Muslimanke, s hidžabom i bez njega, studentice, učenice medrese… ima li vas?

Koliko god je odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) o "nošenju vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama" pravno i političko pitanje, ona je i jedna vrsta osluškivanja pulsa javnosti, koliko je ona uopće zainteresirana za pravo muslimanke i njen hidžab.

Ne treba zaboraviti da je hidžab i jedna od "spornih" tačaka i u Sporazumu kojeg treba potpisati Islamska zajednica s državom. Trenutna šutnja brojnih "boraca" za ljudska, posebno za ženska prava, nevladinih organizacija, intelektualaca, pa i muslimanskih koji nisu raščistili sami sa sobom da li je hidžab nečije pravo pa čak i obaveza ili hir, nezavisnih novinara i medija… umnogome govori o sudbini hidžaba u budućnosti, a i o drugim pitanjama iz slobode vjere i uvjerenja. U krajnjem slučaju, nije više pitanje ni prava, već kreiranje ambijenta u kojem će se muslimanka nelagodno osjećati zbog hidžaba te smatrati da je suvišna u sudu, a sutra u kinu, pozorištu itd. To je duševni i mentalni zatvor koji se ovakvim odlukama i šutnjom javnosti i intelektualaca nameće.

Stoga je važno skrenuti pažnju na ovu diskriminaciju, važno je govoriti da je hidžab dio vjere identiteta muslimanke, a ne neko obilježje. Što se muslimana i muslimanki tiče oni nemaju potrebe za vjerskim obilježjima: lančiće s mjesecom i zvijezdom, kaligrafijom ili slično sve u vodu se može baciti. Hidžab nije kao lančić s vjerskim simbolom oko vrata! Također, važno je govoriti da je hidžab, kao i zar, dio ove domovine, njene tradicije i kulture i da kao građani i građanke muslimani i muslimanke imaju pravo na dio kulture i tradicije ove zemlje. 

S obzirom da se nema ko drugi punim srcem zauzeti za pravo na hidžab, zapravo za muslimanke, muslimanke s hidžabom moraju po ko zna koji put u ovoj domovini boriti se same za sebe i barem pokušati skrenuti pažnju, dobiti podršku muslimanki koje podržavaju pravo na hidžab, ali ga ne praktikuju, pa i od svih žena bez obzira na vjeru. One su njihove saveznice prije nego prijatelji iz prvih saffova i muški članovi rodbine kojima je, nekima od njih, svaka borba za neka prava žene vrsta feminističkog pokreta. 

Stoga, može li neka grupa djevojaka, učenica, studentica pokrenuti akciju Jedan dan s hidžabom u određenoj školi ili domu, da sve djevojke u znak solidarnosti jedan dan nose mahramu, odu s njom u grad, na fakultet i slično? Može li se pokrenuti kampanja da djevojke na Facebooku postave svoje slike s hidžabom? Ili da se napravi posebna Fb stranica da djevojke pošalju svoje fotografije s hidžabom? Mogu li se učenice medrese, studentice i druge djevojke i žene sastati u haremu Begove džamije i  fotografisati grupno s porukama za VSTV, ali i cijelu javnost? Može li ijedno udruženje žena ili asocijacija na glavnim trgovima u gradu simbolično podijeliti nekoliko mahrama? 

Naravno, mi muslimani treba da svaki dan osjećamo gorčinu stida, jer smo uzeli emanet od Allaha i Poslanika da ćemo žene štiti, boriti se za njihova prava, a kako i da li ga uopšte ispunjavamo? Teško nama! 

Preporod

Elvedin Subašić

Viđeno: 3

216

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close