Ne gledaj one koji su iznad tebe, već pogledaj one koji su ispod tebe

Supruga i ja smo se upravo vratili iz Sarajeva, gdje smo posjetili našu djecu, da bismo prisustvovali dženazi/ukopu naše dobre nene, koja je preselila na Ahiret u 96. godini. U mome posljednjem pismu, koje sam Ti već poodavno poslao, rekao sam da ću Ti napisati prikladno i temeljito pismo, nakon što si me obavijestio o nekim poteškoćama kroz koje prolaziš, pa evo činim to sada, radi Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva, pouke i dova za olakšanje Tvojih tegoba i iskušenja.

 

 Naš dragi Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Es-sabru dijaun” “Strpljivost je svjetlo.” Kada iskrsnu problemi i krize, strpljivost je jedino svjetlo koje sprečava pad i daje nadu. A strpljenje je vrlina uvijek nužna u svim vjerskim i dunjalučkim obavezama.

 Svaki čovjek treba se pripremiti i svoj život planirati da poteškoće strpljivo i bez frustracija podnosi, te da se problemima suprotstavi čvrstom vjerom, nepokolebljivim srcem i razboritimumom. Bez obzira koliko teški problemi bili, on stoji poput ogromne granitne stijene koju ni orkani pomjeriti ne mogu. Istina, vjetrovi mogu biti razarajući i prouzrokovati štete, ali oni prohuje a ruine se saniraju. A šta je život do permanentna gradnja, havarije i obnova? Nije interesantno da se ima sve odmah, glatko i s lahkoćom. Ako bi se sve odvijalo glatko i bez problema, život ne bi bio interesantan. Kad Uzvišeni Allah najviše voli Svoga roba, On ga izlaže kušnji da se vidi njegovo ponašanje u teškoćama i udobnostima.

 Rođeni smo bez ičega, a danas imamo nešto. Nešto, ma šta bilo, bolje je od ništa. A u svijetu postoje milioni onih koji nemaju baš ništa. Nikada ne smijemo zaboraviti one koji su ispod nas, iako će biti uvijek i onih iznad nas. Naš rahmetli djed, Allah neka mu podari Džennet, često bi govorio: “Ne gledaj one koji su iznad tebe, već pogledaj one koji su ispod tebe.” A Uzvišeni Allah je iznad svih i iznad svega, jer je On Jedini Vječan i pravi Vlasnik svega što postoji. On nam je podario sve što imamo, ali samo za kratko vrijeme, da bismo potom otišli s ovog svijeta, koji traje, bez obzira koliko dug bio, samo kao treptaj oka. Odlazimo sami i bez ičega, onako kao kad su nas naše majke rodile. Allahu ekber! Subhanallah!

 Čovjek mora biti čvrst i snažan u svim prilikama, ne smije se plašiti crnih i zastrašujućihoblaka na horizontu. Istina, svako od nas ima svoju Oklahomu (država strahovitih tornada), orkane ove ili one vrste, makar nebo i azurno bilo. Nipošto ne želim da pomisliš da flegman i indiferentan treba biti, i sudbini se predati. Naprotiv! Pripremiti se treba  i uvijek budan i oprezan biti. Svjetlo imana/vjere razgoni najgušću tamu i olakšava breme života koje nas dobro pritišće i nastoji da nas uguši i zagorča život. Imaj na umu da poslije svake poteškoće, nedaće i neprilike dolazi olakšanje, kao što i poslije noći dolazi dan. “Zbilja, s mukom je i last/olakšanje, zbilja s mukom je i last/olakšanje.” (El-Inširah, 5-6) Uzvišeni Allah dva puta naglašava olakšanje nakon muke. Pa, doista je mudrost u slušanju Gospodara kosmosa i suočavanju sa poteškoćama svih vrsta sa smirenošću, strpljenjem i čvrstom vjerom.

 

Uvijek trebamo biti spremni da se suočimo sa problemima i poteškoćama, kako naš Stvoritelj kaže u Kur’anu Časnom: “Mi ćemo vas na kušnju stavljati sve dok ne pokažemo borce između vas i strpljive, a provjeravat ćemo i vijesti vaše.” (Muhammed, 31) Uzvišeni Allah također kaže: “Bit ćete na kušnju stavljani imecima vašim i životima vašim! A čut ćete i mnoge besjede uvrede od onih kojima je Knjiga data prije vas, i od mnogobožaca. Pa, ako se budete strpjeli i Allaha se budete bojali – to je, zbilja, postupak postojanih!” (Ali ‘Imran, 186)

 

Vjernik treba imati na umu da dunjalučki život nije za nagrade i lagode, već pozornica neprestane borbe, mukotrpnih napora i raznovrsnih iskušenja. Suočit ćemo se s nizom poteškoća i polagati ispit za ispitom. Niko toga neće biti pošteđen. Vatra smekšava i topi željezo, a hladnoća ga ukrućuje. Sulejman, alejhis-selam, shvatio je bit ovoga svijeta, pa kaže: “Ovo je blagodat od moga Gospodara, da bi me izvrgao kušnji hoću li zahvalan il’ nezahvalan biti! A ko je zahvalan, u korist svoju je zahvalan, a ko je nezahvalan – ta, Gospodar je moj bogat i plemenit!” (Mravi, 40)

 

Naš cjelokupni život je jedan težak i ozbiljan ispit, a uložiti trebamo maksimum truda da bismo bili uspješni. No, životni ispit ne znači napisati govor, a niti su to riječi koje izgovaramo. To je bol koji može mučiti, te prouzrokovati strah i nesigurnost, glavobolju i mučninu u stomaku. To je nepravda gdje se mnogi ljudi prikazuju kao bogovi, tlače druge i onemogućavaju njihov uspjeh. Život čine gorkim. Na kraju i njihov život postaje gorak i jadan. Historija je od svog početka do danas tužna. A historija današnjih muslimana je tužnija no ikada ranije. Ne zbog drugih koliko zbog njih samih. Sudbina je u našim rukama i “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.” (Er-Ra’d, 11)

 

Život nije šetnja kroz cvijetni park, već trnovit put sa mnoštvom prepreka. Trnje treba čistiti a ruže saditi. Ponekad prepreke izgledaju nesavladive, ali da bismo prenijeli brdo, početi treba s prvim kamenom, a da bismo prevalili hiljadu milja, treba napraviti prvi korak. Budući da ćemo se suočiti s mnogim očekivanim i neočekivanim poteškoćama i preprekama, nužno jestrpljenje, permanentna borba i čvrsta vjera. Allah, dželle šanuhu, pomaže onima koji mu se odazivaju, koji se trude, marljivo rade i koji su strpljivi. Povrh toga, rezultati su u Allahovoj, dželle šanuhu, moći. “A ko se Allaha boji, On će mu naći izlaz neki i odakle se i ne nada On će ga opskrbiti! I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta! Allah je zbilja izvršitelj odredbe Svoje! On svakoj stvari određenje već odredio je!” (Et-Talak, 2-3)

 

Činjenica je da je iman/vjera veza između čovjeka i Allaha, dželle šanuhu. Kao što se veze među ljudima potvrđuju jedino s protokom vremena i kroz različite životne poteškoće, isti slučaj je i s imanom. Mi u Bosni kažemo da treba pojesti vreću soli da bi se znalo ko ti je pravi, iskreni prijatelj i brat! Snaga imana se ogleda u različitim testovima i kušnjama. Uzvišeni Allah kaže: “Zar misle ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da na kušnju stavljeni neće biti?! A Mi smo na kušnju stavili i one prije njih, pa je Allah doista ukazao na one koji zbore istinu a ukazao je i na lažljivce.” (El-‘Ankebut, 2-3)

 

Allahovo, dželle šanuhu, znanje obuhvata sve vidljivo i nevidljivo. Jedino je On vječan, a sve drugo je prolazno i promjenjivo. Nas je Uzvišeni stvorio i na dunjaluku smo radi Njega, subhanehu ve te’ala, da bismo zaradili trajnu radost i vječnu sreću, sa svojim porodicama, braćom i sestrama. Sve što želimo sebi, želimo i vama.

 

Naš miljenik i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće biti vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što voli sebi.” Bez toga mi ne bi bili ni dobri vjernici a ni iskreni prijatelji. Naša ljubav prema Tebi i Tvojima je toliko velika da se više ne može povećati. To je razlog zašto ne želimo da se opteretiš sa dunjalučkim materijalnim stvarima, prouzrokujući štetu svome zdravlju, jer, kada ga izgubiš i umreš, malo njih će Te se sjećati, žaliti i spominjati. A kad to i čine, s protokom vremena to vehne i blijedi, ma ko mi bili, osim ako je ljubav iskrena i bez ikakvih dunjalučkih interesa. Mi volimo Tebe i Tvoju plemenitu porodicu isto, i kad smo zajedno a i kad nas geografska udaljenost razdvaja. Ustvari, mi vas volimo i sada nam nedostajete više nego kad smo bili zajedno u istoj zemlji.

 

Dragi prijatelju, davno sam čitao u jednoj knjizi o čovjeku bez obje noge, i poslovnom čovjeku koji nije izgubio sav, već samo dio imetka. Čovjek bez nogu, sjedeći na klupi u parku, rekao je tome biznismenu, koji je prolazio pokraj njeg’: “Gospodine, zar dan nije prekrasan?” Nakon što mu je sve izgledalo mračno, tmurno, razočaravajuće i pesimistično, te riječi su ga otrijeznile i uzdrmale. Kako divno i božanstveno iznenađenje! Dan je bio sunčan i krasan za nekoga ko nije imao nikako nogu, ko je hodao pomoću štaka, a tmuran, oblačan i nesretan za onoga ko je bio zdrav, ko je imao divnu porodicu i još uvijek veliko bogatstvo?!! Ove riječi su ga inspirisale na razmišljanje i da u cijelosti promijeni svoj život. Bio je opterećen nečim što mu je bilo predestinirano/suđeno. Čovjek bez nogu je bio sretan i očaran Božijim ljepotama. Allahu ekber! Subhanallah! Ovo je izvanredna lekcija za sve nas.   

 

U Francuskoj, ako se dobro sjećam, jedna gospođa je rođena bez nogu i ruku, a bila je pisac/spisateljica. Stanite malo i razmislite: osoba bez nogu i ruku, kao truplo koje se valja! La ilahe illellah! Subhanallah! Kada je upitana o svojoj sudbini, rekla je: “Kada bih se ponovo rodila, izabrala bih da opet budem rođena na isti način.” Allahu ekber! Divne li osobe, i divna li i zahvalna Božijeg roba! Nakon ovih sjajnih riječi i zahvale za ovakav život, doista sam zastiđen zbog svoje nezahvalnosti Uzvišenom Bogu za silne blagodati kojim nas je počastio. Hvala Ti Gospodaru, i oprosti meni i nama svima.

 

Srce i duša su vrlo bitni. Gdje je duša čista i prostrana, zdravo je srce. Srce i um moramo vježbati i disciplinirati da strpljivo prevaziđemo poteškoće, čak i ako potraju dugo. Neke poteškoće su, pak, nepremostive, bez obzira koliko nastojali da ih se oslobodimo. Vjernici znaju da se problema, poteškoća i raznovrsnih kušnji ne može osloboditi u tren oka. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko nastoji da bude strpljiv, Allah će mu podariti strpljenje.Ne postoji poklon veći od strpljenja.” Strpljenje je jedno od Allahovih Lijepih imena. Pomoću njega se dokazuje nečija snaga i veličina. Strpljenje je hrabrost. Samo slabići ne mogu podnositi životne poteškoće, nevolje i iskušenja. Nikada nećemo tražiti djecu, bolesnike i nemoćne osobe da pomjeraju teške predmete. Za to su nam potrebne osobe snažnih leđa i širokih ramena. Isto je i s našim životima. Veliku, tešku i odgovornu misiju života mogu podnijeti samo snažni i strpljivi pregaoci.  

 

Allahov Miljenik i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: “Ko će od ljudi biti najviše iskušavan?” Odgovorio je: “Poslanici i njima slični, a potom ostali. Ljudi će biti iskušavani prema snazi njihovog vjerovanja. Čije vjerovanje je snažnije, njegove nevolje će biti veće, a čiji iman/vjerovanje je slabiji, i kušnje će mu biti manje. Ljudi će biti izlagani kušnjama sve dok ne budu slobodni od grijeha.” Kako veličanstvene riječi! E, pa, pogledajmo gdje nam je mjesto. Ima li vjernika bez iskušenja i poteškoća u kojima se kali, čeliči i čisti?!

 

 

Jedan veliki američki lider je rekao: “Ne traži od Boga da ti breme učini lakšim, već Ga moli da ti podari snažnija leđa.” Mi, doista, trebamo snažniji iman, srce, um i leđa da bismo ispunili životne obaveze i da bismo se konstantno trudili, zalagali i borili. Životna borba je vrlo prašnjava i puna problema, poteškoća i raznih kušnji i izazova. Konsekventno, mora biti manjih ili većih povreda i rana, patnji i iscrpljenosti.  

 

Vjernik snažnog i borbenog duha će uvijek biti meta mnogih teškoća i nedaća. On će biti poputbiljke koju vjetrovi njišu amo-tamo. Čiji korijen je dubok i snažan, preživjet će nalete svih udaraca. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah stavlja na kušnju one koje On voli. Oni koji su zadovoljni – zadovoljstvo će steći, a oni koji su gnjevni – gnjev će navući.

 

Musliman nikada ne misli da ga je Uzvišeni Allah zbog nekih iskušenja i nedaća zaboravio i udaljio od Svoje milosti. Neki, nažalost, vjeruju u to. Oni čak optužuju Boga za nepravdu, nasilje, siromaštvo, zaostalost, iako je Uzvišeni Allah objavio svoju Objavu, tražeći od ljudi da je slijede da bi se spomenuto eliminisalo i da bi svi ljudi, bez obzira na različitosti, živjeli dostojnim životom. Već smo naveli da što je čovjek veći i bolji, najvjerovatnije će i iskušenja biti veća.

 

Pogledaj, dragi moj prijatelju, Jusufa, alejhis-selam, i njegove nevolje. Prolazio je kroz razna iskušenja. U djetinjstvu je izgubio majku. Zatim su ga braća bacili na dno jednoga bunara da bi tu skončao svoj život. Oni nisu bili svjesni da je Uzvišeni Allah njegov Zaštitnik koji je omogućio da Jusufa, alejhis-selam, spasi karavana. Čak i u divljini, na dnu bunara, daleko od ljudskih očiju i ušiju, ima Onaj Koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Ko ne zaboravi Gospodara svoga, sigurno ni Gospodar neće zaboraviti njega. No, kada ga je vladar Misira/Egipta otkupio i kada se Jusuf na dvoru nastanio, odmah je postao metom opasnih spletki. Iako je bio nevin, bio je zatvoren utamnicu, ne na nekoliko dana ili mjeseci, već nekoliko godina! A još je bio i Allahov Poslanik! A ko smo mi?! Ovo je vrlo poučna lekcija za sve ljude do Sudnjega dana. Da smo se mi našli u sličnoj situaciji, osjećali bi se strahovito pogođenim i povrijeđenim, i možda bismo pomislili da nas je Uzvišeni Bog zaboravio i napustio.

Nepokolebljive vjere, iza zatvorskih zidina, Jusuf, alejhis-selam, gajio je nadu, pa je čak i druge upućivao i podsjećao na Uzvišenog Allaha. Zadovoljan je svojom sudbinom bio. Nije očajavao. I dove je upućivao da zatvoren bude, radije nego da uradi nevaljalštinu koja se od njeg traži. Allahu ekber! Subhanallah! Najljepša žena mu se nudi sama, daleko od ljudskih očiju ga i napastuje, prijeti, a on se otima i preferira zatvor. Allahu ekber! Samo veliki ljudi ovako postupaju. Njihova vjera je čista i nepokolebljiva i kada gube dunjalučke efemerne pozicije, prestiž, utjecaj, slavu, moć, imanje, zdravlje. Sve dok je Uzvišeni Allah njima zadovoljan, i oni su zadovoljni. Sve drugo je trivijalno, jer sve dunjalučko je prolazno, a vječan je samo Uzvišeni Allah.

Za Isaa/Isusa, alejhis-selam, dunjaluk je bio samo pepeo. I mi smo kao pepeo kojeg pomete vjetar smrti i u zemlju nas zamete pa nam ni traga nema. Eto, naš dobri prijatelju, zašto silna borba! Za pepeo! Opameti se čovječe! Nije mudro da se pepeo bori samo za pepeo. A još se silna nepravda i zločini čine radi pepela! Neki se još usuđuju Boga proglasiti mrtvim” kako bi oni mogli, neuzubillah, zauzeti Njegov pijedestal. Podanicima i strah u kosti ugone, pa oni jadnici i slabići zaborave da se treba Boga bojati a ne njih. Gdje se ljudi boje Boga, vlada pravda, blagostanje i sreća za sve.

Da ne bude zabune, Bog voli siromašne i oni će imati posebo mjesto u Džennetu, ali voli i one koji su stekli imetak na dozvoljen način i dijele ga siromašnima i na putu općeg dobra.  

Vrlo često su vjernici izloženi kušnjama radi čišćenja od grijeha i svojih propusta prema Uzvišenom Bogu, ljudima i svim bićima. Mnoga iskušenja trebamo prihvatiti kao neprocjenjive poklone i Božiju neograničenu milost. Tek kasnije ćemo to razumjeti i zahvalni Mu na tome biti. Kažu da dijete plače kada se rodi zato što misli da mu je najljepše u majčinom stomaku, kao što i mnogi misle da je najljepše na dunjaluku. A ko bi se to vratio ponovo u maternicu? I onaj ko osjeti džennetske ljepote, nipošto neće poželjeti da se vrati na dunjaluk. Baš smo ograničeni i vrlo nezahvalni. Oprosti nam Bože.

Znaš, moj dragi i poštovani prijatelju, ni jedna tek zasađena ili okalemljena voćka ne rađa odmah plodove, kao ni tek zasijano sjeme. Namučiti se treba dok se zemlja obradi i sjeme zasije, da bi se uživalo u potonjim plodovima Allahovih blagodati. Dijete se rađa tek nakon provedenih devet mjeseci u stomaku svoje majke. Za sve je potrebno vrijeme, red, rad, disciplina, nada, čvrsta vjera i neograničeno pouzdanje u Gospodara svega. Dakle, sve treba uraditi što je u našoj moći, i perfektno, a konac prepustiti sudbini, Božijem određenju. Znaš, čak je i prostrani kosmos Uzvišeni Allah stvorio u šest vremenskih razdoblja (dana).  

Pribrano i strpljivo boriti se treba protiv životnih nevolja i iskušenja, jer nestrpljivost i očekivanje brzih rješenja može prouzrokovati iscrpljenost, klonulost i druge fizičke i mentalne nelagodnosti. Postoji nekoliko vrsta strpljivosti: strpljivost pri obavljanju namaza/molitve, strpljivost u izbjegavanju grijeha i harama, i strpljivost u iskušenjima i nevoljama. Uzvišeni Allah kaže: “Naredi porodici svojoj da obavljaju namaz i u tome budi ustrajan. Od tebe opskrbu ne tražimo, Mi tebe opskrbljujemo, a sretan kraj bogobojaznima pripada! (Ta Ha, 132) “Pomozite se strpljenjem i namazom! A to je doista teško, osim onim skrušenim, onima koji su uvjereni da će Gospodara svoga susresti i da će se Njemu vratiti!” (El-Bekare, 45-46) “Strpljiv budi s onima koji mole jutrom i večerom Gospodara svoga, želeći naklonost Njegovu, i s njih ne skidaj svojih očiju u želji za ukrasom života ovosvjetskoga, niti slijedi onoga čije smo srce da Nas spominje nemarnim učinili Mi, i koji strast svoju slijedi i čije je djelo od Istine daleko.” (El-Kehf, 28) “Tako Mi vremena, čovjek je na gubitku, doista – osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji među sobom strpljenje preporučuju!” (El-‘Asr) “Gospodaru naš, učini da se strpimo, i učini da Tebi predani umremo!” (El-A’raf, 126)

Ničiji život nije pošteđen raznovrsnih iskušenja. Ne pomete li nas fatalni val poplave, bit ćemo poprskani makar njenim kapljicama. Uzvišeni Allah nam je otvorio oči da vidimo svjetlost, a On će nam ih i zatvoriti. Nakon toga se nadamo da vidimo vječnu Svjetlost, Svjetlost nad svim svjetlostima. Sve što nam je On podario, od nas će i uzeti, a sve što smo mi u ime Njegovo darovali onima koji su potrebni, sa nama će poći. Što smo brižno čuvali, iza nas će ostati drugima, a što smo dijelili, ostat će u našem trajnom posjedu, ako Bog da. Do nas je šta ćemoodabrati: prolazno ili trajno. Pametni su oni koji odaberu vječnost nad prolaznošću.

Na kraju, dragi i poštvani prijatelju, dozvoli mi da Ti prenesem priču o mudrom čovjeku koji je imao suprugu koju je mnogo volio, pa je umrla. Postao je vrlo tužan, zatvorio se u kuću i nikome je nije otvarao. Jedna Izraelićanka je čula za njegov slučaj, došla njegovoj kući i zamolila ga da s njim popriča.

Nakon njezinog insistiranja, on ju je primio. “Želim tvoje mišljenje”, rekla je ona. “U vezi čega?”, upitao je. Rekla je: “Od jedne sluškinje sam posudila ogrlicu, koju sam dugo vremena čuvala. Ona sada želi da joj vratim ogrlicu. Hoću li joj ju vratiti?” “Naravno”, reče ožalošćeni mudri čovjek. “Ali ogrlica je bila dugo u mojem posjedu”, reče žena. “Ne mari, ogrlicu joj moraš vratiti”, reče on. “Neka Allah prospe Svoju milost na tebe”, reče ona. “Zašto si toliko tužan zbog supruge koju ti je Allah posudio, uzeo je od tebe, i nad njom ima veće pravo od tebe?” Nakon ovih riječi, mudri čovjek je uvidio svoje greške i vratio se svome prijašnjem životu. Allahu ekber ve lillahil-hamd! Divno!

Ovo sam napisao, moj dobri i poštovani prijatelju, koristeći neke izvore, za Tebe, ali i za sebe i svoju porodicu, kao i za sve ljude, samo radi Božijeg zadovoljstva, da bismo shvatili da život nije šetnja kroz cvijetni park, i da bismo, strpljivo podnoseći poteškoće, iskušenja i nevolje, zaradili Božiji blagoslov i milost. Neka Uzvišeni Allah prospe Svoju milost na sve Svoje odane sluge i stvorenja, a uputi one koji žele da budu upućeni.

Upućujući najsrdačnije selame/pozdrave Tebi i Tvojoj plemenitoj porodici, najljubaznije Te molimo da nas ne zaboraviš u svojim čestim i skrušenim dovama, kao što ni mi Tebe nikada ne zaboravljamo. Puno Te volimo i molimo Uzvišenog Gospodara da Ti olakša nevolje i iskušenja i sastavi nas u najljepšim džennetskim/rajskim perivojima.

Abdullah Hodžić

Viđeno: 21

31

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close