Ljudi moji! Mi, bosanskohercegovački muslimani već jesmo muslimani

Sjećam se svoga djeda Huseina, i starih muslimana u mome selu Višnjevu kod Travnika. Kad bi se spomenuo Božiji poslanik, Muhammed, a.s., oni bi plakali, ustajali i uzimali abdest, a kad bi se spomenuo hazreti Alija i njegova časna gospođa Fatima, plakali bi, ridali bi. Pomrli su u tom svome lijepom ehlisunnetskom, tradicionalnom bosanskom, štovanju Poslanikove porodice, kao i milih ashaba Ebu Bekra, Omera, Osmana, zatim Halida ibn Velida, itd. itd. Pitam se, s kakvom li bi se žalošću srušili njihovi svjetovi da su kojim slučajem sada živi i da pročitaju ovu “Mulla Sadrinu” papazjaniju o navodnoj neslozi ashaba oko Kur’āna, o ponižavanju hazreti Alije, itd. itd?!

Ja već godinama upozoravam našu tradicionalnu islamsku javnost u Bosni i Hercegovini (pa i na Balkanu) na djelovanje i vršljanje raznolikih muslimanskih propagandista ovim prostorima. Ja sam usred rata napisao tekst “Šerijat s bradom” i objavio ga u “Muslimanskom glasu”. Pred Begovom džamijom napale su me selefije. Odbranio me Ahmed Halilović, jer sam se nisam mogao odbraniti.

Ja sam dao nekoliko intervjua više puta kako “Preporodu”, tako “Oslobođenju” i “Dnevnome Avazu” gdje sam isticao da mi, ovi bosanskohercegovački muslimani, ne trebamo postajati “ni šiije ni vehabije”, da mi trebamo ljubomorno gajiti svoj tradicionalni bosanski islam, tu našu viševjekovnu utjehu.

Gdje god sam imao prilike da susretnem današnje islamske ili muslimanske autoritete iz bijeloga islamskoga svijeta, ja sam im skrenuo pažnju na vršljanje raznih muslimanskih propagandista diljem Balkana.

U Rijadu sam, u februaru 2000-te godine rekao istaknutim ljudima iz “Centra Kralja Fejsala” da ima propagandista koji hodaju Balkanom, djeluju u ime Kraljevine Saudijske Arabije, i iskrivljavaju sliku i o Arabiji i o islamu.

Svugdje sam govorio: Ljudi moji! Mi, bosanskohercegovački muslimani VEĆ JESMO MUSLIMANI, nemojte nas mezhebizirati, ni selefizirati, nemojte nas šiitizirati!

Ako vam je do širenja islama, idite, brate mili, u prašume crne Afrike, u prašume Azije i Južne Amerike. Tamo gradite i podižite svoje škole, bolnice, i tako dalje. A ni tamo nemojte praviti nereda i unositi smutnju".

Akademik Enes Karić

 
 

Viđeno: 10

48

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close