Nano, pričaj mi o Poslaniku, a.s.

 Još uvijek u meni bije ona iskrena radost učenja prvih sura i odlazaka s nanom u džamiju. Sve je to bila uvertira za moj predodređeni put, put spasa i Allahove milosti. Bilo je, ne tako davno, ali sjećanja naviru.

Sjedim pored nane, u rukama drži svilenu mahramu, osjećam miris lavande. Sve odiše nekom blagošću i sigurnošću. Ruke su joj nježne, na usnama poluosmijeh, svojim djetinjim očima uviđam ponos na njenom licu.

,,Bit ćeš ti svojoj nani, inšallah, lijepa mualima“, govori dok mi umotava mahramu, a u meni raste neopisiva radost.
S njene desne strane nalazi se Kur'an, na njemu tespih. Znam, slijede najljepši sati ispredeni pričama do podne namaza.

,,Nano, zašto je Allah stvorio čovjeka?“, upitala sam ju, stvarajući u svojoj glavi još gomilu pitanja.

Ona se blago nasmiješi : ,,Svaki čovjek rađa se kako bi ispunio obaveze prema Allahu do propisanog dana. Sve na ovom svijetu ima svoju svrhu, pa tako i čovjek, od prvog poslanika pa sve do Sudnjeg dana.“
Vidjela je zbunjenost na mom licu, pa je uzela Kur'an i nastavila:

,,Ova knjiga Allahov je govor. Ljudima je poslana preko Muhammeda s.a.v.s, kako bi prihvatili jedinu pravu vjeru – islam.“

,,Da li je Muhammed a.s. bio čovjek kao i mi?“, ponovo sam upitala.

,,Da, bio je. Allah ima pravo odabrati koga hoće za koju hoće ulogu: njegova moć je bezgranična. Muhammed a.s. bio je jedan od odabranih, sa visokom božanskom misijom.“
,,Pričaj mi, nano, sve mi ispričaj o našem Poslaniku“, izgovorila sam to tako gladno, još u ranim godinama nazirala se glad za znanjem.

Privukla me je sebi, uzela jednu hurmu i nastavila:

,,12 Rebi ul-Euvvela, godine 53. prije Hidžre, rodio se Muhammed, budući Poslanik islamski. Sudbina bijaše takva da na samom dolasku na svijet ostane bez oba roditelja. Brigu o njemu preuzeo je njegov djed, a potom amidža. Malom Muhamedu život nije bilo lahak, a nikada nije mislio da je drugačiji od drugih. Kada je odrastao, postao je trgovac. Baveći se trgovinom upoznao je Hatidžu, koja je postala njegova prva žena, ujedno i prva koja je povjerovala u Muhammedovo a.s. poslanstvo. Poslanik se ženio nekoliko puta i svaki put iz čvrstih razloga.

Međutim, nastupi razdoblje objave. Poslanik je rođen u vremenu idolopoklonstva, nevjerovanje je haralo na sve strane. Kada je počelo pojavljivanje meleka Džibrila, Poslanik je mislio da je sve to trik tadašnjih idolopoklonika. Odlazio bi na brdo Hira i u tišini pećine tražio svoj mir. Od Allaha se ne može pobjeći i Poslanik se morao suočiti sa svojom sudbinom. Najzad, začuše se riječi :

– Ikre ' bismi – Rabbikelezi halek, halekal insane min alek!
– Ikre ' ve bi Rabbukel ekrem, el – lezi ' alleme bil-kalem, allemel insane ma lem ja ' lem!

Bojao se svih tih nevjernika i njihovih nedjela, uistinu bio je pošten i častan čovjek. Ovaj, do tada 'obični' čovjek, shvatio je šta se od njega zahtijeva, prihvatio je svoje poslanje, slušao objavljivanje Kur'ana, koje je trajalo pune 23 godine. Muhammed a.s. znao je unaprijed kakve ga poteškoće očekuju od strane njegovog naroda. Ono što je Poslanik doživio u vrijeme kada je ljude pozivao na islam, nijedan čovjek to ne bi izdržao: torture, prognanstvo, spletke, sve je to sa saburom podnosio. Sve ovo govori o veličini njegove ličnosti, privrženosti Allahu i ustrajanju na Njegovom putu. Ipak, Allahova volja se sprovela u djelo. Muhammed a.s. bijaše prije svega vjerski reformator, nije bio određen samo za svoju zemlju, već za cijelo čovječanstvo. Ljude je podučio namazu, zekatu, hadždžu, postu i svim drugim vrijednim stvarima – vakif nad vakifima. Čovječanstvu je ostavio neprocjenjiv dar – putokaz za vječiti spas i utočište kod Allaha. Na ružnu riječ uzvratio bi lijepom, na neprijateljstvo prijateljstvom, jer uvijek je imao na umu da samo Allah briše grijehe.

Zanimljiva je činjenica da se lik Muhammeda a.s, kao vjerski i historijski važne ličnosti, nikada nije pojavio u nekom filmu ili nečemu sličnom. U potpunosti je sačuvano njegovo dostojanstvo i zapečaćena misterija. Nevjernici će reći da je sama njegova pojava bila obmana, kao i vjera islam, što, naravno, nije istina. Nama ništa od toga nije važno, osim da mi u Allaha i Njegovog Poslanika vjerujemo srcem, a potvrđujemo riječima.

Izgovaranjem et-tehijjatu i salavata iskazujemo ljubav prema Muhammedu a.s. i njegovoj porodici.“, zadovoljno reče nana.

Taj dan naučila me kako izgovarati et-tehijjatu i salavate, uzela za ruku i na mujezinov zov, odvela u džamiju. Od tada sam stvorila svoju malu tradiciju, učila sam et-tehijjatu u svakom trenutku, iako tek danas shvatam veličanstveno značenje tih riječi.

Evo sada, preplavljena sjećanjem, zahvaljujem se Allahu na svemu, pružam ruke i tiho govorim : Lā ilāhe illallāh, Muhammed resūlu-llāh.

Autor: Sadžida Balić