Neprihvatanje imana i tevbe nakon izlaska sunca sa zapada

Kad sunce izađe sa zapada neće biti primljen iman onoga ko do tada nije vjerovao kao što neće biti primljeno ni pokajanje griješnika. To stoga što je izlazak sunca sa zapada veliki predznak kojeg će vidjeti svi koji budu tada živjeli. Činjenice će postati očite i vidjeće strahotu pred kojom će pogeti vratove potvrđujući i vjerujući u Allaha i Njegove znakove.

Njihov slučaj je poput onih koji dožive Allahovu kaznu, o kojima Allah Uzvišeni kaže: “A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi govorili: Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odričemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali. Ali im vjerovanje njihovo, kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, – i tada bi nevjernici stradali.” (El-Gafir, 84-85)

Kurtubi kaže: “Učeni vele: ‘Nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će vjerovati tada, prilikom izlaska sunca sa zapada, zbog toga što će tada svaka strast nestati iz srca a tjelesna snaga će se otupiti. Svi ljudi, zbog jake svijesti o blizini Sudnjeg dana, će biti u stanju iščekivanja smrti. U njima neće biti onoga što pospješuje nepokornost prema Allahu dž.š. niti snage koja je pokreće. Ko se u takvom stanju pokaje neće mu tevba biti primljena kao ni onom kome je smrt već nastupila.’” (Et-Tezkire, 706; Tefsirul-Kurtubi, 7/146)

Ibn Kesir kaže: “Ako nevjernik izrazi vjerovanje toga dana ono neće biti primljeno od njega. A onaj ko prije toga bude vjerovao ako je bio ispravan u svom djelovanju biće u velikom dobru, a ako je bio prevrtljiv pa toga dana izjavi tevbu, tada mu ona neće biti primljena.” (Tefsir Ibn Kesir, 3/371)

To je ono što je zabilježeno u Kur’ani Kerimu i vjerodostojnim hadisima, zaista Uzvišeni Allah azze ve dželle kaže: “Onog dana kad neki predznaci Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to đto će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.” (El-An’am, 158)

A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neće prestati hidžra sve dok tevba bude primljena a tevba će biti primana sve dok sunce ne izađe sa zapada. A kad izađe, svako srce će biti zapečaćeno sa onim što je u njemu i ljudima će biti dovoljno ono što su učinili.” (Musned Ahmeda, 3/133-134, hadis 1671. Ibn Kesir kaže: Sened ovog hadisa je dobar i jak: En Nihaje, 1/170. A Hejsemi kaže: Ahmedovi ljudi su povjerljivi – Medžmeuz-zevaid, 5/251)

I kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah dž.š. je na zapadu stvorio vrata tevbe. Široka su sedamdeset godina hoda. Neće ih zaključati dok sunce ne izađe iz pravca tih vrata. Zato su riječi Uzvišenog: ‘Onoga dana kada neki predznaci Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neče biti od koristi to što će tada vjerovati…’”
(Tuhfetul-ahvezi 9/517-518. Tirmizi kaže: Ovaj hadis je hasen sahih. A Ibn Kesir kaže: Nesai kaže kako je ovaj hadis sahih, Tefsir Ibn Kesir, 3/369)

Dio uleme smatra (Et-tezkire, 706; Tefsirul-Alusi, 8/63), kako tevba neće biti primljena nevjernicima koji dožive izlazak sunca sa zapada, a ako period nakon izlaska sunca sa zapada bude dug i generacije to zaborave – biće primljeno vjerovanje nevjernika i pokajanje griješnika.

Kurtubi kaže: “Zaista Uzvišeni Allah prima pokajanje sve dok mu duša u grkljan ne dođe (Musned Ahmeda, 9/17-18, hadis 6160),odnosno dok duša ne dođe na vrh grla. To stoga što upravo tada svaki čovjek vidi svoje mjesto u Džennetu ili mjesto u Džehennemu. Potpuno isti njemu je onaj ko vidi izlazak sunca sa zapada pa se zbog toga njegova tevba ne prihvata dokle god bude živ. Njegovo znanje o Allahu, Njegovom Poslaniku, Njegovoj prijetnji je postalo nužnost. Ako bi nakon toga dunjalučkih dana bilo mnogo i ovaj veliki događaj pao u zaborav osim u posebnim prilikama – onaj ko bi u tom vremenu primio Islam ili se pokajao – to bi bilo primljeno od njega. A Allah najbolje zna.”
(Tefsirul-Kurtubi, 7/146-147; Et-Tezkire, 706)

Ovom u prilog je i predaja: “Zaista je suncu i mjesecu nakon toga data svjetlost, pa će izlaziti i zalaziti ljudima.”
I ono što se prenosi od Abdullah ibn Amra da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostaće ljudi nakon izlaska sunca sa zapada stotinu dvadeset godina.”

Od Imran ibn Husejna se prenosi da je rekao: “Neće nastupiti Izlazak dok se ne desi jak glas od kojeg će pomrijeti mnogo ljudi. Ko prihvati Islam ili se pokaje u tom vremenu – to mu neće biti primljeno a ko se nakon toga pokaje – pokajanje će mu biti primljeno.” (Et-Tezkire, 705-706)

Odgovor na sve ovo je: Tekstovi ukazuju na to kako se pokajanje neće prihvatiti nakon izlaska sunca sa zapada, da nevjernicima neće biti primljen njihov Islam. Tekstovi ne razlikuju one koji su doživjeli i one koji nisu to doživjeli.

Ovo podržava i Taberijeva predaja od Aiše radijallahu anha koja kaže: “Kad se dogodi prvi predznak pobacaju se pera, pozatvaraju se meleki čuvari, a tijela će svjedočiti o djelima.”
(Tefsirut-Taberi, 8/103. Ibn Hadžer kaže: Sened mu je ispravan. Iako je mevkuf (zastao kod ashaba) on ima propis ref’a (do Poslanika) – Fethul Bari, 11/355)

Prvim predznakom se ovdje misli na izlazak sunca sa zapada. A o predznacima koji će se dogoditi prije Izlaska hadisi govore kao o vremenu u kojem će se prihvatiti pokajanje i vjerovanje.

Također Ibn Džerir Et-Taberi bilježi od Abdullah ibn Mes’uda da je rekao: “Pokajanje je moguće sve dok sunce ne izađe sa zapada.” (Tefsirut-Taberi, 8/101. Ibn Hadžer kaže: Sened mu je dobar. Fethul-Bari, 11/355)

Imam Muslim bilježi od Ebu Musa El-Eš’arija radijallahu anhu da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah azze ve dželle noću pruža svoju ruku oprosta griješnicima dana a danju pruža svoju ruku griješnicima noći i tako sve dok sunce ne izađe sa zapada.” (Muslim, 17/76)

Ibn Hadžer spominje mnogo hadisa o vijestima koje upućuju na to kako su vrata tevbe zaključana do Sudnjeg dana, potom kaže: “Ove predaje jačaju jedna drugu i slažu se u tome kako se vrata pokajanja zaključavaju sa pojavom sunca sa zapada i nakon toga neće biti otključana. To se ne odnosi samo na dan Izlaska, nego na sve vrijeme, nakon toga, do Kijameta.” (Fethul-Bari, 11/354-355)

A na ono što Kurtubi uzima kao dokaz se odgovara: Ibn Hadžer o hadisu Abdullah ibn Amra kaže: “Njegova spojenost do Poslanika nije pouzdana. A hadis Imran ibn Husajna: Nema osnova.” (Fethul-Bari, 11/354)

Kad je riječ o hadisu: Zaista je suncu i mjesecu nakon toga data svjetlost …,Kurtubi mu ne spominje sened. A ako pretpostavimo utemeljenost seneda onda njihovo vraćanje u stanje u kojem su bili ne dokazuje kako su vrata tevbe po drugi put otvorena.
Hafiz spominje kako o ovom pitanju postoji tekst – sudija ovog spora. Riječ je o hadisu Abdullah ibn Amra radijallahu anhu u kojem se spominje izlazak sunca sa zapada, i u njemu: Od tada pa sve do Kijametskog dana «nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao …»
(Fethul-Bari, 13/88 Hafiz spominje kako ga bilježi Taberani i Hakim, no u Hakimovom Mustedreku ga nema)

Izvor: “Predznaci sudnjeg dana”

Autor: Sheikh Yusuf ibn Abdullah ibn Yusuf Al-Wabil

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com