Muhammed, s.a.v.s., i poezija

Prenosi se od Beraa‘ ibn Aziba koji kaže: „Vidio sam Poslanika, s.a.v.s., kako odnosi zemlju iz kanala. Od silne prašine nije mu se vidjela koža na stomaku. Poslanik, a.s., je znao dosta stihova, čuo sam ga kako citira stihove Ibnu Revvahe, dok je odvlačio zemlju:
„Gospodaru moj, da nije Tebe 
mi ne bismo bili na pravom putu.
Ne bi smo znali udijeliti sadaku 
a niti klanjati namaz.
Spusti na nas smiraj svoj, i učvrsti 
nam noge ako posrnemo.
Nevjernici nam nasilje čine, 
a ako hoće nered mi ga odbijamo.“
El-Beraa‘ nastavlja: „Poslanik, s.a.v.s., je posebnom dužinom melodije naglašavao rimu ovih stihova.“ (Tirmizi)
Poslanik, s.a.v.s., je i sam lično učestvovao u gradnji džamije, prenosio bi ćerpič i kamenje govoreći stihove: „Moj Allahu nema života doli život poslije smrti,
Molimo te, Ensarijama i Muhadžirima 
Ti oprosti.“ A onda je nastavio:
„Ovakav radnik, a ne radnik hajberski,
ovakav je Rabbu našem, Rabbu najdraži.“
Ovakvo njegovo bodrenje je davalo ashabima volju i elan za rad, pa jedan od njih zapjeva:
„Ako mi sjednemo, a naš Poslanik nastavi 
od nas bi to bilo, kao da smo blesavi.“
 Prenosi se od Seleme ibn El-Ekvea koji kaže: „Krenuli smo sa Poslanikom, s.a.v.s., na Hajber, pa smo putovali noću, pa jedan od ljudi reče Amiru: „O Amire, hajde da čujemo neke tvoje stihove.“ Amir je bio pjesnik – pa on poče pjevati: 
„O Allahu da nije Tebe ne bi bili upućeni 
ne bi dijelili sadaku i ne bi bili klanjači. 
Oprosti Tvojim borcima koji Te vjeruju, 
učvrsti im putne staze dok dušmana tjeraju.
Spusti na nas smiraj svoj, mi nećemo odbiti boj, 
pa nek vrišti njihov soj.“
Poslanik, s.a.v.s., je slušao ovu pjesmu, pa upita: „Ko je taj što vodi (pjeva)?“ Odgovoriše: „Amir ibn El-Ekvea“, a Poslanik, a.s., reče: „Smilovao mu se Allah.“ Muslimani su znali da Poslanik, s.a.v.s., ne bi rekao nikome posebno (jerhamuhullahu) smilovao mu se Allah, a da se ne zna da će pasti kao šehid. I stvarno ovaj Amir je poginuo u borbi na Hajberu. (Buharija i Muslim)

 Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: „Zaista se u određenoj poeziji nalazi mudrost.“ (bilježi Buharija) U drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Najistinitiji pjesnikov stih je onaj Lubejda: ‚Sve osim Allaha je lažno.‘“ (Buharija) Vjerovjesnik, s.a.v.s., je podsticao Hassana ibn Sabita da svojom poezijom odgovara na uvrede Kurejšija koji su napadali islam, Poslanika i muslimane. U hadisu koji bilježi Buharija Vjerovjesnik, s.a.v.s., naređuje Hassanu ibn Sabitu: „Uzvrati im na njihovo ruganje i ismijavanje (satirom), Džibril je sa tobom.“ U vjerodostojnom hadisu koji bilježi Buharija, Poslanik, s.a.v.s., citira slijedeći stih: 
„ Ja sam uistinu poslanik Allahov 
sin sam Abdul-Muttalibov.“ 
Naime, jedne prilike je došao čovjek kod Božijeg Poslanika dok je sjedio sa svojim ashabima pa upitao: „Koji od vas je sin Abdul-Muttaliba?“ Rekoše: „Ovaj“, i pokazaše na Muhammeda, s.a.v.s. Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: „sin sam Abdul-Muttalibov“ se ne misli imenovanje nego ukazivanje na ime po kojem je bio poznat on a ne neko drugi, i takav vid saopćenja kako bi se poznao imenovani nije zabranjen. 

                                                                                                 rijaset.ba