klanjati – to je kao stajanje pred onim “plamtećim grmom”, kako bi smo probudili naše shvatanje da je svijet oko nas svet i da osjetimo kako je Allah blizu.

Izuti obuću, to je kao da skidamo sa sebe mrtvilo i iskusimo sve stvari iznova. Da znamo da je Uzvišeni ispred nas, da je sa nama.

Kako možemo postići namaz koji je živ, a ne samo puke riječi, namaz koji ostavlja dubok trag u nama? Odgovor koji su dali većina duhovnih učitelja jeste zikrullah, spominjanje i sjećanje na Allaha;jezgrovite, ali duboko lične dove, te učenje i razmišljanje o Kur’anu, mimo namaza. Dova na ulazu u Poslanikovu ﷺ džamiju je divan način da pristupimo namazu:

“Allahu moj, podari mi u srce moje svjetlo i u jezik moj svjetlo, osvijetli mi sluh moj i vid moj, daruj mi svjetlo iza mene i ispred mene, podari mi iznad mene i ispod mene svjetlo. Allahu moj, svjetlo mi daruj!”

Ili još jedna poznata dova, koja krasi jedna od vrata Poslanikovog ﷺ mesdžida u Medini:

U ime Allaha, salavat i selam neka je na Allahovog Poslanika. Allahu moj, oprosti moje grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti.

I tako, kada sljedeći put dođete do police za cipele, poredane ispred džamijskog ulaza ili kad uđete u hodnik svoga doma, razmislite malo o značenju riječi: “Izuj svoju obuću.”

Muhammad Noor (http://almadinainstitute.org/)
Prevod i prilagodba: Divithana.com/Leila A.

 

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close