Kada je efendija upitao djecu u mektebu koja noć pada u četvrtak navečer, dobio je odgovor:” Noć vještica”

Poznati sarajevski imam Muhamed ef. Velić prenosi nam svoje iskustvo iz mekteba od prije nekoliko godina, kada je doživio šok saznanjem koliko su naša djeca izložena opasnoj propagandi širenja, odnosno usvajanja bogohulnih običaja sa zapada. Ovaj je primjer opomena za sve koji pameti imaju.

“Ima tome 12, 13 godina. U mektebu sam jednog jutra polaznike mektebske nastave, prije redovnog ispitivanja i provjere njihovog temeljnog znanja o vjeri, šartovima, namazima itd., između ostalog, upitao da li neko od njih zna koja noć pada u četvrtak navečer, misleći da bi možda nekoliko njih moglo znati i čuti od nana i deda, eventualno od roditelja, koji u potpunosti prakticiraju vjeru, da se radi o lijepoj, mubarek noći, koja pada u prvi četvrtak u mjesecu redžebu. Začudio sam se kada sam vidio u zraku mnoštvo podignutih dječijih ruku. Skoro svi znaju! Zadivljen prizorom, nisam mogao a da ne ustanem iz stolice, onako sav radostan, zadovoljan i ispunjen. Ali, taj osjećaj ispunjenosti, bezbrižnosti i radosti je brzo iščezao ili zaledio se u meni kada sam od djece zatražio odgovor, jer svi su u jedan glas odgovorili: “Helloween – Noć vještica”! Bio je to potpuno neočekivani odgovor koji me je ukopao na mjestu. Kiseo i kratak osmijeh na licu, a u srcu zemljotres. A o čemu se, zapravo, radilo?

Kako sam kazao, prije nekih 13 godina u istu noć, prvi četvrtak u mjesecu redžebu, poklopile se dvije noći. Jedna po tuđoj, neislamskoj, kršćanskoj tradiciji – „Noć vještica“ i druga po našoj islamskoj – „Noć želja“. I po običaju naši kulturni radnici uvijek upriliče neku manifestaciju za djecu povodom takvih (kršćanskih) „noći i svetaca“ tako da su djeca već podobro bila obavještena putem medija da je to „Noć vještica“, a nisu znali da je tu istu noć bila jedna mubarek noć po našoj tradiciji i našem običaju.

Ovaj događaj vjerno pokazuje i dokazuje da su nam, pored farzova i sunneta kao nužno potrebnih, itekako potrebne i one stvari koje i nemaju neku „preveliku“ utemeljenost u praksi našeg poslanika Muhammeda, a.s.

Jednostavno, priroda ne trpi prazan prostor. Moramo ga na vrijeme ispuniti, prije nego nam se drugi utrpaju sa svojim okupirajućim i otuđujućim sadržajima. Naša djeca su naša i ne dajmo ih drugima! Ma kako ti drugi izgledali moderno i lijepo.

U protivnom, nemojte se čuditi kad se vaše dijete preko noći pretvori u stranca, u vašoj kući, kojeg ne možete i nećete prepoznati. A objektivno, to nije bilo preko noći. Trajalo je to mnogo duže, a to smo otuđenje, koje je trajalo, sa simpatičnošću ignorisali.”

Izvor: saff.ba