POSLIJE SMRTI RODITELJA, KRISTINA NIJE DOZVOLILA DA ODVEDU NJENU BRAĆU I SESTRE: SADA BRINE O 6 OSOBA

Nakon smrti roditelja, Kristina (21) iz Rusije postala je staratelj šestoro braće i sestara. Socijalna služba u početku je želela da decu odvede u sirotište, ali se Kristina svom snagom borila da porodicu održi na okupu.

Kristina je imala samo 19 godina kada je preuzela ulogu majke. Kako su za godinu dana ostali bez oba roditelja, nije željela da njena braća i sestra završe po raznim domovima, pa je aplicirala da postane dječji staratelj. Velika sestra napustila je fakultet i sa porodicom se preselila na selo.

  • Kada su mi rekli da je i mama preminula, odmah sam rekla da neću dati da odvedu djecu. Po zakonu, socijalna služba ima pravo da ih odvede jer nisam obrazovana, nemam posao ni muža. I godine su bile važan faktor, imala sam samo 19 tada – rekla je Kristina za Rašu.

Svi u selu zauzeli su se za djevojku, pa je socijalna služba odlučila da joj pruži šansu.

Nakon sedam mjeseci suđenja, Kristina je postala njihov legalni staratelj. Kako nema posao, žive od novca koji Kristina prima kao staratelj.

Vođenje domaćinstva je posao koji radi cijelog dana, od ranog jutra pa do kasne večeri, kada djeca najzad odu u krevet.

Vrijedna Kristina ne brine samo o braći i sestrama. Na poljoprivrednom imanju postoji stoka, brojni psi, mačke i nekoliko hrčaka i svima njima je potrebna njega.

Na farmi ima puno posla: muženje, sječenje, košenje, fiksiranje i čišćenje, ali na sreću Kristina ima pomoć svoje porodice. Dnevne aktivnosti ravnopravno dijele između sebe.

Kada se Kristinina priča proširila internetom, ljudi iz cijele zemlje ali i inostranstva počeli su da šalju pisma, poklone i novac.

Brojni udvarači preplavili su i Kristinine profile na društvenim mrežama, sa romantičnim porukama.

Međutim, dvadesetjednoogodišnjakinja je svoje želje i snove ostavila po strani, dok njena braća i sestre ne odrastu.

Kristina je uspješno završila šest mjeseci probnog roka, ali još uvijek mora da dokaže da može da se nosi sa roditeljskom odgovornošću.

Socijalna služba redovno obilazi porodicu, kako bi provjerila da li djeca imaju dovoljno hrane i odjeće.

Djeca kažu da je mnogo lakše bilo kada su im roditelji bili živi, oni su brinuli o njima, pomagali im oko domaćih zadataka.

Kristina se nada da će njena “djeca” imati svjetliju budućnost.

hayat