POGLEDAJTE KAKO SU MUČENI I UBIJANI IMAMI U BRATUNAČKOM GENOCIDU

U fiskulturnoj sali tadašnje bratunačke Osnovne škole ˝Vuk Karadžić˝, koja je pretvorena u logor, na današnji dan 1992. godine nakon neviđene torture i odsijecanja jezika u 42. godini ubijen je Mustafa efendija Mujkanović, imam Gradske džamije u Bratuncu. On je prva žrtva od ukupno 102 osobe iz Islamske zajednice BiH ubijena u periodu od 1992. do 1995. godine.

– U Podrinju su ubistva počela prije nego u drugim gradovima i mjestima u BiH, a svakodnevne situacije bile su upadi pljačkaša, koji su od ljudi otimali automobile, novac i zlato, prije nego su ih ubijali. Palili su jedno po jedno selo. Zbog toga je efendija Mujkanović odvezao suprugu Nizamu, te sina Adema i kćerku Sumeju u Tuzlu, gdje još nije bilo nikakvih problema. Nakon što ih je odvezao, vratio se u Bratunac, kazavši da ako on ode, umrlima i ubijenima neće imati ko da klanja dženaze. Iako je mogao otići, nije ostavio svoj narod na cjedilu i on je paradigma stradanja bošnjačkog čovjeka u Podrinju – ispričao je za Anadoliju Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac.

Efendija Hodžić je dodao da su zločinci, od kojih pred domaćim i haškim pravosuđem niko nije odgovarao za počinjena nedjela, minirali džamiju i rušili je etapno.
– U noći sa 12. na 13. maj minirali su džamiju, a prije toga su sa munare puštali pjesme. Nakon rušenja ovog vjerskog objekta, rekli su: Kada nemate džamiju, ne treba vam ni hodža i počelo je strašno zlostavljanje ef. Mujkanovića – rekao je efendija Hodžić.
Preživjeli logoraši iz logora u školi, priča Šuhra Sinanović iz Udruženja ˝Žena Podrinja-Bratunac˝, opisivali su muke kroz koje je prolazio ef. Mujkanović.

 

Šuhra Sinanović
– Moj brat, Ekrem Gušić i rahmetli babo Hasan, ispričali su šta su vidjeli. Krvnici su psovali i pitali gdje je hodža, tražeći od njega da se javi. On je izašao i stao pred njih. Počeli su ga žestoko tući. Nije se branio, nego je samo uzdisao i šaputao ˝majko moja˝. Kasnije su donijeli pivo i tjerali su ga da pije, ali sve što su mu sipali u usta on je pljuvao i odgurivao flašu. Kažu da su ga tjerali da diže tri prsta i da pjeva četničke pjesme – kazala je Sinanović, te dodala da su ga kasnije rezali noževima po vratu, odrezali mu jezik, da bi izmrcvarenom čovjeku na kraju kukavički pucali u glavu.

Sinanović na dodaje da su u mučenjima prednjačili vojnik kojeg su zvali Makedonac i Bane Topalović, za koje se tvrdi da su poginuli tokom rata, ali da žrtve vjeruju da su još uvijek živi, te da se kriju u Srbiji.
Srušena Gradska džamija u Bratuncu obnovljena je 2005. godine, a u haremu džamije je mezar Mustafe efendije Mujkanovića, koji je identifikovan 2006. godine.
U fiskulturnoj sali škole ˝Vuk Karadžić˝, u kojoj je bila klaonica i bivši logor, danas nove generacije prisustvuju časovima tjelesnog odgoja. Naziv škole je preimenovan u ˝Branko Radičević˝.
– Ime škole je promijenjeno kako bi se prikrili strašni zločini i torture. Niko me ne može ubijediti da je isključiv razlog za to što je Branko Radičević bio veći pjesnik i poznavalac srpskog jezika od Vuka Karadžića, kad znamo da nije – smatra efendija Hodžić.

Izvor: zasrebrenicu.ba

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close