Moje iskustvo sa džinnima

Sve je to ispalo nekako neplanirano, odnosno jedan prijatelj je imao cescih problema sa snovima, pa je osjetio potrebu da mu se prouci rukja. Sad kad smo imali ispred sebe jednog covjeka koji lijeci Kur'anom, on ga je pitao da mu prouci rukju, na sto je ucac pristao. Jos jedan brat i ja smo, vise iz sale, nego za ozbiljno pitali da i mi stanemo i da slusamo rukju. Ni slutio nisam sta me ceka tog ramazanskog dana….

Posto je ucac rukje dozvolio da i mi ostanemo u toj prostoriji mesdzida, ja sam stao uspravno, zazmirio i poceo slusati ajete rukje s kojom je ucac bio poceo. Osjetio sam malo uznemirenje i nervozu, ali se nista nije desavalo jedno desetak minuta, dok ne osjeti da je neko pao (odnosno da je spusten na tlo) – neko od brace koji je prisustvovao lijecenju Kur'anom. Srce mi malo brze zakuca, ali mi se pojavi i znatizelja da saznam ko od dvojice brace lezi na podu.

Neki glas mi je govorio da otvorim oci i da prekinem sa slusanjem rukje, te da gledam sta se desava sa tim bratom, ali sam ipak ostao na svom mjestu, sklopljenih ociju i nastavio sa slusanjem ucenja Kur'ana, koji je ucac milozvucno i bez prekida ucio.

Nekako mi se bilo oduzilo i vidim da mi se nista ne desava, pa sam poceo pomisljati da prekinem sa slusanjem rukje, kad osjeti kao da mi se noge pocinju pomalo ljuljati. "Ma nije moguce" – pomislih u prvim trenutcima, ali uskoro poceh osjecati kako mi se citavo tijelo pocinje pomalo ljuljati, otprilike kao kad vjetar duse, pa se drvece pocne njihati sad na jednu, sad na drugu stranu.

Uhvati me velika nervoza, a moram priznati i strah, jer sam prilicno dosta toga oko dzinsko-sejtanskog svijeta bio procitao i slusao, ali nisam mogao vjerovati da ja imam problema s tim. Medjutim moje tijelo je se sve jace i jace ljuljalo, a poceo sam osjecati da me nesto preuzima, odnosno bio sam svjestan svega sta se desava, ali nisam mogao vise kontrolisati tijelo, koje je sve vise i vise tezilo da padne unazad. Poslije izvjesnog vremena su me neka braca prihvatila i polozila na tlo, jer sam bio krenuo da padnem nazad.

Tako mi Allaha, od kojeg nema drugog Boga, kada sam polozen na tlo, osjetio sam kako mi se kroz tijelo nesto krece – krece se velikom brzinom iz ruke u ruku, koje su bile rasirene svaka u svoju stranu. I dalje sam bio svjestan sta se desava, ali nisam imao kontrolu nad svojim tijelom, nego sam panicno upucivao dove Allahu, dz.s., da olaksa da ovo zlo izadje iz mene.

Ucac rukje je i dalje nastavljao sa ucenjem plemenitog Kur'ana, a kod mene su javljale sve zesce reakcije na tijelu, od tresenja, jakog podrtavanja te ispustanja jakih krikova. U jednom trenutku sam osjetio da mi se usta nenormalno jako otvaraju, ne mojom voljom, te poslije izvjesnog vremena osjetih kao da mi se nesto otkaci iz dna stomaka, usta mi se jos vise, uz gromoglasan krik, rasirise, a onda mi se tijelo naglo smiri i ja osjetih da mogu otvoriti oci i doci sebi.

Sve ovo se desilo, odprilike, u nekom vremenskom razdoblju od 30-40 minuta, ali je ostavilo na mene takav dojam i utisak kojeg cu se, dok zivim, sjecati. Olaksanje koje sam poslije toga osjetio tesko se moze rijecima opisati, kao da sam bio u zatvoru, pa sam pusten na slobodu – takav osjecaj sam imao u grudima.