Ljekar koji je 20 godina sa pacijentima: Evo šta me plaši u vezi sa korona virusom

Ono što me plaši jeste gubitak razuma i talas straha koji je naveo društvene mase u začaranu spiralu panike, pravljenja zaliha nerazumnih količina bilo čega što adekvatno može napuniti sklonište za bombe u postapokaliptičnom svijetu

Doktor i specijalista za zarazne bolesti Abdu Sharkawy već duže od dvadeset godina svakodnevno viđa bolesne pacijente.

Ovo je njegova priča o širenju korona virusa koje je uplašilo svijet.

Radio sam u luksuznim urbanim bolnicama i najsiromašnijim dijelovima Afrike. HIV-AIDS, hepatitis, tuberkuloza, SARS, ospice, zoster, veliki kašalj, difterija… malo je toga čemu nisam bio izložen. I uz izuzetak SARS-a, malo je toga zbog čega sam se osjećao ranjivo, skrhano i jednostavno uplašeno.

Ne plaši me Covid-19. Plaše me implikacije novog zaraznog agenta koji se širi svijetom i uporno pronalazi uspijeva na različitom tlu. Sa pravom sam zabrinut za starije ljude slabijeg zdravlja ili slabije materijalne situacije koji će disproporcionalno biti najviše pogođeni ovom novom pošasti. Ali ne plaši me Covid-19.

Ono što me plaši jeste gubitak razuma i talas straha koji je naveo društvene mase u začaranu spiralu panike, pravljenja zaliha nerazumnih količina bilo čega što adekvatno može napuniti sklonište za bombe u postapokaliptičnom svijetu. Plaše me N95 maske koje se kradu iz bolnica i klinika za hitne slučajeve gdje su zaista i potrebne za medicinsko osoblje koje je direktno izloženo a umjesto toga se koriste na aerodromima, tržnim centrima i kafićima te samo izazivaju još više straha i sumnje.

Plašim se da će nam bolnice preplaviti svi oni koji misle da „ma vjerovatno nemam, ali mogu i provjeriti, nema veze, nikad se ne zna…“ i svi oni sa zatajenjima srca ili pluća, upalom pluća i moždanim udarom koji će platiti cijenu za prepune čekaonice u hitnoj jer postoji ograničena količina dostupnih doktora i medicinskih sestara.

Plašim se da će ograničenja putovanja postati toliko dalekosežna da će se otkazivati vjenčanja, propuštati diplome i porodična okupljanja. Pa čak i ona velika žurka koja se naziva Olimpijada, i to bi se moglo otkazati. Možete li uopšte zamisliti da se to desi?

Ali, najviše od svega, plaši me poruka koju šaljemo svojoj djeci kada smo izloženi nekoj prijetnji. Umjesto zdravog razuma, racionalnosti, otvorenosti i altruizma, učimo ih da paniče, plaše se, budu sumnjičavi, impulsivno reaguju i brinu se samo o sebi.

Daleko smo od rješavanja stanja sa Covid-19. Približiće se u vaš grad, bolnicu, prijatelja ili čak i člana porodice koji su vam blizu. Očekujte to. Prestanite čekati da budete dalje iznenađeni. Činjenica je da sam virus neće izazvati mnogo štete kada dođe. Ali naše ponašanje i stav „bori se za sebe iznad svega“ bi se mogao pokazati katastrofalnim.

Baš zato, pozivam vas sve! Borite se protiv straha razumom, protiv panike strpljenjem i neizvjesnosti edukacijom. Imamo priliku da naučimo mnogo o zdravstvenoj higijeni i ograničavanju širenja brojnih prenosivih bolesti u društvu. Hajde da se zajedno suočimo sa izazovom u najboljem duhu saosjećanja sa drugima, strpljenju i, iznad svega, nezaustavljivim traganjem za istinom, činjenicama ii znanjem nasuprot pretpostavki, nagađana i katastrofiranja.

Činjenice nisu zastrašujuće. Operite ruke. Otvorite srca.

Naša djeca će nam biti zahvalna, prenosi njegove riječi Lolamagazin.

149