Kako ću ja dočekati Novu godinu

-Ja sam mladić koji ima dvadeset godina, do nedavno sam postao punoljetan.Kao i svi moji prijatelji svoje vrijeme provodim uživajući na ovome svijetu.Što bi rekli naši ljudi: „Uživaj dok si mlad kasnije kasno je“.Mnogo izlazim sa svojim prijateljima u klubove i u diskoteke, uživam uz polugole djevojke i alkohol, ne želim da se u starosti kajem što nisam iskoristio svoju mladost.

Uskoro će i Nova godina, mogu vam reći da sam mnogo uzbuđen zbog toga, iako to nije moj praznik,već praznik mojih komšija.Već sam se dogovorio sa svojim prijateljima i sve pripremio sedam dana unaprijed. Ne želim da bude kakvih problema kada slavlje počne.Dao sam skoro svu svoju platu da bude što više alkohola, jer i sami znate kakvo je to slavlje u kojem nema alkohola.Moj najbolji prijatelj nam je također sredio par djevojaka,pa vidjeti ćemo .Naravno da želim proslaviti i obilježiti Novu godinu u postelji sa jednom djevojkom.

Napokon još me samo jedan dan dijeli od Nove godine, kako je samo brzo proletilo vrijeme.Sve je sređeno i pripremljeno slavlje samo još čeka nas.Dogovorio sam se sa prijateljem da ću polako pješice doći do mjesta gdje trebamo slavit,a usput ću uzeti još par boca vina u slučaju da nam zafali alkohola.

Napokon došla je ta noć, pravim svoju frizuru i pazim da je sve ulickano i da je sve na svome mjestu.Roditelji mi govore da pazim da ne pijem ,ali ko roditelji zaostali. -Ako vi niste proživili pustite barem mene! Uvijek me razljute, pa se moram derati na njih da im neke stvari stavim do znanja.Prijatelj mi je upravo javio da je sve spremno i da mogu polako krenuti,ljutito sam pozdravio svoje roditelje i okrenuo leđa od njih i polako pješice krenuo to tog mjesta.Pustio sam sebi na slušalice malo muzike kako bih se opustio.

Baš na pola puta začula se buka,okrenuo sam se i ugledao auto koje velikom brzinom kreće se prema meni.Odjednom auto je udarilo mene i zavrsio sam na drugoj strani ulice.Ne razumijem zašto se odjednom ne mogu pomaketi,ne mogu progovoriti da kažem da sam dobro, jer ništa ne osjećam.Ljudi trče prema meni,dosta ljudi okupilo oko mene došla je i hitna.Govorim da sam dobro, ali oni kao da me ne čuju.Šta vam je zašto plačete ?!!!.Vidim kako ljekar govori prekasno smo dosli, Bože, pa zar sam mrtav ?.Vidim malo podalje čovjeka ružnog lica od kojeg mi se ledi krv u venama, govori mi svoj si život proveo u nemaru sada ćeš okusiti strašnu patnju!

Stavljaju me u hitnu i odvoze u bolnicu, čujem kako govore mrtvačnica je na kraju hodnika.Ne mogu da se pomaknem niti da jako vrisnem i kažem im da sam živ.Odjednom sve je utihnulo,čujem svoju majku kako kroz suze i bol govori zar je moj sin mrtav? Čujem i svog najboljeg prijatelja kako plače.

Osjetio sam kako su otkrili moje tjelo i pokazali me mojoj majci ona je pohrlila i zagrlila me.Sine zar me napusti tako mlad?Želio sam je zagrliti, želio sam joj reći da me ne ostavlja samog u ovom hladnom mjestu. Pokrili su moje tjelo, nedugo nakon toga došao je čovjek i polako me polivao vodom.Čujem kako govori zar si na ovome umro? Oako mlad, teško se tebi,teško se tebi! Kako ćeš pred svog Gospodara stati? Kako ćeš se u kaburu provesti? Strah je obuzimao moje srce, niti sam se mogao pomaketi niti riječi prozboriti.Želio sam samo reći da mi daju još jednu šansu da se vratim i da činim dobra djela. išao bih i džamiju, ali i sam vidim da je sada prekasno….Moje tjelo zamotao je u kefine i stavio me u tabut i polahko otišao.Ostao sam potpuno sam, kako ću sada u tamn kabura?Aaaa teško se men!!!! Stalno sam sebi govorio na čemu sam umro teško se meni!

Ubrzo čujem kako dolaze po mene i nose me do dzamije kraj koje sam često prolazio,ali nikada u nju nisam ulazio.Klanjaju mi dženazu, čujem svog prijatelja kako plače.Moje tjelo polahko podižu i nose me do mog kabura. Stani,stani !!!! Govorio sam prijatelju ne nosi me, ne ostavljaj me barem ti! Zašto me ostavljaš za tebe bih život dao? Spustio me je u kabur moj otac, govorio sam babuka stani, ne ostavljaj me molim te, pa ti si mi babo zar ćeš svog sina ovdje samog ostaviti ???!!!! Babo, Zasto mi ne odgovoriš ???.Čujem kako stavljaju daske, odjednom me prekri tama,čujem kako me zatrpavaju zemljom,čujem zvuk lopate i svaki grumen zemlje.

Odjednom sve se utiša,ništa ne vidim tama je oko mene.Čujem tapat svojih bližnjih kako me napuštaju i samog ostavljaju.Odjednom kroz tamu čujem kao potres, čujem kako se zemlja pomijera. Moj prostor se sužava pokušavam da se oduprem, ali sve je uže.Zašto ne prestaneee?!,Aaaa ne mogu se pomaketi! Ovo se ne prestaje primicati, sve me više boli,čujem kako mi kosti pucaju.O Bože,kost kroz kost mi prolazi,takvu bol nisam okusio nikada.Moji bokovi i moje kosti su smrskane od kaburskog stiska.

Čujem kako se zidovi kabura odmiču, ali ne puno, nastala je  tišina.Osjećam neko prisustvo, osjećam da nisam sam, ali od tame ne vidim ko je niti šta je samnom. Prozborio je glas koji je bio poput grmljavine. vidio sam oči u kojima su bile svjetlice i munje,duga crna kosa,dugi nokti,dugi zubi.Od straha sam se sledio. Riječi nisam mogao prozboriti, moje srce da može od straha bi puklo.Upitao me je ko je tvoj Gospodar ????????Šutim jedva da mogu zvuk ispustiti iz svojih usta. Još me je jače i strašnije upitao od straha sve sam zaboravio, rekao sam ne znam. Koja je tvoja vjera? ??????!!!!!!!!!!!!!Ne znam. Ko je onaj čovjek koji vam je poslan? Ne znam, o čemu govorite, o kakvom čovjeku me pitate?

Rekli su mi ovo je ono što si sebi pripremio,sa lijeve strane otvorio se otvor vidio sam grozno mjesto ,poželio sam da nisam ni rođen. -Neka nikada ne nastupi Sudnji dan rekao sam. Moj kabur se napunio vatrom, bol je jedina stvar koju osjećam.

Ali to nije sve u moj kabur koji je ispunjen vatrom čujem kako dolazi ogroman čovjek crnog lica,vidim da nosi ogroman malj.Kada je zamahnu i udario me od bola sam se u prašinu pretvorio,ali me Allah ponovo povratio u moje prvobitno stanje da osjetim patnju do Sudnjega dana.Govorio sam mu da prestane,ali nije me čuo samo je uderao.U životu ničim težim nisam bio udaren,ovo je teže od čitavog svijeta.Ali kad god mi se pokaže moje mjesto u džehennemu ovo je zaista mala patnja šta me čeka tamo.

Moji prijatelji sa kojim sam trebao slaviti,nema ih,nema ih da me zaštite,oni se sada provode odavno su na mene zaboravili kao da nikada nisam ni postojao.Moji roditelji,ma koliko me voljeli vrijeme će svoje učiniti i mene u zaborav baciti.A ja?Ja sam potpuno sam,niko nije samnom u ovoj patnji da to podjeli i da mi koliko toliko olakša ovu ogromnu bol.Da sam se barem pokajao,šejtan me je zaveo i sa mojom mladošću me zavarao,mislio sam dočekat ću starost ,pa ću se pokajati kako sam samo naivan bio.

Braćo i sestre,bliži se Nova godina znajte da to nije muslimanski praznik i da je proslavljanje Nove godine veliki grijeh.Onaj ko ima namjeru slaviti neka dobro zna da u tom trenutku mu može doći melek smrti i uzeti dušu u takvom stanju ćeš biti proživljen na Sudnjem danu.
Sami razmislite da li želite doći pred svog Gospodarom pjani ili u stanju bludničenja??!!

Napisala produkcija: Nur of islam

http://svjetloislama.com/

Viđeno: 3

40

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close