MORBIDNA PORUKA PREMIJERA SLOVENIJE NA DAN GENOCIDA “Masakr u Srebrenici se nikad ne bi desio da se na vrijeme…”

Svrstavati genocid u Srebrenici u registar komunisitčkih zločina, stavljati znak jednakosti između obračuna partizanskih jedinica sa vojnim protivnicima nakon Drugog svjetskog rata, s jedne i pokolja nad Bošnjacima Podrinja u sklopu realiziranja veliksrpskog plana, sa druge strane, može samo neupućen, ili zlonamjeran i poremećen um.

A Janez Janša, koliko je poznato, nije neupućen. Genocid u Podrinju je nastavak istog zločinačkog projekta koji se dugo planirao i odvijao tokom Drugog svjetskog rata i koji je spriječen, pa djelomično i kažnjen, od strane partizansko-komunističke vojske i pravosuđa.

Dok su lideri i državnici cjelokupne planete, njih nekoliko desetina sa svih kontinanata danas saučestvovali sa preživjelim građanima Srebrenice koji su u Potočarima sahranjivali i oplakivali svoje najmilije, žrtve monstruoznog genocida, Janez Janša, premijer Slovenije, višestruko presuđivani kriminalac, švercer oružja, iskoristio je ovaj zločin i povod da preko društvenih mreža besramno i bezumno vodi svoj privatni, odavno završeni rat protiv aveti jugokomunizma.

Dok se predsjednik njegove države Borut Pahor uz dirljive riječi ljudskosti i solidarnosti izvinjavao žrvama što i danas, kao i prethodnih nekoliko godina, nije mogao doći u Potočare, Janez Janša u najboljoj tradiciji antikomunističkog neofašizma priklonio se svojim ideološkim, desničarskim, neofašističkim kolegama Vikoru Orbanu i Aleksandru Vučiću. No, za razliku od ove dvojice populističkih lidera, koji su odbili na bilo koji način javno komunicirati godišnjicu genocida u Srebrenici, profesor općenarodne odbrane u bivšoj Jugoslaviji, Janša, ponudio je svoju ostrašćenu, prizemnu, neumjesnu, uvredljivu interpretaciju uzroka i krivaca za srebenički genocid, te druge zločine počinjene tokom velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i druge države nekadašnje SFRJ.

Janez Janša je na svom Twiter profilu napisao sljedeću rečenicu-pamflet:

“Masakr u Srebrenici ne bi se dogodio da je teritorij bivše Jugoslavije nakon raspada očišćen od komunističke ideologije, a da su osuđeni poslijeratni pokolji u Sloveniji i drugdje”.

Sve je u u ovoj rečenici presuđeni švercer oružja (na žalost šveracao ga je po astronomskim cijenama i za Armiju Republike Bosne i Hercegovine) pogrešno, netačno. Osim onoga što je glupo i što je pokvareno.

Janez Janša, premijer je Slovenije, države članice Evropske Unije, zemlje čiji su poslanici izglasali Deklaraciju o srebreničkom genocidu i negiranju zločina u Evropskom parlamentu (2015), pa bi ga barem ta činjenica morala obavezivati da umjesto termina “masakr”, velikosrpsko-ruskog eufemizma, koristi međunarodnopravno usvojenu kvalifikaciju tog zlodjela – “genocid”.

Svrstavati genocid u Srebrenici u registar komunisitčkih zločina, stavljati znak jednakosti između obračuna partizanskih jedinica sa vojnim protivnicima nakon Drugog svjetskog rata, s jedne i pokolja nad Bošnjacima Podrinja u sklopu realiziranja veliksrpskog plana, sa druge strane, može samo neupućen, ili zlonamjeran i poremećen um. A Janez Janša, koliko je poznato, nije neupućen. Genocid u Podrinju je nastavak istog zločinačkog projekta koji se dugo planirao i odvijao tokom Drugog svjetskog rata i koji je spriječen, pa djelomično i kažnjen, od strane partizansko-komunističke vojske i pravosuđa.

Slovenački premijer, Kekec slovenačke vojne doktrine, u komunitičkoj Jugoslaviji, odnosno Sloveniji, završio je doktrinarni Fakultet općenarodne odbrane i zaštite, na kraju kojeg se dobijao i oficirski čin JNA, isti ili nešto niži od onoga koje su imali koljači iz Srebrenice, Mladić, Gvero, Krstić, Popović… Vodio je Janša iz vremena svog uzleta u slovenačkom SKOJ-u omladince na radne akcije, bio, sve do hapšenja u ljeto 1987.godine uzoran član socijalističkog poretka. Slične biografije su imali i planeri i izvođači genocida u Srebrenici.

Nije mali broj onih u svim dijelovima nekadašnje zajedničke države koji su danas spremni tvrditi i dokazivati, čak, da niko koga su komunisitčke vlasti hapsile, nije bio suđen i osuđen na pravdi Boga, na big hajri hak. Za mnoge političke zatvorenike to sasvim sigurno ne važi, ali za premijera Slovenije bi moglo: nema režima u kojem je on živio, uključujući i suvremenu nekomunističku Sloveniju koju je stvarao, a da ga nije hapsio i pravomoćno osudio!

bhdijaspora

312