Moja mala Palestin(k)o

Prije dva mjeseca Izrael je započeo novu odbrambeno-koljačku operaciju. Gaza se po ustaljenom scenariju brzinski pretvara u nacističku klaonicu, masakriraju se bebe, razaraju škole i bolnice. Pir bude bjesomučan, ubija se žurno i bez selekcije. Tako Izrael bijeli svijet u danima ljetne žege nastoji poštedjeti nepotrebne tragike. Ali svijet je lud i uporan, pa se opet našao u čudu. Zaprepašteni su i Ban Kijevi plavci, ambasadori i diplomate. Protestnim notama, izjavama i reakcijama, komiraju se razni mirovnjaci, štitonoše ljudskih prava, sloboda i poretka. Nakon par dana, istrošeni solidarnošću, padaju u nesvjest.

Pod dojmom renesansnog umjetnika, Evropa s Gazom suosjeća performansima, pa se na ulicama evropskih metropola instaliraju mrtvački kovčezi, okrvavljena tijela i druge izvedbe. Zahvaljujući toj evropskoj osjetljivosti za čovjeka i umjetničku estetiku, i u najtežim danima opsade i humanitarne blokade Sarajeva, njegovi građani na stolu su uvijek imali mirišljivu vodicu, losion i četkicu za zube. Možeš biti gladan i ubijen, ali moraš mirisati lijepo. Tako Evropljanin prkosi vragu.
U muslimanskom svijetu za vrijeme pokolja u Gazi bude krajnje dosadno. Na zasjedanju Organizacije islamske konferencije također performans. Suosjećajući s besanim noćima stanovnika Gaze, debele i lojave, muslimanske ”halife” drijemajući hrču. Ali je zato bučno u onom dijelu islamskog svijeta gdje traju predizborne kampanje. Vrišteći kandidati najavljuju propast i kataklizmičan nestanak Izraela. Međutim, predugo nestaju samo Palestinci.
Tako svoju treću, ali i sve druge svetinje muslimani brane emotivnim izljevima i povremenim nasiljem. Mašu šakama, izvikuju parole, pale kontejnere, organizuju šetnje.
Našetao sam se tih sarajevskih šetnji za Palestinu, Čečeniju, Siriju, uvijek razmišljajući o tome kako u najmanju ruku, s neobičnim ljudima živim u neobičnom gradu. Sposobnost ovdašnjeg čovjeka da u uslovima neriješenog gradskog prijevoza uvijek ima odgovor na svjetske krize i globalne probleme naprosto očarava. Međutim, granica između neobičnosti i ludila, u Bosni je jako tanka. O čemu se radi?
Zadnju sarajevsku šetnju za okupiranu Gazu počeli smo s Baščaršije. Par stotina metara odatle nalazi se tabla s nazivom i simbolima genocidne tvorevine, kako u Banja Luci kažu nastale voljom naroda. S tim objašnjenjem nastanka najmlađe srpske države se itekako slažem. Dakle, najmudriji predstavnici srpskog naroda u BiH, zasjeli su u nekoj od rosnih paljanskih livada i dogovorili se izraziti narodnu volju: zaposjest ćemo bosanske gradove i ubijati ih koliko god možemo!

Tako je u Bosnu i Hercegovinu, kao prateći dio novog srpskog poretka došao genocid. Posljedice nastanka RS-a nisu neutralisane ni danas, jer su grad Sarajevo i država Bosna i Hercegovina podijeljeni na dva dijela. Iza Rašinih tabli, Bošnjaci i Hrvati su malobrojni građani drugog reda, na okupiranoj zemlji. Zbog toga Sarajlije, a ni građani drugih bh. gradova nisu šetali još nijednom.
Mirnih šetnji u Bosni i Hercegovini nije bilo nakon što je u Vlasenici ubijena maloljetna Meliha Durić, na dan polaganja kamena temeljca za Memorijalni centar u Potočarima, niti nakon ubistva Murata Badića u Banja Luci, prilikom pokušaja postavljanja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije. Stoga, ko da povjeruje Sarajlijama dok žale Palestinu, a nikada se nisu sažalili na Fatu Orlović, u čijoj je otetoj avliji sagrađena crkva? Nismo li lažno brižljivi dok bdijemo nad prizorima uplakane palestinske djece, a svoju iz Konjević Polja smo ravnodušno posmatrali kako na kartonima spavaju pred OHR-om? U Sarajevu nema šetnje niti protesta kada se oslobodi neki od osuđenih ratnih zločinaca, ili se sa spomen-obilježja u višegradskom mezarju Stražište ukloni riječ genocid. Naša zemlja je rasturena i okupirana, sunarodnjaci deportovani, terorisani i obespravljeni, a mi jadikujemo za narodom koji piše povijest, i čiji ponos nećemo dosegnuti nikada. Iz Bosne oplakivana i nikad prežaljena Palestina ima svoju, a ne nametnutu zastavu, predsjednika države, premijera i vladu. Bosna i Hercegovina je država poput pačije škole, za čijeg trodimenzionalnog šefa na narednim izborima biramo između petnaestak kandidata. Nagomilani smo u nekoliko enklava, kojima vladaju naši frakcionaši. Zato ovaj grad i njegove građane više ne smatram neobičnim, već licemjernim i pomalo ludim.

Dobro prihvaćene kampanje bojkota izraelskih proizvoda i usluga, kao krajnji izraz nemoći i očajanja, vrhunac su naše društvene akcije u odnosu prema zlu. Takva psihološka paradigma u uslovima bh. realiteta izgleda ovako: prodaj ili zapusti svoju imovinu, da ne bi plaćao porez, tako slabiš genocidnu tvorevinu! Stvarni žal i suosjećanje prema patnji palestinskog naroda nalaze se u opredjeljenju da se ne dopusti okupacija i porobljavanje svoje zemlje i vlastitog naroda. Sve drugo je sumorna, UN-ovska patetika. U zemlji u kojoj zločinci oponašaju zločince, oni koji žele preživjeti morati će oponašati heroje. Dok palestinska djeca kamenjem brane svoju zemlju, narod čiji mladići se valjaju po koridama, uz muziku s kojom su sravnjene bosanske čaršije, nema pravo uspoređivati se, a kamoli žaliti Palestince.
Malobrojni su oni koji otvoreno podržavaju i poštuju kršenje međunarodnog prava i izraelske zločine u Gazi. Otvoreno pismo podrške RS-a Izraelu, jedan ugledni Banjalučanin okarakterisao je kao tradicionalno srpsko loženje na avione i artiljeriju. Međutim, negiranje genocida i aparthejd, set imovinskih zakona kojima se nastavlja otimačina privatnih posjeda Bošnjaka, rasističke izjave crkvenih nedostojnika, uz ravnodušnost međunarodne zajednice i komatozno stanje probosanske politike, najbolje obrazlažu zašto Bošnjaci trebaju, ali nemaju kada žaliti Palestince. U njihovoj avliji na sceni je tek humanitarno primirje.

Akos.bA

 Ismet Bećar

Viđeno: 21

64

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close