POGLEDAJTE POTRESNE PRIČE PORODICA STRADALIH U SREBRENIČKOM GENOCIDU

Kamen zagrliti, umjesto sina, u prsima stislo, duša vrišti, a glasa nema. Suze teku, ali ne donose olakšanje. Boli, kožo, trpi, dušo, kaže Remzija koja svom sinu može samo učiti jasine.

Dugo su od nje članovi porodice krili da je pronađeno nekoliko koščica 15-godišnjeg joj Vesida. Pomisli da sanja, ali vidi istina je.

Tabut s nekoliko kostiju svjedoči da se sin neće vratiti. Majka se ipak sjeća mirisa tijela dječaka, ruku drhtavih koje nježno grle, smiješka na obrazima, a to ubice ne mogu nikad izbrisati.

Ipak, neprijatelj je postigao ono što je htio – ubio ih je prije smrti.

(Adisa Gojak/Dženeta Sarić-Kozić/Hayat/Foto:Hayat)

 

Komentari

komentara