Ljubav je draga samo srcu onoga ko voli

 O ljudi, navodi vam se primjer pa ga poslušajte:

“Oni kojima se, pored Allaha, klanjate ne mogu ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, ne bi to mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj ko traži i onaj koji se traži.”

Oni ne poznaju Allaha kako treba! A Allah je, uistinu, moćan i silan. 

(Kur’an, Hadž, 73., 74.)

        Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo živiti u pustinji i na poljima.

        Kralj pozva svoje vezire (ministre) i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palaču. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja.

        “Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slatkoću druženja?”, upita kralj.

        “Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun.

        Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio viditi Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.

        Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, tamnoputa i nimalo lijepa.

        “Pa ona nije ništa posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj.

        Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče:

        “Kralju, trebaš vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Moraš imati Medžnunovo oko kako bi ti se tajna njene ljepote otkrila.”

Dvoje zaljubljenih ploviše morem,

Iznenadna oluja sađe i plovidbu dalju ugasi,

Pohiti ribar, htjede dječaka da zgrabi

Al’ ovaj reče: “Tamo ljubav je moja, nju ti hajde spasi!”

I prije neg’ se utopio i umro, tiho šapnu:

“Ljubav o kojoj samo slušaš nije prava, nek te to ne obuzme,

prava ljubav je ne zaboraviti nikada dragu

čak ni kada dođe oluja, dušu da ti uzme.”

* * *

Kada je objavljena sura en-Nasr (Pomoć – izā džā’e nasrullāhi vel feth…), hazreti Muhammed, alejhisselam, pozvao je hazreti Fatimu (svoju kćerku) i rekao joj:

“Dobio sam vijest o svojoj smrti.”

Hazreti Fatima zaplaka. Na to joj hazreti Pejgamber, alejhisselam, reče:

“Ne plači! Ti si prva od mojih ukućana koja će me susresti.”

Čuvši to, hazreti Fatima se osmijehnu.

http://www.znaci.com

 
 

Viđeno: 2

103

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close