Kakva je povezanosti i odnos između rukje i hidžame?

Piše: dr. Šerif Muhammed, doktor

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Sa vama je dr. Šerif Muhammed, doktor alternativne medicine, član organizacije imunološkog liječenja tumora u Americi. Počinjemo sa odgovorom na neka pitanja koja su došla. Počinjemo sa prvim pitanjem, pita jedan: Kakva je veza između šerijatske rukje i hidžame? Prvo: Šerijatska rukja. O njoj smo pričali u serijalu koji je ranije predstavljen u detalje. Da uzmemo samo jednu tačku. Šerijatska rukja je lijek i tretman za sihr, zavist i džinski dodir. Sve to je došlo u autentičnim Vjerovjesnikovim hadisima. Možete se vratiti na serijal
koji smo vam pružili za više informacija. Prema tome, rukja je lijek za sihr. A šta je to sihr? To je vez između sihirbaza i šejtana-džina. Slože se na nevjerstvu u Allaha tako što sihirbaz zakolje kurban džinu ili šejtanu da bi džin, šejtan, ili marid, uradio ono što sihirbaz-vračar želi. Da se dotična osoba razboli, da oboli na psihičkoj ili nervnoj bazi, da fizički oboli, i slično.

Prema tome, sihr počinje sa nevjerstvom u Allaha. Sa izgovorom riječi nevjerstva u Allaha. Sa omalovažavanjem Allaha. Prema tome, rukjom učimo Kur'an veličajući Allaha, ispoljavajući Mu jednoću, i spominjemo riječi vjerovanja, sve dok se ne riješi i odriješi sihr blagoslovom Allahovih riječi tako što se unište riječ nevjerstva koje je sihirbaz izrekao. To je prvo. Znači, za sihr učimo Kur'an kako bi uništili čvor kojeg je sihirbaz napravio sa šejtanom. To je prvo. Drugo. Kada šejtan opsjedne čovjeka kao rezultat sihra zavisti, ili džinskog dodira, to donekle fizički utječe na čovjeka. Oni koji su oboljeli od sihra, žale se, uglavnom, na promjenu raspoloženja, ili na psihičku neuravnoteženost. Pokažu se na njemu i neki simptomi bolesti, kao: problemi sa probavnim sistemom, bol u kostima i zglobovima ruku, ili
promjena u reproduktivnom i imunološkom sistemu. Sve su to simptomi koji su nastali zbog sihra ili zavisti.

Kako ćemo to liječiti? Tačno je da će rukja uništiti čvor ili glavnu riječ sihra, međutim, utjecaj šejtana i sihra na tijelo čovjeka želimo očistiti. Očistiti tijelo od onoga što je uradio šejtan od čvorova sihra u krvi bolesnoga. Znamo da šejtan kola ljudskim tijelom kao što krv teče venama, kao što je
ispravno došlo od Poslanika, alejhi selam. Prema tome, način šejtanskog napada i probijanje tijela od strane džina i šejtana jeste kroz krv. “Najbolje čime se liječite je hidžama.” (Hadis) Najbolje čime ćemo očistiti ono što su šejtan i sihirbaz uradili tijelu pogođenoga jeste hidžama. Tako da budemo
sigurni u čišćenje krvi. Prema tome, ta veza je čvrsta, veza između rukje i rušenja riječi nevjerstva u Allaha koje je sihirbaz izgovorio. To je prvo. Poslije rukje radimo hidžamu s ciljem čišćenja tijela od
svih čvorova sihra, simptoma bolesti, psihičkih simptoma koji su bolesnoga zadesili. To je prvo pitanje.Prelazimo na drugo pitanje. Pitanje glasi: Šta ide prvo, rukja ili hidžama? Kažemo, onaj ko je obolio od sihra, zavisti i džinskog dodira, glavni čvor i blokada je sihr. To su riječi nevjerstva koje je
sihirbaz izgovorio. To dovodi do simptoma koji se uglavnom pokažu na nervnom, probavnom, ili reproduktivnom sistemu. Simptomi se pokažu. Kao što je bol u leđima, vratu, prednjem dijelu glave. To su simptomi. Hidžama umanjuje simptome, to je tačno. Međutim, ostaje glavna blokada i
čvor,između sihirbaza i šejtana, postojni. Prema tome, hidžama će trenutno umanjiti simptome međutim, vremenom će se simptomi vratiti. Iz razloga što sihr nije odriješen i riješen. Prema tome,
prvo ide rukja. Prvo ide rukja. Riječi vjerovanja i tevhida-monoteizma kao prvo. Poslije toga ide liječenje simptoma koji su se pojavili na tijelu bolesnika. To bi bilo drugo pitanje.

Prelazimo na treće pitanje. Pita jedan: Ko radi tretman hidžame? Iz razloga što mnogi rade profesionalni tretman hidžame u kućama, u nekim centrima, u salonima ljepote, na rukama ljudi sa manjkom iskustva, ili znanja. Sve što imaju je kurs u trajanju od mjesec, tri, ili šest mjeseci u najboljem slučaju.
Odgovaramo na pitanje sa slijedećim. Po ovim pitanjima, precizno i posebno određenim, držimo do onoga što je došlo iz kraljevine Saudijske Arabije, i njihovog ministarstva zdravstva. Ministarstva zdravstva Saudijske Arabije je osnovalo nacionalni centar za alternativnu i komplementarnu
medicinu. Cilj osnivanja je podučavanje, obučavanje i specijalizaciju Vjerovjesnikove medicine generalno, medicine trava, i liječenje hidžamom posebno. Određen je državni centar. Tri kategorije se imaju pravo priključiti centru, pa poslije da se bave profesijom.

Prva kategorija: Svršenici medicinskih fakulteta.

Druga kategorija: Svršenici komplementarne i alternativne medicine.

Treća kategorija:
Svršenici prirodne medicine. Oni samo, niko drugi. Medicinski tehničari nemaju pravo praktikovati ovu profesiju, iako su znani i školovani u zdravstvenom aspektu. Međutim, nemaju pravo na tu
praksu. Drugi put. Tri kategorije imaju pravo: Svršenici medicinskog fakulteta, svršenici alternativne i komplementarne medicine, i treća kategorija, svršenici prirodne medicine i liječenja. Samo oni, niko
drugi. Mimo toga, koliko god kurseva i diploma imali, ne može. Biće sudski i zakonski procesuiran u kraljevini Saudijskoj Arabiji. Mi to jako podržajemo. Prema tome, praktikovat će onaj koga smo spomenuli, na mjestima koje je odredilo ministarstvo zdravstva, uz uslove, mjere i odredbe koje je odredila zdravstvena i medicinska njega, kroz sterilizaciju i njenu opremu, i kako se poslije riješiti te opreme, i slično tome. Četvrto pitanje. Pita jedan: Je li hidžama lijek za sve bolesti? I koje su štete ili nuspojave koje se mogu desiti kod pogrešnog tretmana hidžame? Kažemo: Hidžama ima mnoga upozorenja i opreznosti prateći svaku bolest. Za neke bolesti ne radimo hidžamu nikako. U nekim slučajevima može ugroziti život bolesnika potpuno. Npr., bolesnika koji ima tumor i ide na kemoterapije. Ne može mu se raditi hidžama nikako. Zato što hidžama usisaje lijekovite hemijske supstance iz krvi. Prema tome, ne bi bilo koristi od terapije, što bi dovelo u opasnost život bolesnika. Ovo je kao primjer, a mnogo je primjera, kao bolesti jetre, i bolesti krvi, kao anemija, hemofilija i druge. Potrebna je velika doza opreznosti, i te bolesti neće razumjeti osim specijalista ili doktor. Što se tiče onih što onako to praktikuju s ciljem izbacivanja prljave krvi iz tijela, kako se vole izraziti oni koji rade hidžamu, ne postoji terminologija “prljave krvi” u medicini, nego zastarjeli eritrociti. Uglavnom, ko radi hidžamu mora biti specijalista, kako ne bi ugrozio život bolesnika. U sklopu komentara na ovo pitanje pita jedna žena: Šta ako nema doktorice koja će joj uraditi hidžamu, je li ispravno da ide muškarcu? Kažemo: Došlo nam je od visoke komisije za fetve i istraživanja kraljevine Saudijske Arabije, a s njima se slaže i stranica islamweb.net, sa presjedavajućim Jusufom Kardavijem, da je propis vršenja hidžame, kao što je došlo, da to radi doktor. Da se izjednači medicinsko liječenje sa hidžamom, pravno. Prema tome, žena može raditi hidžamu kod doktora uz pridržavanje šerijatskih vjerskih načela. Uz pridržavanje vjerskih načela. Mnogo je vjerskih načela, kao neosamljivanje s doktorom, potreba i nužda. Mnogo je uvjeta, koje možete provjeriti, koji su došli u fetvi od strane visoke komisije za fetve i istraživanja u kraljevini Saudijskoj Arabiji. Uglavnom, generalno, dozvoljeno je u nuždi. Preče je da ide specijalisti nego nekome tamo samo što je žena. Spol nije dovoljan. Potrebna je specijalnost. Prema tome, nacionalni centar za alternativnu i komplementarnu medicinu u kraljevini Saudijske Arabije uslovljava specijalizaciju a ne uslovljava spol. Rade svoj posao. Preče je da muškarac posjećuje muškarca, a žena ženu. To je preče, tako je ispravnije. Međutim, ako nema mogućnosti, onda se javlja nužda. Tu počinje potreba, pa muškarac ode ženi, a žena muškarcu, uz poštivanje vjerskih načela u potpunosti. Slijedeće pitanje. Pitanje koje se stalno ponavlja. Došlo nam je od jedne sestre iz Francuske, pita, čula je da neka osoba uči rukje na daljinu. Također, radi tretmana rukje na način koji se zove, ili kako je nazvan, “kidnapovanje ili otmica džina”. Ulazak džina u posrednika, pričanje sa džinom, i pitanje o stvarima koje se tiču bolesnika, gdje je sihr, zašto je napravljen, kako se zove i drugo. Pita: Je li ispravan ovaj način? Kažemo i odgovaramo sa onim što je došlo od stalne komisije za istraživanja i fetve kraljevine Saudijske Arabije, i ono što je došlo od vrhovnog vijeća uleme u kraljevini Saudijske Arabije. Kao prvo, rukja na daljinu nije dozvoljena, kako god bila nazvana, i koji god razlog bio. Rukja je ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, direktno bolesniku. To je to, kraj fetve. Nije dozvoljena na daljinu. Mora biti direktno. To je jedno. Drugo. Što se tiče “otmice džina”, kako tvrde, i izbavljanje uz pomoć posrednika, na ovaj način se donekle poistovjećuju sa vjerovanjem idolopoklonika ili pagana, i onim što se poistovjećuju sa duhovima, i neke stvari koje nemaju osnovu u islamskom vjerovanju nikako. Niti ima osnovu u Vjerovjesnikovom sunnetu. Vjerovjesnik to nije radio, niti ashabi, ni predhodnici, niti tabiini. Nikako. Prema tome, ono što rade neki, od tvrdnji “otmice džina”, kako tvrde, priče s njim, i pitanja, to su stvari nevidljivog svijeta. To potpada u krug obmane, prevare i šarlatanja, a ne u krug rukje i vjerskog znanja. Veliki je komentar na tu tačku, kako znaš da je iskren, to je odgovor Muhammeda Saliha ElMundžida, jednog od velikih učenjaka u kraljevini Saudijskoj Arabiji. Odakle znaju iskrenost tog džina?
Kako znaju da je ušao i da je izašao? To su sve stvari nevidljivog svijeta koje ne zna niko osim Allah. Ono što mi znamo jeste učenje Kur'ana bolesniku. A to što tvrde su samo njihove tvrdnje, a njihova tvrdnja je na njihovu odgovornost do Sudnjeg dana. Ovaj način rukje nema osnovu u sunnetu i vjerozakonu. Zadnje pitanje. Neki pitaju: Da li je sihr prenosiv sa majke na bebu u stomaku?

Nasljedno? Kako ga nazivaju, nasljedni sihr. Prvo. Medicinski nismo našli ništa što se zove “nasljedni sihr”, nikako. Niti je došlo vjerodostojno u sunnetu nešto sa ovim nazivom, nasljedni sihr. To jest, da sihr dođe do fetusa preko majke. To nije tačno nikako. Nije nasljedna bolest. Ima nasljednih gena koji se prenose sa majke na dijete. Nisu to bolesti krvi. Neke se nasljedno prenose, kao HIV, prenosiv je sa majke na fetus. To nije tačno nikako. Međutim, moguće je da žena bude pogođena sihrom tako da joj bude razlogom neplodnosti, pa ne može zanijeti. Moguće je. Ili da majka, trudnica, bude pogođena sihrom tako da život fetusa bude ugrožen. Pa se fetus ne formira, pa se desi pobačaj. Moguće je. Sve je to Allahovom odredbom. Život i smrt nije odredba sihirbaza, nego Allaha. Može se desiti. Što se tiče nasljednog prenošenja od majke na sina, zatim na unuka, zatim dalje, nasljedno na slijedeće generacije, to nije tačno i ispravno, nikako. Nema nikakvog naučnog ili vjerskog dokaza za to. Majka koja je pogođena sihrom, to se nje tiče, bezobzira bila trudna ili ne. Međutim, ako je sihr namjenjen da se fetus ne formira, da umre, moguće je Allahovom odredbom. To znamo iz sunneta kada su muhadžiri došli iz Mekke u Medinu, a u njoj su bili židovi, napravili su im sihr da im se ne rodi novorođenče. Pa kada je Abdullah ibn Zubejr rođen, jako su se obradovali. Iz razloga što može proizvesti neplodnost. To bi bilo to, a Allah daje uspjeh. Vidimo se brzo s novim pitanjima.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

www.novihorizonti.ba

186