Ne pravdajmo svoj neuspjeh Božijim određenjem

Za sve što je u granicama njegovihh mogućnosti, čovjek snosi odgovornost i na ovom i na budućem svijetu.

Za ono što prevazilazi njegove granice i prirodne sposobnosti nije odgovoran jer Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. Stoga, treba nastojati razlučiti ono što se nužno, automatski dešava Allahovom voljom od onoga što je posljedica čovjekovog djelovanja. Ne možemo i ne trebamo sve pravdati Božijom odredbom, jer čovjekova sudbina ponajviše zavisi od njega samog. Da nije tako, čovjek bi bio melek. Uzvišeni Stvoritelj nam poručuje da izgrađujemo kod sebe osobinu odgovornosti te da se u Allahovu odredbu pouzdamo onda kada iscrpimo svoje mogućnosti. U Kur’anu se u ajetu koji se često citira kaže da je na čovjeku da oblikuje svoju sudbinu i da ispuni povjereni mu emanet: „…Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni… (Kur›an, 13:11) U Kur’anu također stoji: „Da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi.“ (53:38-39)

Allah dž.š. Kur’anu govori da nevolje koje snađu čovjeka mogu, pored ostalog, biti i posljedica njegovih grijeha, baš kao što su lijenost, nestručnost i nediscipliniranost uzroci neuspjeha i raznih nevolja na ovom svijetu. Zato vjernik istražuje uzroke nevolja i nesreća i pita se šta ja nisam uradio onako kako treba? Koliko ja mogu uraditi? Da li mogu biti bolji nego što jesam? Da li pravovremeno izvršavam povjerene mi obaveze? Allah, dž.š., kaže: „… a nesreću koja te zadesi sâm si zaslužio…“ (Kur’an, 4:79)

Kada govorimo o saburu, tj. strpljivosti također je bitno napraviti razliku između onoga na šta nemamo uticaja i onoga što možemo promijeniti. Strpljivost nije prepuštanje sudbini niti zadovoljstvo sa postojećem stanjem stvari koje se trudom i zalaganjem može promijeniti nabolje. Istinska strpljivost je strpiti se kada nas Allah iskuša siromaštvom i nastojati na sve moguće načine naći posao i priskrbiti sebi i svojoj porodici nafaku, a ne sjediti skrštenih ruku i govoriti da je to što nam se dešava Allahova volja. Istinski je strpljiv bolestan čovjek koji je zadovoljan Allahovom odredbom, ali traži izliječenje od Allaha i čini sve što je u njegovoj moći da nađe lijek za svoju bolest, a ne onaj ko traži od Allaha da se nekim čudom izliječi. Božiji Poslanik, s.a.v.s., savjetovao je svoje sljedbenike da Allahu upućuju dove u svakoj prilici, i za ovosvjetske iz onosvjetske potrebe, ali je, nakon što je bio upitan da li se treba liječiti, rekao: „Naravno, liječite se jer Allah nije stvorio nijednu bolest a da za nju nije dao lijek, osim starosti.“ (Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed)

Jedna od osobina vjernika jeste da se on oslanja na Allaha. Allah često u svojoj plemenitoj knjizi vjernike opisuje kao mutevekkilune – tj. one koji se na Allaha oslanjaju. Međutim, na Allaha se ne oslanja onaj ko je nemaran i nepromišljen, već onaj ko se trudi i maksimalno koristi svoje potencijale. Ako tako ne postupaju vjernici, bez obzira što su su revnosni u obavljanju vjerskih obaveza, neće biti uspješni i drugi će vladati nad njima, ali ako daju svoj maksimum, Allah će im pomoći da ostvare ono što su naumili pa čak i u situacijama kada za ostvarenje njihovih ciljeva po ljudskim standardima i pravilima postoji mala ili nikakva vjerovatnoća. Uzvišeni Stvoritelj kaže: „I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.’“ (Kur’an, 9:105)

Poznat nam je hadis u kome se kaže da je neki čovjek došao Poslaniku, a.s., i upitao: „Božiji Poslaniče, da li da svežem devu i oslonim se na Allaha ili da je ostavim odvezanu i oslonim se na Allaha.“ Poslanik, a.s., želeći da ga pouči istinskom oslanjanju na Allaha, odgovorio mu je: „Sveži je, pa se onda na Allaha osloni.“ (Tirmizi) Danas se mnogi muslimani oslanjaju na Allaha, nadaju se nekakvoj blistavoj budućnosti, a nisu svoju devu čvrsto svezali. Činjenica je da mnogi nemuslimani koji se i ne oslanjaju na Allaha puno čvršće svezuju svoje deve od muslimana. Odgovorniji su, radiniji, discipliniraji, obrazovaniji i, kao posljedica svega toga, napredniji. To je Allahova zakonitost. Imat ćeš i bit ćeš uspješan i napredan na ovom svijetu ako se trudiš bez obzira kojoj vjeri i svjetonazoru pripadaš.

Prenosi se da je drugi halifa Omer prošao pored grupe ljude koji su bili besposleni, pa ih je upitao: Ko ste vi? Odgovorili su: “Mi smo oni koji se na Allaha oslanjaju. Allah će nam podariti opskrbu“. Tada im je Hazreti Omer rekao: “Vi se ne oslanjate na Allaha, nego ste vi dangube koje se pretvaraju da se na Allaha oslanjaju, a na Allaha se istinski oslanja samo onaj ko posije sjeme, pa se onda nada i očekuje da mu Allah podari opskrbu“. 

Maljoki-ef. Fadil 

Džemat Gorica, Sarajevo

Preporod

Viđeno: 28

28

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close