POTRESNO PISMO MAME MALE NAĐE (3) KOJA JE UMRLA OD OSPICA: “U trenutku moj svijet se srušio…”

Foto: Privatna arhiva
U Srbiji već neko vrijeme vlada epidemija ospica (morbile, male boginje), a prema nekim podacima od prošle godine je zabilježeno više od 5.000 slučajeva zaraze te 15 smrtnih slučajeva.

U nedjelju se na Facebooku oglasila gospođa Dragana Petrović, mama iz Kragujevca koja je nedavno ostala bez svoje djevojčice Nađe koja je ovog maja trebala proslaviti 3. rođendan. Malena je preminula početkom četvrtog mjeseca u Institutu za majku i dijete u Beogradu.

Mama Dragana u svom emocionalnom statusu prepričala je borbu svoje djevojčice koja zbog drugih zdravstvenih problema nije mogla biti vaksinicana, a koju je kolektivni imunitet trebao čuvati. No, zbog sve većeg broja nevakcinisane djece i ona je zaražena; ispostavilo se da je u bolnici dijelila sobu s dječakom zaraženim ospicama. Nakon višemjesečne borbe Nađa je preminula, a njena majka se nada da će smrt njenog djeteta biti dovoljan dokaz svima onima koji i dalje misle da djecu ne treba vakcinisati. Njen post prenosimo u cijelosti, a zaista uznemirujuće fotografije možete pogledati uz spomenuti status:

DIJELITE!

Ovo je moja Nađa, rođena je 08.05.2015. Kada je imala godinu dana ispoljila je simptome autoimunog poliglandularnog sindroma tipa 1. Izgubila je svu kosu, imala je sistemsku kandidijazu, autoimuni hepatitis i dr. Kasnije je utvrđeno da ima i hipoparatireodizam zbog čestih hipoglikemija i hipokalcemije. Zbog tih hipokalcemija često smo boravile u bolnici, jer jednostavno oralnim unošenjem terapije nije se mogao podići nivo kalcijuma koji je bio izuzetno nizak (0.60).

Nije mogla biti vakcinisana i nadali smo se da će je u jeku epidemije štititi kolektivni imunitet. Tog 05.01.2018. primljene smo na odjeljenje intenzivne njege i izolacije. Međutim 06.01.2018. kako nije bilo mjesta na odjeljenju primljen je dječak uzrasta 9 m. u našu sobu, a nas dvije smo premještene na drugi sprat. Zbog visokih transaminaza (700, 800) 09.01.2018. prebačene smo na Institut za majku i dijete, i usput doznajemo da dječak sa kojim smo bile u kontaktu ima morbile.

U trenutku moj svijet se srušio, znala sam da će i ona dobiti, ali opet u dubini duše sam se nadala da neće. 12.01.2018. Nađa dobija temperaturu, znala sam odmah šta je. Drhtala sam, plakala, ali PONOVO se nadala da nije to to. Istog dana u večernjim satima Nađa je utonula u san iz kojeg se više nikada nije probudila… nije jela, nije pila, nije se budila, nije reagovala… svakim danom bila je sve lošije, njene potrebe za kiseonikom su bile sve veće, sa 1l došle smo na 7l u roku od 3 dana. Osula se, i dobile smo potvrdu da je zaražena morbilima.

22.01.2018. Nađa biva sve lošije, jedva diše, saturaciju obara na 50, prestaje da mokri, otiče, krvari iz nosa i usta, i modri. U večernjim satima prebacuje se na intenzivnu njegu, i u 4h te noći biva intubirana zbog nagle desaturacije, pada pritiska i srčane radnje. Preduzete su mjere reanimacije i Nađa preživljava. Međutim borba za njen život trajala je skoro 3 mjeseca. Nije tolerisala odvajanje od respiratora, ventilirala se visokim kondicijama, stvorili su se ožiljci na plućima, edem na mozgu… bila je na 100% kiseonika od prvog do posljednjeg dana sa saturacijom od 50%-90% zavisi kako koji dan.

Polovinom marta rađena je punkcija zbog lošeg neuroloskog stanja koja nije ništa dokazala. Od polovine marta njeno stanje biva sve lošije, javlja se ekstreman vaskulitis i poremećaj cirkulacije. Krvarenje iz tubusa nepoznatog porekla, plućna funkcija sve lošija, akutni respiratorni distres, sepsa sa 2 različite bakterije, crp 400. Dana 03.04.2018. u 10h ujutru Nađino srce je stalo, i usljed reanimacije dolazi do pneumotoraksa lijevog plućnog krila, plasira se dren, i Nađa se stabilizovala. Međutim 04.04.2018. u 18h dolazi do srčanog zastoja, i pored svih preduzetih mjera reanimacije Nađa dobija svoja anđeoska krila u 18.30h.

Ovu priču sam podijelila sa vama u cilju edukacije roditelja koji imaju nedoumice u vezi vakcinacije svoje dejce. Svako dijete zaslužuje i ima prava da bude zaštićeno od zaraznih bolesti. Nađa je dala svoju žrtvu, SVOJ ŽIVOT, kako bi pokazala kako to bezazlena dječija bolest može nekome ugroziti život. Sad je na nama da damo svoju žrtvu i dijelimo njenu priču kako se nikome više ne bi ponovila Nađa. Anđeo moj me je napustio prerano, ali ja ću se boriti da se nikad ne zaboravi i da se više nikome ne dogodi ono sto je meni.

doznajemo.com

Komentari

komentara