Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu 

Pojam insan (čovjek) spomenut je u Kur’anu časnom 65 puta. Evidentno je da se u ajetima u kojima se spominje taj pojam iznose brojne karakteristike čovjeka, koje predstavljaju njegovu suštinsku  prirodu i unutarnju bit. Kur’an časni naglašava važnost vjere i slijeđenja pravca koji je dostavio posljednji Allahov poslanik Muhammed, a,s., jer je to put ka istinskom očovječenju čovjeka.

Čovjek je slabašno biće
Prvo mjesto u Kur’anu časnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri En-Nisa’, 28. ajet: Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako (slabašno) biće. 
Interesantno je da se u ovom prvom spominjanju insana u kur’anskom tekstu iznosi bitna čovjekova karakteristika: čovjek je slabašno i nejako biće (ve khulika-l-insanu da’ifa). Određeni član na pojmu (el-)insan ukazuje da se to odnosi na svakog čovjeka; dakle, nije slab i nejak samo onaj ko je bolestan ili star već je to osobina svakog čovjeka. 
Zašto je tako?
Da bi se dobio ispravan odgovor na navedeno pitanje uputno je, ukratko, sagledati složenu konstituciju ljudskog tijela. S medicinskog stanovišta, čovječije tijelo se sastoji od jedanaest, odnosno dvanaest različitih sistema, ako ubrojimo i imuni sistem. To su nervni, skeletni, mišićni, kardiovaskularni, pokrovni sistem (koža), limfni, endokrini (endokrinologija – nauka o žlijezdama s unutrašnjim izlučivnjem), urinarni, digestivni (probavni), reproduktivni i respiratorni sistem. Da bi čovječije tijelo funkcionisalo potreban je svaki od ovih sistema, osim reproduktivnog. Reproduktivni sisitem je neophodan za održavanje vrste, ali ne i za opstanak individue. Međutim, ljudsko tijelo ne može opstati bez ostalih sistema. Dakle, bilo kakav poremećaj u nekom od tih veoma složenih sistema uzrokuje bolest u ljudskom organizmu, a potpuni zastoj nekog od tih sistema neminovno vodi ka prestanku ljudskog života na ovom svijetu.
Allah Svevišnji, Koji je stvorio čovjeka, najbolje poznaje njegovu bit i prirodu. Kur’an časni je uputa čovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kur’an časni naglašava: Allah želi da vam olakša. Dakle, cilj Božije Objave je da čovjeku olakša bremeniti dunjalučki put.
U jednom svom djelu istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah, dž.š., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kur’an. U predaji se dalje navodi da je Kur’an, odnosno njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su riječi Uzivšenog Allaha: Ijjake na’budu ve ijjake neste’in (Samo Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo). Dakle, suštinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadržana u ovom ajetu koji, u što nema dvojbe, sugerira da je čovjek slabašno biće, tj. stvorenje kojem treba pomoć.
Iako se pod traženjem pomoći o kojem govori ovaj ajet, prema mišljenju velikih komentatora Kur’anan poput Ibn Kesira i dr., misli prvenstveno na traženje pomoći u robovanju samo Allahu, ajet podrazumijeva da je čovjek biće kojem treba pomoć i u svakom drugom pogledu. Svevišnji Stvoritelj je objavio Kur’an i za njega garantuje da neće pretrpjeti bilo kakvu izmjenu ili preinaku. Kur’anski propisi i idredbe imaju za cilj da osnaže čovjeka i uzdignu ga iznad toga da on bude rob materije, strasti, idola ili nečeg drugog, ili, pak, da njegov život bude puko prebivanje, lišeno duhovne dimenzije i značenja.
Interesantno je da je na prvom mjestu u Kur’anu gdje se spominje čovjek iznesena upravo ta njegova karakteristika, da je slabo i nejako stvorenje. To se može povezati s posljednjim spominjanjem čovjeka u Kur’anu, u suri El-’Asr (Vrijeme koje uništava), gdje se ističe: Tako mi vremena koje uništava, doista je svaki čovjek  na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje. Dakle, čovjek, to slabašno i nejako stvorenje, neće biti na gubitku jedino ukoliko prihvati Put Kur’ana, koji podrazumijeva čvrsto vjerovanje, činjenje dobra i strpljivost, koja je neophodna da bi se ustrajalo na tom Putu.
U ajetima u kojima se spominje čovjek iznose se i druge karakteristike tog čudesnog stvorenja, koje možemo sagledati u sljedećem:
Čovjek u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan. To se spominje u više kur’anskih tekstova: Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade. (Junus,12)
Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9)
Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: “Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!” (Ez-Zumer)
Čovjek je nazahvalan, u kušnji očajava. O tome govore sljedeći ajeti: Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan! (El-Isra’,67)
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra’, 83)
Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli. (Fussilet, 51)
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” (El-Fedžr, 15-16)
Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan. (El-’Adijat, 6)
Čovjek je nagao, škrt, voli puno polemisati, nepravedan je čak i prema sebi. Ta njegova osobina spominje se u narednim ajetima: I daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim,34)
Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao. (El-Isra’, 11)
Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica. (El-Isra’,100)
U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja. (El-Kehf,54)
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte! (El-Enbija’, 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen. (El-Ahzab, 72)
Čovjek postane obijestan čim se neovisnim osjeti. Interesantno je da se ta njegova osobina iznosi u suri El-‘Alek, odmah nakon prvih pet ajeta za koje postoji konsenzus islamskih učenjaka da su upravo ti ajeti prvo što je objavljeno Poslaniku, a.s. Opisjući ljudsku narav, Svevišnji kaže: Uistinu, svaki čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti. (El-’Alek, 6-7) Smatramo da takav prijevod (čovjek se uzobijesti) nije u dovoljnoj mjeri iskazao osobinu o kojoj se govori u ovom ajetu. Kur’anski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika čovjeka, ima više značenja: preći granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobražen itd. Od istog korijena je nastala riječ tagija, koja označava nasilnika, tiranina, tlačitelja, drznika, oubraženjaka i sl. Dakle, čovjek prelazi granicu dobra i dozvoljenog, tj. ulazi u sferu onoga što je zlo i zabranjeno, onog momenta kada se osjeti neovisnim i sebi dostatnim. Imajući u vidu ovaj kur’anski iskaz jasno je da je nered koji se pojavio na Zemlji nastao upravo onda kada je čovjek zaboravio na svoga Stvoritelja i pomislio da je neovisan o Njemu.
Na osnovu navedenog možemo razumjeti da su životne nedaće, poput bolesti, siromaštva i drugih iskušenja, u osnovi nešto što ima za cilj da čovjeka učini ovisnim o Allahu, jer čovjek u takvim situacijama zaziva Božiju pomoć. Ako bi čovjeku u njegovom životu išlo sve lahko i jednostavno, i kada ne bi bilo nedaća i iskušenja, onda, doista, postoji bojazan da se on  neovisnim osjeti i postane obijestan, kršeći granice koje je postavio njegov Stvoritelj i Gospodar.
Čovjek bi da dobije sve šta poželi a pripada mu samo ono za šta se sam potrudi. Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. (En-Nedžm,24) Čovjekovo je samo ono što sam uradi. (En-Nedžm,39)
Čovjek je stvoren u najljepšem skladu. Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tin,4) O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, kojitejestvorio – paučiniodasiskladanidasiuspravan – ikakavjehtioliktidao? Anevaljatako! ViuSudnjidannevjerujete, anadvamabdiju čuvari, kodNascijenjenipisari, kojiznajuono štoradite. (El-Infitar, 6-12)
Čovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, čovjek je stvoren nemirnim, kad god ga nesreća snađe on je ispunjen samosažaljenjem, a kad god mu se posreći (zadesi ga nešto dobro i prijatno), on to sebično zadržava od drugih. (El-Me’aridž, 19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini čovjeka. Kur’anski iskaz helu’an (inne-l-insane khulika helu’an) ukazuje da je čovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga može jednako lahko poticati na plodna dostignuća kao i na hronično nezadovoljstvo i razočarenje. Drugim riječima, način na koji čovjek koristi ovaj Božiji dar određuje da li će on imati pozitivan ili negativan karakter. Naredna dva ajeta u ovoj suri (20. i 21.) aludiraju na ovo posljednje, dok ajeti 22-25. pokazuju da samo istinski duhovna i moralna svijest može oblikovati taj čovjekov urođeni nemir u pozitivnu silu i tako dovesti do unutarnje stabilnosti i trajnog zadovoljstva.
Čovjek je u dilemi u vezi s Proživljenjem nakon smrti. Tu čovjekovu zapitanost Kur’an bilježi na sljedeći način: Čovjek govori: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” (Merjem, 66), ali istovremeno na više mjesta u Kur’anu se daje i odgovor: On (Allah) vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž‍, 66) Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući; i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti! (Ja-Sin, 77-83) Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 3-6)
U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s čovjekovim bitisanjem na budućem svijetu. U više ajeta se, također, naglašava da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je čovjeku naređeno da bude posebno pažljiv prema svojim roditeljima.
Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadržana su brojna značenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur’an časni opisuje čovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu osobu. Izuzetak su oni koji vjeruju i dobra djela čine. U posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvišeni se zaklinje i naglašava „da je svaki čovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje.“ Dakle, jedino oni neće biti na gubitku. To na poseban način govori o izuzetnoj važnosti vjere u životu čovjeka.
Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’‘ana spomenuto je 65 puta. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: adem, bešer, redžul, ‘‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju.  U ovom tekstu naša pozornost je usmjerena ka riječi insan kako bismo stekli uvid u kur’‘ansko kazivanje o čovjeku u njegovom insanskom određenju. Na taj način ćemo, barem površno, zaimati kur’‘ansku predodžbu o tome šta jeste čovjek i njegova narav, ne u onom izvornom smislu te riječi, već u njenom akcidentalnom obzoru koji se ozbiljuje kroz insansku formu. Kroz obilje kur’‘anskih ajeta za trenutak ćemo posvijestiti sebi kur’‘anskog insana a zatim uočiti njegovo (su)djelovanje kao prirodnog insana. Zapravo i stranice Kur’‘ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti… kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana. U kur’‘anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima…  No, vratimo se sada riječi insan, ponajprije njenom jezičkom određenju. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije). Vjerno dvama posljednjim mišljenjima, riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko. Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’‘anu: "Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)…" (Ta-Ha,115).  Sljedeći kur’‘anski ajeti ocrtavaju bitne karakteristike čovjeka kao insana: 1. Insan je slabašno biće: "A čovjek je stvoren slabim" (En-Nisa,28) 2. Insan u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan: "Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada – kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi – svojim putem nastavlja!¨ (Junus, 12) 3. Insan je očajan i nezahvalan u kušnji: "Ako čovjeku damo da milost Našu iskusi i zatim je od njega oduzmemo Mi, on očajan je i nezahvalan." (Hud, 9) 4. Insanu je šejtan otvoreni neprijatelj: "Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj." (Jusuf, 5) 5. Insan je osion i nezahvalnik: "Doista, čovjek je osion i nezahvalan." (Ibrahim, 34) 6. Insan je postupno stvoren: "A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale." (Hidžr, 26) [9] 7. Insan je očiti neprijatelj spram Boga dž.š. a stvoren je od kaplje sjemena: "On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, pa čovjek odjednom – neprijatelj očiti." (En-Nahl, 4) 8. Insan zaziva i dobro i zlo jer je nagao: "I zaziva čovjek i zlo i dobro, zbilja čovjek je nagao." (El-Isra, 11) 9. Insanu će njegovo djelo za vrat njegov
privezano biti: "A svakom čovjeku Mi ćemo djelo njegovo za vrat njegov privezati." (El-Isra, 13) 10. Doista je insanu šejtan neprijatelj otvoreni: "Šejtan je doista čovjeku neprijatelj otvoreni." (El-Isra, 53) 11. Insan je pravi nezahvalnik: "Čovjek je, doista, nezahvalnik pravi." (El-Isra, 67) 12. Insan kad je u kakvom dobru okreće se od vjere oholeći se: "A kad Mi čovjeku podarimo blagodat kakvu, on se okrene i oholo na svoju stranu ide." (El-Isra, 83) 13. Insan je tvrdica: "Čovjek je doista tvrdica." (El-Isra, 100) 14. Insan voli puno raspravljati: "… a čovjek raspravlja ponajviše." (El-Kehf, 54) 15. Insan sumnja da će biti proživljen iz mezara: "A čovjek veli: I zar ću, zbilja, kad umrem, biti živ izveden." (Merjem, 66) 16. Insan je bio ništica prije negoli je stvoren: "A zar se čovjek ne sjeća da smo ga Mi stvorili još prije a ništa bio nije!" (Merjem, 67) 17. Insan je stvoren od žurbe: "Čovjek je stvoren od žurbe." (El-Enbija, 37) 18. Insan je poricatelj očiti Božijih blagodati: "Čovjek je zbilja nezahvalan." (El- Hadž, 66) 19. Insan je stvoren od suštine zemlje: "Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo." (El-Mu’‘minun, 12) 20. Insana šejtan upropasti i ostavi: "A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja." (El- Furkan, 29) 21. Insanu je oporučeno da svojim roditeljima dobro čini: "Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini." (El-’‘Ankebut, 8) 22. Insanu je poručeno da bude poslušan svojim roditeljima: "Čovjeku smo oporučili Mi da poslušan bude roditeljima svojim. Majka ga njegova nosi i vehne li vehne, a i njegovo je dojenje dvije godine." (Lukman, 14) 23. Prvi insan je stvoren od gline: "I čovjeka prvog stvorio je od gline." (Es-sedžde, 7) 24. Insan je nepravedan spram sebe i velika neznalica: "Doista je čovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika." (El-Ahzab, 72) 25. Insan se stvara od sjemena kapi a on opet neprijatelj spram Boga dž.š.:"Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od kapi sjemena, a on neprijatelj otvoreni." (Jasin, 77) 26. Insan u nesreći zaziva gospodara a kada mu je On otkloni zaboravan je i Allahu pridružuje takmace da bi zavodio s Njegova Puta:"A kad čovjeka zadesi nesreća, on zaziva svoga Gospodara, obraćajući Mu se, a zatim, kad mu On blagodat od Sebe podari, što je prije zazivao – on zaboravi, i Allahu pridružuje takmace, da bi zavodio s Njegove Staze!" (Ez-Zumer, 8) 27. Insan zaziva Allaha dž.š. kada ga zadesi kakva šteta a u blagodati je hvalisav: "Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu blagodat podarimo on veli: ‘‘Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni!’‘ Ne, nego je to iskušenje, ali ne za njih većina." (Ez-Zumer, 49) 28. Insanu ne dosadi da traži dobro, a u zlu i bijedi je očajan i izgubljen: "Čovjeku ne dosadi da dobro traži, očajan je i izgubljen kada ga zlo i bijeda pogodi." (Fussilet, 49) 29. Insan se u blagodati okreće od Allaha dž.š. a u zlu druge dove čini: "A kada na čovjeka blagodati prospemo Mi, on se okreće, ide ka svojoj strani! A kada ga zlo zadesi, tada on opširne molitve nudi!" (Fussilet, 51) 30. Insan kad iskusi Božiju milost veseli se a kada ga zadesi zlo zbog onoga što čini, nezahvalan je: "A kada zbilja Mi damo da čovjek od Nas samilost iskusi, on se samilosti veseli! A ako ih kako zlo zadesi zbog onoga što su ruke njihove pripravile, tad čovjek, zbilja, nezahvalan je !" (Eš-Šura, 48) 31. Insan je, zaista, otvoreni nezahvalnik: "Doista je čovjek otvoreni nezahvalnik." (Ezzuhruf, 15) 32. Insanu je oporučeno da čini dobročinstvo spram svojih roditelja: "A čovjeku smo oporučili da dobročinstvo čini roditeljima." (El-Ahkaf, 15) 33. Insana je stvorio Allah dž.š., On zna šta insan krije u svojoj duši jer mu je bliži od vratne žile kucavice: "A mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice." (Kaf, 16) 34. Insanu pripada samo ono za šta se sam potrudi: "I da čovjeku pripada samo ono zašta se sam potrudi." (En-Nedžm, 39) 35. Insan bi da dobije sve šta poželi: "I zar da čovjek sve što poželi dobije?!" (En-Nedžm, 24) 36. Insana je stvorio Svemilosni i On ga govoru poučava: "Čovjeka stvara* govoru ga poučava!" (Er-Rahman, 3-4) 37. Insan je stvoren od gline koja je nalik grnčariji: "Čovjeka je stvorio od gline kao grnčanja što je." (Er-Rahman,14) 38. Insana šejtan nagovara na nevjerstvo a kad uznevjeruje napušta ga: "Nalik su šejtanu kad veli čovjeku: ‘‘Ne vjeruj!’‘ Pa kad uznevjeruje, rekne mu tada: ‘‘Ja nemam s tobom ništa! Ja se, zbilja, bojim Allaha, svjetova
Gospodara!’‘" (El-Hašr, 16) 39. Insan je stvoren malodušnim: "Doista, čovjek je stvoren lahkomim." (El-Me’‘aridž, 19) 40. Insan mnije da njegove istruhle kosti neće biti sabrane: "Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sabrati." (El-Kijame, 3) 41. Insan daje prednost grijehu a odgađa pokajanje: "Dakako, čovjek želi da ono što je vremena pred njim u razvratu protraći!" (El-Kijame, 5) 42. Insan će biti dokaz protiv samog sebe na Danu Sudnjem: "Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti." ( El-Kijame, 14) 43. Insan će na Danu Sudnjem tražiti da pobjegne: "Toga Dana čovjek će povikati: ‘‘Kuda da se bježi?!’‘" (El-Kijame, 10) 44. Insan će toga Dana biti o svemu obaviješten: "Čovjek će toga Dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio!" (El-Kijame, 13) 45. Insan misli da je stvoren zaludu i da neće račun polagati: "Zar to čovjek misli da će zaludu ostavljen biti." (El-Kijame, 36) 46. Insan neko vrijeme nije bio spomena vrijedan: "Da li čovjeka neko doba vremena pohodi kad on vrijedan spomena ne bi." (El-Insan, 1) 47. Insan se stvara od smiješane kaplje sjemena a potom biva iskušavan: "Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo." (El-Insan, 2) 48. Insan će se na Sudnjem danu sjećati onoga što je stekao: "Na Danu kad se čovjek bude sjećao onoga što je stekao." (En-Nazi’‘at, 35) 49. Insan je proklet zbog svog nevjerovanja: "Proklet čovjek nek’‘ je, kako samo nezahvalan je!" (‘‘Abese, 17) 50. Insan u hrani koju jede može uočiti Allahova znamenja: "Deder nek’‘ čovjek u hranu svoju pogleda." (‘‘Abese, 24) 51. Insan je obmanut glede svoga Gospodara: "O čovječe, šta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitog." (El-Infitar, 6) 52. Insan se trudi i marljivo radi ali, napokon, dolazi smrt: "tad ćeš ti, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći." (El-Inšikak, 6) 53. Insan, također, u onome od čega je stvoren može uočiti Allahov znamen: "Nek’‘ čovjek pogleda od čega stvoren je." (Et-Tarik, 5) 54. Insan je u blagodati hvalisav a u kušnji nezahvalan: "Zbilja čovjek, kad ga Gospodar njegov hoće da iskuša, pa mu počast ukaže i blagodati mu podari svakojake, rekne: ‘‘Gospodar moj mene je počastvovao!’‘" (El-Fedžr, 15) 55. Insan će se prisjetiti na Dan kada se džehennem primakne, ali tad prisjećanje neće koristiti: "I kada se toga dana džehennem primakne, tada će čovjek opomenuti se – a rašta mu opominjanje?!" (El-Fedžr, 23) 56. Insan je stvoren da se trudi: "Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi." (El-Beled, 4) 57. Insan je stvoren u najljepšem skladu: "Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu." (Et-Tin, 4) 58. Insan se stvara od zametka: "stvara čovjeka od zametka." (El-’‘Alek, 2) 59. Insana Allah dž.š. poučava ono što insan nezna: "Koji čovjeka podučava onome što ne zna." (El-’‘Alek, 5) 60. Insan se uzobijesti: "Zbilja čovjek se uzobijesti." (El-’‘Alek, 6) 61. Insan će na dan potresa Zemlje biti začuđen: "I kada čovjek poviče: ‘‘Šta joj je?’‘." (Ez-Zilzal, 3) 62. Insan je nezahvalan spram svoga Gospodara: "Zbilja, čovjek je nezahvalan spram svoga Gospodara." (El-’‘Adijat, 6) 63. Insan je na gubitku: "Čovjek je na gubitku, doista." (El ‘‘Asr, 2) [10] Dakle, u riječi insan sadržana je čitava lepeza značenja koja razotkrivaju nas same, i zato “Kur’‘an nije lahko čitati jer nam razotkriva nas same kao gramzive, opasne, krvoločne, ili pak kao prijevarne, podmukle osobe… Potom Božija Riječ veliča čovjeka kao poseban Božiji znak na horizontima Svemira.” [11] Kroz riječ insan razotkriveni su različiti aspekti ljudske osobnosti koje Kur’‘an lahko razumljivim jezikom izlaže na svojim stranicama. Da bismo došli do konačne kur’‘anske antropologije ili kur’‘anske psihologije čovjeka valjalo bi nam razmotriti, u semantičkim i drugim obzorjima, i druge kur’‘anske riječi kojima se imenuje čovjek, te naravno propitati ih u sklopu cjeline Allahove Objave.

Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: „Oni koji se najviše prisječaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji."  (Ibn-Madže)

Viđeno: 116

365

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close