POTVORA NA AIŠU R.A.: POUKA DO SUDNJEGA DANA (I DIO)

Jedan od najvećih iskušenja koje je Allahov Poslanik s.a.w.s., doživio u svojoj poslaničkoj misiji svakako je događaj potvore na njegovu suprugu, Aišu neka je Allah zadovoljan njome. Munafici u Medini su željeli, optužujući Aišu r.a., za potvoru, da ponize i obeščaste Muhameda s.a.w.s.

Taj događaj možemo gledati jednostavno kao bitku između dobra i zla. Borba između dobra i zla je borba koja će trajati do Sudnjeg dana. Svi mi imamo one koje volimo i koje slijedimo. Oni koji vjeruju, slijede i vole iskrene i čestite, odnosno vjernike. Sa druge strane, postoje oni koji slijede laž, nepravdu i nasilje i druge oblike nemorala. Zato je uvijek važno da znamo na čijoj smo strani, koga slijedimo i ko je taj koji nam predstavlja odmor i inspiraciju.
Ova druga grupa je, potvorom na Aišu r.a., kao što je već navedeno, pokušala da umanji ugled Muhammeda s.a.w.s, kod naroda Medine.

 

KADA SE DESIO DOGAĐAJ POTVORE NA AIŠU R.A.?

Potvora na Aišu se desila nakon što je predvodnik munafika, Abdullah ibn Ubejj rekao: „Tako mi Boga, kada se vratimo u Medinu, onaj ko bude veći i moćniji od nas, istjerat će onoga manjeg i slabijeg“. Sebe su smatrali većim i moćnijim, te su planirali istjerati Poslanika a.s. i ashabe iz Medine, nakon što se vrate iz bitke. Međutim, Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže: „Oni se služe spletkama, a ja ih uništavam!“ (Sura Et Tarik; 15-16)
Moramo da shvatimo da je ovaj svijet ustvari mjesto ispita, a ne nagrade. Iskreni vjernik će uvijek biti izložen raznim problemima i izazovima. Događaj potvore- El Ifk, svakako je savršen primjer toga. On svjedoči napadanje na čast čestitih i iskrenih, u ovom slučaju Muhammeda s.a.w.s., i njegove drage Aiše r.a., naše majke. Kada su dva takva roba bila izložena teškim smutnjama, preljubom u ovom slučaju, šta da očekujemo mi, pogotovo u današnje vrijeme, kada se glasine šire veoma brzo i do najudaljenijih mjesta. Događaj potvore ostaje pouka do Sudnjeg dana. Priča je detaljno prenešen u poznatom djelu “El Bidaje ven nihaje” od poznatog učenjaka Ibn Kesira, od Aiše r.a.da je kazala:

„Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kretao na putovanje, kockom bi izvlačio koja će ga supruga pratiti. Tako kada je krenuo u bitku Benu Mustalak kocka je pala na mene, te sam sa njim krenula na putovanje…“ Poslanikove s.a.w.s. žene bi u takvim putovanjima bile nošene u nosiljkama. Tako bi one imale svoju privatnost i udobnost. Čak se spominje u nekim predajama da bi žene prije izlaska na putovanje konzumirale manje hrane kako bi bile lakše za nositi. Dva jača muškarca bi, nakon što bi žena ušla u nosiljku, istu podigla na devu i tako bi sve bilo spremno za put.

Kaže Aišra r.a.: „Kada smo završili sa putovanjem, okrenuli smo se prema Medini. Nakon što smo došli u blizinu Medine ulogorili smo se, kako bi proveli tu neko vrijeme. Prije nego što je Poslanik s.a.w.s., naredio polazak, ostala sam da obavim fiziološku potrebu. Na vratu sam imala lančić. Kada sam se vraćala prema nosiljci, primjetila sam da sam izgubila lančić, što me je natjeralo da se vratim i potražim ga. Nosači, misleći da sam unutra, krenuli su i stavili nosiljku na devu, te krenuli put Medine.“ Aiša r.a., kao što je poznato, bila je niskog rasta, a i mršava, tako da nosači nisu osjetili primjetnu razliku kada je ona unutar nosiljke, odnosno kada ona nije bila u njoj.

U ovom događaju moglo je da se desi mnogo drugačijih scenarija. Da nije Aiša r.a., otišla da obavi potrebu, ne bi se desio događaj potvore. Da nije izgubila lančić, ne bi se desio događaj potvore, itd. Međutim Allah Uzvišeni, iza svakog događaja daje određenu mudrost. Sve što se dešava ima smisla. Ništa nije slučajno. Tako Allah Uzvišeni u suri En Nur, povodom ovog događaja, kaže: „Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina između vas! Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas.“ (Sura En Nur; 11)

Često smo u takvim situacijama da pomislimo kako bi bilo drugačije da smo izabrali drugi put. Tome u islamu nema mjesta. Imam Amed navodi predaju u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Svaki događaj ima svoj smisao. Čovjek neće osjetiti smisao vjere sve dok ne bude znao da ono što ga je pogodilo, nije ga moglo zaobići, a ono što ga je zaobišlo, nije ga moglo pogoditi.“ Da je ovakvo razmišljanje pokuđeno, najbolje pokazuje hadis koji se nalazi u Muslimovoj zbirci, a u kojem Muhammed s.a.w.s. kaže: „I ako te nešto zadesi nemoj reći: ‘Da sam uradio ovako bilo bi tako i tako!’, već reci: ‘Allah je tako odredio i On čini šta hoće!’, jer riječ ‘da sam’ otvara djelovanje šejtana.”

Dakle, na nama je da iz našeg riječnika potpuno izbacimo termine „da sam“ i slično tome. Kao da uopće ne postoje. Takvo razmišljanje izaziva žaljenje za nečim, tugu, očaj itd. Sva ova stanja nisu dobra i vode u ponor. Moglo je da se desi mnogo scenarija, ali desio se ovaj i on je najbolji. Njime je vjernik zadovoljan. Svaki događaj nosi određenu poruku i korist, a posebno se to odnosi na događaje koji su se desili Poslaniku s.a.w.s, i onima oko njega. Čovjek često više nauči iz događaja koji su se desili nego li iz govora. Ovaj događaj je izdvojio Aišu r.a., da bude uzor i primjer svima onima koji se dese u sličnoj situaciji.

Aiša r.a. nastavlja: „Stavili su nosiljku na devu, a ja nisam bila u njoj. Vratila sam se na mjesto gdje smo bili ulogoreni, a tamo ne nađoh nikoga…“
Majka pravovjernih je znala da će se muslimanska karavana, ako primjeti da je nema, vratiti na mjesto gdje su logorovali, tako da je tu i ostala jedno vrijeme. A onda se pojavio plemeniti ashab Safvan ibn Muattal es-Sullemi. On je glasnim povicima: “Allahovi smo i njemu se vraćamo”, probudio Aišu, radijallahu anha, stojeći podalje od nje. Čim se probudila i ugledala ga, Aiša, radijallahu anha, pokrila je svoje lice. On joj je zatim prepustio da jaše njegovu devu dok je sam išao naprijed vodeći devu. Da li je mogao ovaj plemeniti ashab da uradi bilo šta drugo? Kada je prepoznao Aišu r.a., daleko od karavane, samu bez igdje ikoga, da li je trebao da je ostavi i okrene se? Još ako se zna da se radilo o supruzi Allahovog Poslanika s.a.w.s? Naravno da nije mogao. Uradio je ono što bi svako dobronamjeran uradio.

Aiša r.a. nastavlja: „Safvan ibn Muattal je vodio devu. Žurio je da bi pristigao karavanu. Stigli smo je prije nego su ušli u Medinu. Neki ljudi su vidjeli prizor kako Safvan vodi devu na kojoj sam bila. Tako oni koji su me potvorili razvezaše svoje zle jezike. Tako stigosmo do Medine. Govor se raširio čitavom Medinom, pa tako i do Poslanika s.a.w.s., i mojih roditelja, dok ja o tome nisam ništa znala.“ Postavlja se pitanje zašto Muhamed s.a.w.s., nije ništa spomenuo Aiši r.a., a to nisu učinili niti njeni roditelji? Odgovor je jasan. Zato što su imali veliko povjerenje u Aišu r.a., kao i u njenu čistoću i nevinost. Golema je stvar i velika nepravda, optužiti nekoga, ako ne postoji utemeljenje za tu optužbu.

Kaže Aiša r.a.: „Takvo stanje je potrajalo sve dok nisam primjetila da je Poslanik s.a.w.s., promjenio svoj pristup prema meni. Izgubila se ljubaznost na koju me bio navikao alejhi selam. Kada bih se razboljela, došao bi mi i rekao: „Kako si Uvejš?“ (op. Aiša od milja.), međutim, sada je to izostalo. Obzirom da sam bila bolesna, a vidjevši da se Poslanik s.a.w.s. prema meni promjenio, tražila sam da mi dopusti da se odem liječiti kod moje majke, što mi je on dozvolio. Tako je prošlo dvadeset dana, a da ja o čitavom slučaju nisam ništa znala.” Sve dok jednu noć Aiša r.a., nije i sama saznala za potvoru, nakon što je sa jednom od žena izašla van svoje kuće.

Pogledajmo kako Kur`an tretira ovaj događaj: „Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas.“ (An Nur; 11)

Dragi brate i poštovana sestro. Pogledajte kako se u Kur`anu govori o ovoj, naizgled teškoj, situaciji! Da bolje razumijemo ovu pojavu, pogledajmo drugi ajet:
„Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ (Al Bekare; 216)

Allah Uzvišeni vodi čovjeka sa jednog na drugi nivo, iz jednog u drugo stanje. Tokom svoga života, čovjek prolazi razne situacije, ali tim putem stiče iskustva i saznanja. Šta znači kada je čovjek zreo? To znači da sa sobom nosi mnogo iskustva. To iskustvo će mu poslije pomoći da se suprotstavlja novim izazovima. Zato ne mislite da je nešto loše po vas, ako na prvi mah izgleda teško. Allah najbolje zna, a mi ne znamo.

„Tako mi Allaha, kada sam saznala za potvoru, toliko sam plakala da sam se bojala da će mi jetra pući od bola.“- nastavlja Aiša r.a., svoju priču. Kako i ne bi!? Postoji li gora optužba za čestitu ženu od optužbe da je ukaljala svoju čast? Aiša r.a., je odmah otrčala svojoj majci i upitala je: „Majko, da li si znala za ono što se priča Medinom? Zar si čitavo vrijeme znala šta se dešava, a nisi mi ništa rekla?” Majka ju je smirivala govoreći da su ljudi zavidni i da nije čudo što se ponekada takve stvari dešavaju.

Za vrijeme ovog teškog vremena, Poslanik s.a.w.s., je jedne prilike ustao na minber i rekao: „O ljudi, kakav je narod koji ometa mene i moju porodicu? Govore o njima ono što nije istina. Tako mi Allaha ja od njih znam samo za dobro. A isto to kažu i za čovjeka (Safvan ibn Muattal). Tako mi Allaha ja od njega znam samo za dobro.“

Teško je bilo Poslaniku s.a.w.s. Potvorili su njegove najbliže osobe. Zar da njegova vjerna supruga učini ono što oni tvrde?

Nastavit će se.


Izvor: nabulsi.com
Prevod i obrada: Akos.bA