Kur'an nenadmašni fenomen: SAVRŠENE ORBITE U SVEMIRU

BESPRIJEKORNO ORGANIZIRANI ZAKONI

Svjedoci smo savršenog djelovanja fizičkih zakona prilikom stva­ranja kada je maglina pod pritiskom formirala zvijezde. Zahvaljujući sili gravitacije, u plinovitom oblaku dolazi do sabijanja i stvaraju se zvijezde, ali na vrlo kontroliran način, tako da se zvijezde ne pre­tvaraju u crne rupe. Šta je to što tako kontrolira silu gravitacije? Zar ta mjera, ta ravnoteža otvoreno ne upućuje na svjesnog Stvoritelja? Prirodni zakoni se odnose na cijeli svemir, pa tako i na formiranje zvijezda. Njihove ciljeve je odredio Stvoritelj još prije stvaranja. Sila gravitacije nije svjesna ni inteligentna pa da može samostalno prouzročiti sva ova savršena ustrojstva. A kakva bi tek pometnja i nered vladali da Stvoritelj nije stvorio silu gravitacije, daje umjesto toga zvijezde, Mjesec i planete povezao debelim lancima kako bi ih održao na okupu? Stvaranjem zakona sile gravitacije Stvoritelj je riješio ovaj problem na najljepši mogući način.

Isaac Newton (1642-1724), je prvi čovjek koji je otkrio silu gravitacije i smatrao je prirodnim zakonom koji je Bog uspostavio u svemiru. Međutim, ni on, a ni mnogi drugi fizičari nisu mogli znati da je svemir u početku bio u gasovitom stanju. To nije bilo poznato ni prije, ani hiljadu godina nakon objave Kur'ana…

Sunce koje nas grije, plave okeane, i muzičke note i ukusna jela Allah, dž.š., je stvorio od plinovitog oblaka.

Pa ko hoće, poučit ćese. (80 – Abasa, 12)

SAVRŠENE ORBITE U SVEMIRU

Tako Mi neba punog pažljivo sazdanih zvjezdanih puteva (orbita). (51- Az-Zariyat, 7)

Sintagma koju smo u ajetu preveli kao pažljivo sazdani putevina arapskom glasi "zatul-hubuk". Ovim riječima se označava temeljita sigurnost, lijepo stvaranjeu vidu umjetničkog djela.

Ushićujuća blistavost zvijezda i neuporediva slika neba od prve ljudske zajednice do danas privlačili su pažnju čovjeka i ta savršena slika je snažno utjecala na ljude. Brojne pjesme i literarni tekstovi iz povijesti dokaz su izuzetnog osjećaja ljepote koji je nebo izazivalo u čovjeku. Svakodnevni izlazak i zalazak Sunca, Mjesečeve faze i nebo posuto zvijezdama daju snažan osjećaj nepromjenjivosti svemira. Nemoguće je golim okom shvatiti da je svemir ispunjen orbitama. Kada noću pogledamo u nebo nepomičnim nam izgledaju čak i zvi­jezde, koje se kreću brzinom od nekoliko hiljada kilometara u minuti. Činjenica da se sve zvijezde i sva nebeska tijela u svemiru kreću i da je, kako se to u ajetu ističe, svemir ispunjen orbitama, postalo je jasno tek nakon otkrića teleskopa i razvojem nauke.

Poznato je da se u svemiru nalazi preko 100 milijardi galaksija, a da se u svakoj galaksiji nalaze stotine miliona zvijezda, većih ili manjih od Sunca. Naše Sunce je zvijezda srednje veličine. Te zvijezde u galaksijama imaju svoje planete poput Zemlje, a one, opet, imaju satelite poput Mjeseca. Sve to nastalo je cijepanjem samo jedne tačke. A sve ove zvijezde, planete, sateliti, nastali iz jedne tačke, i imaju svoje orbite.

Svoju neograničenu silu i moć, Allah, dž.š., pokazuje kroz Svoje stvaranje. Dok je, započinjući sve iz jedne veoma proste tačke, Allah, dž.š., pokazao da je umijeće u Njemu, a ne u tački, stvarajući iz te tačke ogroman broj nebeskih tijela, On nam pokazuje neograničenost Svoje moći, da Mu je u stvaranju sve lahko i da za Njega ne postoji pojam teško. Svako od ovih nebeskih tijela kreće se u svojoj orbiti i izgled svemira svake sekunde se mijenja. Ova razlika, do koje dolazi širenjem svemira, u isto vrijeme nastaje i usljed kretanja svake zvi­jezde, planete i svakog satelita u svojoj orbiti. Svaki trenutak svemira je jedinstven, unikatan; svaki trenutak svake zvijezde razlikuje se od drugih trenutaka, a isto tako i svaki trenutak planeta i satelita…

DOKAZ NA OSNOVU KRETANJA

Kretanje koje postoji u svemiru tokom povijesti privlačilo je pažnju niza mislilaca. Platon je rekao da izvor kretanja mora biti Bog i sma- trao je da svemirom upravlja Stvoritelj, koji je dobar i blagonaklon (milostiv). Aristotel je smatrao da Bog mora biti Prvi Pokretač, koji je prvi uzrok i izvor kretanja u svemiru. Islamski učenjak Farabi je, isto tako, zaključio da je Prvi Pokretač izvor svega postojećeg, da je sam nepromjenjljiv i da je On, Nepokrenuti Pokretač, pokrenuo kretanje.

Filozofsko-religijski pokret iz Basre, Ihvani Safa (Čista braća), djelovao je u X stoljeću i iza sebe ostavio enciklopedijska djela. U tim djelima bavili su se i kretanjem u svemiru, ističući da je od nastanka svemira iz ničega, u ustrojstvu i funkcionisanju sve­mira uvijek uočljivo kretanje i da je to, isto tako, dokaz postojanja Allaha, dž.š., kao Pokretača i Onoga koji rukovodi tim kretanjem. Veliki broj hrišćanskih mislilaca, poput Tome Akvinskog, kretanje u svemiru smatraju dokazom postojanja Boga.

Činjenica da kretanje u svemiru nije ograničeno samo na naš solarni sistem, ili na nekoliko zvijezda, nego je prisutno u cijelom svemiru, dokaz je neograničenosti Allahove moći. Pažnja koju Kur'an posvećuje orbitama u svemiru također je vrlo znakovita. Dok se sve galaksije kreću na svoj način, dok zvijezde ovih galaksija idu svojom putanjom, planete se u svojim elipsastim orbitama kreću oko zvijezda, a sateliti oko planeta. Da kretanje nije stvoreno kao neodvojivi dio materije, ne bismo, sjedeći u fotelji i ispijajući kafu, mogli gledati TV; ne bi bilo kafe, ni TV-a, ni Sunca, ni Zemlje, a ni nas. Kretanje zvijezda u svojim orbitama i postojanje kretanja pla­neta oko zvijezda omogućilo je postojanje nas i kafe koju pijemo naspram TV-a.

Postojanje pokreta, koji omogućuju formiranje i nastanak neograničenog broja rezultata, i opažanje savršenih, si­stematičnih i precizno uređenih galaksija u pokretu, kao najvećih makrojedinjenja svemira, i atoma, kao najmanjih mikrojedinjenja, poziv je da se razmisli o Božijoj moći i znanju.

Nesumnjivo, bit će onih koji će se oglušiti na ovaj poziv. Nakon 7. ajeta sure "Az-Zariyat", koji skreće pažnju na orbite u svemiru, u 8. i 9. ajetu se na sljedeći način skreće pažnja na kontradiktornost u riječima nevjernika i na njihovo okretanje leđa istini:

Vi govorite nejednako, od njega se odvraća onaj za kog se znalo da ćese odvratiti. (51- Az-Zariyat, 8-9)

Odlomak iz knjige  "Kur'an nenadmašni fenomen"