Najveća muslimanska pobjeda i poraz

Najveća bitka u historiji islama odigrala se 636. godine na platou Jermuk, dok danas u izbjegličkom kampu u Damasku koji je dobio ime po toj historijskoj bici i mjestu gladuju hiljade izbjeglih Palestinaca i raseljenih Sirijaca.

Piše: Mirnes Kovač

Nekih šezdesetak kilometara jugoistočno od Golanske visoravni, u današnjoj Siriji, na prostoru koji graniči sa Jordanom i Izraelom nalazi se plato Jermuk, područje uz istoimenu rijeku, pritoku rijeke Jordana. U avgustu, 636. godine na ovom mjestu se odigrala najveća bitka u povijesti islama, Bitka na Jermuku.

Snage tek uspostavljene islamske države "Rašidunskog hilafeta" predvođenog prvim nasljednicima samog poslanika Muhammeda, njegovih drugova Ebu Bekra i Omera, a pod komandom slavnog vojskovođe Halida ibn Velida, porazile su nekoliko puta brojniju bizantijsku vojsku, koju je predvodio Teodor, odani vojskovođa cara Heraklija.

Sa vojskom od blizu 200.000 vojnika, Bizantinci su bili pet puta brojniji (muslimanskih vojnika bilo je blizu 40.000). Bitka na Jermuku je otvorila vrata osvajanju Sirije, te dalje, cijelog područja Levanta i sjeverno do Armenije, zatim, zapadno, preko Egipta pa širom sjeverne Afrike.

Velika pobjeda na Jermuku je ustvari prekretnica od koje je počela nagla ekspanzija islama i Arapa. Za nepunih stotinu godina arapske armije će ordinirati cjelokupnim Bliskim istokom, Sjevernom Afrikom, dijelovima centralne i južne Azije, te južne Evrope, odnosno cijelim Iberijskim poluotokom, uključujući i južne dijelove Francuske. 

Od primjera viteštva do izbjegličkog kampa

Budući da se radilo o ogromnim vojskama, bitka se nije vodila na jednom mjestu, već cijelom dolinom rijeke Jermuk, u rasponu od nekoliko desetina kilometara. Nakon šest dana bitke, Halid je potpuno trijumfovao, označivši ovom pobjedom kraj bizantijske vladavine u Siriji i širem području kršćanskog Levanta.

"Zbogom, veliko zbogom Sirijo, moja lijepa pokrajino. Ti sada pripadaš nevjernicima. Mir nek je s tobom, o Sirijo! Kako ćeš samo lijepa zemlja neprijatelju biti…" – navodno su ovo oproštajne riječi bizantijskog cara Heraklija koje je izgovorio u noći kada je njegov brod isplovio iz Antiohije na putu za prijestolnicu Konstantinopolj.

Bitka na Jermuku se smatra jednom od najodlučnijih bitaka u povijesti, općenito. Vojskovođa Halid ibn Velid, koji je predvodio pobjedničke snage se smatra legendarnim primjerom hrabrosti i ratne vještine. Njega je pratio oreol nepobjedivosti, kaže se da nijednu bitku nije izgubio, čak ni onu koju je kao nevjernik (prije konverzije na islam) na Uhudu, pokraj današnje Medine, vodio protiv poslanika Muhammeda.

Paradoksalno je da će Palestinci biti najveće žrtve sveopće muslimanske borbe za palestinsko pitanje?! Kad se cifre podvuku, izgleda da će mnogo više palestinskih žrtava, jadi i boli doći od bratske arapske i muslimanske ruke, negoli od Izraela.

U vojnoj historiji, podvig Halida ibn Velida se uzima kao primjer da manja sila nadvladava veću uz izuzetno vođstvo i komandu, a on je općenito u povijesti ostao primjer viteštva, časti i hrabrosti. Njega je vladar, halifa Omer, odmah poslije ove velike bitke "za nagradu" smijenio, da se on ne bi osilio, a i da bi njegovi vojnici prestali da ga veličaju. Tako je i halifa Omer ostao poslovični primjer pravednosti, tolike da ona iz današnje perspektive izgleda gotovo nevjerovatnom, poput čuda koje su činili glasnici Božije riječi. Dakle, muslimanska povijest Jermuk bilježi kao plato svoje velike pobjede.

Ali, ime Jermuk ima i svoju drugu reminiscenciju.

Ono danas jednako nevjerovatno oslikava sveopći muslimanski poraz i kataklizmu u Siriji.

O čemu se radi?

Fotografija koju je načinio fotograf UN-ove Agencije za izbjeglice i rad Palestinaca raseljenih na Bliskom Istoku (UNRWA) prikazuje scenu apsolutne destrukcije i očaja: Red za hranu u izbjegličkom kampu Jermuk, u Damasku, samo osam kilometara od centra grada.

U južnom predgrađu Damaska nalazi se "Muhajjem el-Jermuk" ili "Kamp Jermuk"- izbjegličko naselje površine nešto više od dva kvadratna kilometra.

Kada je osnovan 1957. godine, nalazio se izvan granica grada Damaska, a prije izbijanja rata u Siriji ovo je bio najveći palestinski izbjeglički kamp u Siriji.

Prema podacima UNRWA-e u ovom kampu je bilo registrirano skoro 150.000 stanovnika. Uslovi za život su bili daleko bolji od ostalih izbjegličkih logora i naselja u Siriji, pa i u drugim zemljama okruženja u kojima su protjerani Palestinci našli utočište. Kamp je imao blizu 30 škola, tri bolnice, te jedan centar za podjelu hrane. Vremenom su se uslovi stanovanja unaprijedili, a mnogi stanovnici ovog naselja su radili profesionalno kao ljekari, inženjeri i službenici u javnom sektoru. Ostali su radili kao najamnici ili prodavci na ulicama.

Palestinsko pitanje

Nakon što je izbila pobuna u Siriji, a potom i otvoreni građanski rat, nevolje su se sručile i na Palestince, koji kao izbjeglice žive u ovoj zemlji. Našli su se između dvije vatre, često, između više sukobljenih strana. Neke palestinske organizacije, poput Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) stale su na stranu Assadovog režima, dok su druge frakcije, poput Liwa al-Asifa stale na stranu pobunjenika.

Produbljavanjem sirijskog konflikta i pojavom novih aktera poput Nusra fronta ili Islamske države Iraka i Šama (ISIS), zakomplicirale su se i prilike oko kampa Jermuk. S jedne strane, naselje je izloženo napadima i upadima pobunjenika, a s druge, opkoljeno je i u stalnoj blokadi od režimskih snaga jer, po njima, Jermuk "pruža utočište teroristima."

Rezultat je humanitarna katastrofa nezabilježenih razmjera. Najmanje 18.000 stanovnika ovog naselja zbog blokade koju nad njim drži sirijski režim izravno je ugroženo i gladuje. Prema navodima UNRWA-e, mnogi već jedu lišće i životinjsku hranu. Preživljavanje u kampu Jermuk ovisi o dostavi prehrambenih paketa, a sada u kampu među preostalim Palestincima živi i nekoliko hiljada interno raseljenih Sirijaca.

Nekada je kamp Jermuk bio simbol i ponos sirijske podrške palestinskom pitanju, a danas je to skoro srušeni kvart sa sve manjim brojm očajnih stanovnika koji se bore za goli život. Da bi se izbjeglo gladovanje stanovništva, UNRWA bi morala dostavljati 700 paketa hrane dnevno, međutim, zbog sukoba se do sada uspijevalo dostaviti tek 100 paketa, a odnedavno UNRWA upozorava da ukoliko se blokade nastave, naselju prijeti masovno izgladnjivanje.

Žrtve su civili, zatečeni između dvije i više vatri u ratu koji ne poštuje nikakve norme i pravila. Da jad i tuga budu veći, žrtve su oni koji su prije više decenija prognani iz svoje domovine Palestine. A nijedna tema u arapskom i muslimanskom svijetu nije toliko zloupotrijebljena kao Palestina: simbol svih današnjih arapskih i muslimanskih problema.

Sve svoje unutrašnje svađe i neslaganja Arapi na kraju, po pravilu, riješe konstatacijom o nužnosti ujedinjenja oko palestinskog pitanja i neizbježnom optužbom da je za sve kriv Izrael. Ne pravdajući okupaciju i aparthejd koje Izrael već sedmu deceniju sprovodi nad Palestincima, palestinsko pitanje više služi kao interno i za-sve-upotrebljivo pitanje i kod Arapa, ali i kod muslimanskih naroda u širem smislu.

Paradoksalno je da će Palestinci biti najveće žrtve sveopće muslimanske borbe za palestinsko pitanje?! Kad se cifre podvuku, izgleda da će mnogo više palestinskih žrtava, jadi i boli doći od bratske arapske i muslimanske ruke, negoli od tako prokazanog cionističkog neprijatelja – Izraela.

Palestinsko izbjegličko naselje, ili kamp Jermuk, vjerovatno je simbolički nazvano tako da nagovijesti neku buduću pobjedu Arapa koja će ovom narodu vratiti dostojanstvo i slobodu, kao što je nekada Halid ibn Velid narodu Sirije vratio dostojanstvo i izbavio ga od bizantijskog ugnjetavanja. Danas Jermuk, pored historijske memorije kao najveća pobjeda muslimana, ostaje i kao najveći muslimanski poraz i sramota!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera