Kriv je narod što ih je navadio

U nas u mahali, bila Zumreta što je namješćala slomljene ruke, želuce, a bome i leđa, kad bi koga ušćakni, vadila svijetu prljavštinu iz očiju i još svašta nešta, što danas ni hećimi ne znaju.

Nikad nikome nije banke – dinara uzela.

Tako i Namka, što je salijevala strave i liječila od sugreba. A kod Hanumice, plaho pobožna žena bila, bi se, pred Ramazan red ufati, ljudi naručivali Hatme, donosili joj i pare i peškeše, a ona bi him reci:

„Moj sinko, ni ‘vako se ne zna hoće li ova moja Hatma bit’ primljena kod Allaha Dželešanuhu, a ako ti uzmem te pare, ondak neće sigurno“.

O bulama i hodžama da i ne govorim. Prič’o mi moj Kemica sa Malte kad je u ratu bila dženaza njihovom ahbabu, šehidu: „Završi se dženaza, moj Uzeire, i otac od onog momka, nije mu mali im’o ni dvajest godina, dade naku kufertu i onaj hodža je uze. Mi ga pitamo, šta mu to dade, kaže on red je da se hodža plati. Ma rek’o ja onom hodži, ‘vamo te pare smradu jedan i nabijem ga nogom iz sve snage, spade mu i ona ahmedija, da je hiljadu grijehova. Vratim one pare ocu, kad će ti on meni; ‘Podaj mu te pare, moj Kemale, ne bi ih sebi nikad halalio’. Dadnem mu one pare, možeš mislit’, Uzeire, uze ih, smrad.

Jes, moj Kemo, nisu oni krivi, već narod što hin je navadio.

Autor: Uzeir Hadžibeg

Viđeno: 7

72

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close