Milošta

Milošta ili možda bi bio bolji naziv u današnjem vaktu bilošta, je termin kojeg skoro svakodnevno čujemo i sami izgovaramo. Naročito u vrijeme naših mubarek Blagdana, jer je naš  adet  da se u specijalnim prilikama ponesu dobre milošte. Međutim, problem nastaje kad insan nije u mogućnosti, najčešće zbog financijskih ( ne ) prilika kupiti kvalitetnu miloštu. Možda ima nešto malo ali ga stid ponijeti, bojeći se šta će druga strana reći, da ne bi zamjerila ili ne daj Bože ispričala kome u komšiluku. Onda insan odustane od posjete, pa tako milošta postade šejtan koji je spreman da razvali bilo šta. Nije lahko ni samoj milošti, mora ona biti u kondiciji,  jer dug je put pred njom. Ne zna odakle će krenuti, i gdje će završiti? Za određeno vrijeme mora stići na zadnju stanicu, inače, njen dug put biće uzalud jer i ona kao i sve stvoreno ima i rok trajanja. Gdje god da krene insan, milošta se ispriječi. Ona je gorivo za održavanje, rodbinskih i prijateljskih veze.  Ona brani da se prijateljske i rodbinske veze održavaju, a to je obaveza.  Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže : ''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite  i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. '' ( An-Nisa,1.)

 Najbolja je milošta osmijeh gosta i raširene ruke domaćina. Poslanik a.s. je rekao :''Poklanjajte jedni drugima, voljet će se.'' Lijepo je primati i davati poklone onima koje voliš, međutim  ljudi se po nekoliko godina ne obilaze zbog milošta ( poklona ). Nemojmo sebi dozvoljavati takve apsurde da zbog milošte izbjegavamo jedni druge. Pa naše nane su živjele skroman život, glavne milošte su bile gurabije i kocke šećera jer nije ni bilo ništa drugo. Naše nane i didovi su imali srce i dušu za svakog čovjeka. Išli kilometrima pješice i nije im bilo teško samo da obiđu rodbinu ili da prenesu kakvu vijest. Mi živimo u vremenu u kojem najviše mislimo na sebe, a najmanje na druge. Moj babo mi je ispričao priču kako je njegove nana a moja pranana krenula u posjetu rodbini te napravila malo više gurabija jer je planirala obiđi rodbinu u nekoliko kuća. Obzirom da je usput susrela  više čobana koji su čuvali svoja stada  podijelila je  skoro sve gurabije tako da ih je vrlo malo ostalo za rodbinu, ali sve 'po nijjetu'. Niko se nije ljutio, jer su ljudi bili srdačni, i nisu gledali plaho na milošte. U današnjem vaktu onaj što odlazi u goste  brine šta će ponijeti, domaćin se prije nego ovaj i dođe brine kako će vratiti slične ili bolje milošte.  Prekinimo igrati tenis sa miloštama. Obilazimo jedni druge, radi  nas samih, radi Allahovog zadovoljstva a ne radi milošta. Prokleti šejtan  pokušava na sve načine da nas odvrati jedne od drugih. Prokleti šejtan je naš pravi neprijatelj, a mi smo jedni drugima prijatelji.

Dopisnik portala Novi horizonti: Šabić Smajo