Nemojmo biti sebični, pomozimo ljudima s Istoka

Ne mogu više da trpim. Ova šutnja počinje da me uznemirava. Ova inakcija počinje da me vrijeđa. I kao čovjeka i kao Bosanca koji najbolje zna šta znači biti prognanik sa djetetom u naručju i kesom u ruci. Počinjem da se pitam zašto se Bosna ponaša kao da ju se ništa ne tiče? Kao da ju se ne tiče imigrantska kriza stoljeća? Balkan je uznemiren od Grčke preko Makedonije do Srbije. Cijela Europa je na nogama. Slovačka poručeje da odbija primiti muslimane. Za Slovačku su samo kršćani ljudi koji zaslužuju pomoć i pažnju.

A šta radi Bosna? Šuti ili govori da prati situaciju na terenu. Ali se ne javlja da bilo šta uradi, da bilo kojeg prognanika zbrine. U Bosni se ne čuje glas ni jedne nevladine organizacije da bilo šta kaže a kamoli da nam pokaže šta je potrebno da se uradi. Gdje su humanitarne organizacije? Zašto se ne uključe u akciju pomoći prognanicima? Kome služe humanitarne organizacije u Bosni?

Odmah da odgovorim onima koji se pravdaju da sadašnja imigratska kriza nadmašuje mogućnosti Bosne i zato se Bosna ne teba miješati. Dakle, onima koji kažu da je to veliki problem kojem Bosna nije dorasla, odmah da odgovarim da je Bosna uvijek bila viša od same sebe. Bosna je uvijek bila ispred ostalih u zbrinjavanju prognanih. O tome svjedoče Jevreji Sefardi, koji su 1492. god. našli utočište baš ovdje u našoj Bosni. Zato što su u to vrijeme u Bosni živjeli ljudi koji su imali veliko srce. Veće nego cijela Europa. I toplije nego cijeli istok.

Gdje su danas ta velika bosanska srca da u svoje naručje prime i kršćene i muslimane sa istoka, kao što su nekad ta srca primila Jevreje Sefarde, koje cijela Europa nije htjela, kao što danas Slovačka ne želi muslimane?

Zbog tog svog moralnog integriteta i povijesnog kredibiliteta Bosna ne smije izdati samu sebe. Bosna se mora uključiti u rješavanje imigratske krize, koja pogađa Balkan i Europu. Bosna mora pokazati da je dorasla balkanskim i europskim izazovima, kao što je uvijek bila. Posebno kad je riječ o ljudskim sudbinama, Bosna mora pokazati da ima veliko srce, veće od svih.

Stoga predlažem da Bosna u duhu svoje povijesne tradicije a u suradnji sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR) i europskim zemljama, posebno Njemačkom, kojoj prognanici najviše hrle – predlažem da Bosna ponudi utočište svim prognanicima sa istoka bez obzira na vjeru i naciju dok se za njih ne nađe neko trajno rješenje!

U Bosni ima slobodnog prostora gdje se mogu podignuti privremeni smještaji uz pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija. Potrebno je samo imati ljudsko srce. Srce kao što ga je Bosna imala kad je primala Jevreje Sefarde.

Također, pozivam sve nevladine organizacije u našoj zemlji, kojima je na srcu ljudska solidarniost da ne šute, već da progovore i uključe se u akciju za pomoć prognanicima sa istoka.

Posebno pozivam nevladine organizacije: "Merhamet", "Karitas", "Dobrotvor", "La Benevolencija", "Akos", "Nedvu", "Kevser", "Nahlu", "Fatmu", "Sumejju" – pozivam ih da se što prije sastanu i zajednički naprave plan za pomoć prognanicima sa istoka bez obzira odakle dolaze i bez obzira koje su vjere i nacije.

Pozivam ih da naprave krizni štab za pomoć prognanicima.

Mi u Bosni ne smijemo biti sebični.

Mi moramo biti nesebični.

Moramo pokazati da smo ljudi sa srcem i dušom.

U protivnom, ostat ćemo i bez duše i bez srca.

Postat ćemo neljudi.

 

 

DR. MUSTAFA CERIĆ

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close