Poučna priča: Laž

Ebu Asim (Asimov otac) je primio pismo od svoga sina:
Dragi oče:
Pišem ti ovo pismo nakon što se odužilo tvoje odsustvo od nas… Puno smo te poželjeli, a moja sestrica svake noći čeka da ti otvori vrata, ali…
Sto se tiče mene ja te nestrpljivo očekujem da primim poklon od tebe. Mora da se pitaš, zbog čega poklon?
Zar mi nisi obećao vrijedan poklon ako uspijem u školi?
I evo, prošao sam sa visokim ocjenama.
Piši nam kada se vraćaš i ne zaboravi moj poklon! 
Tvoj sin Asim
Ebu Asim je primio pismo i kada je pročitao vijest da je njegov sin postigao izuzetan uspjeh u školi, suze skvasiše njegove obraze. Govorio je sam sebi:
“Još nekoliko dana i vraćam se svojima, ako Bog da!”
Nije mogao da se savlada od radosti pa je uzeo pismo i odnio ga do kolega na poslu te rekao: “Uzmi Muhammede i čitaj! Hvala Allahu, on nije iznevjerio očekivanja svoga oca! Dođi Fuade, da ti pročitam pismo svoga sina… Toliko sam ponosan na njega!”
Te noći, Ebu Asim nije mogao da spava te je ustao iz kreveta i napisao pismo:
Primio sam vijest o tvom velikom uspjehu pa mi je dunjaluk postao tijesan i brojim preostale dane svake sekunde. Biću kod vas u idući petak, ako Bog da. Međutim, neću biti sam. Sa mnom će biti poklon za tebe, a što se tiče samog poklona želim da te iznenadim njime.
Pripremi mi svjedočanstvo da obradujem svoje oči. Ja sam dobro i sve vas selamim.
Ebu Asim
Kada je Asimova mama pročitala pismo njenog muža pocrveni i na njenom licu se mogao vidjeti bijes… Asim je shvatio šta je uzrok tome i pokušao se izvući ali ga prodoran povik njegove majke ukopa ne mjestu:
“Asime, šta si ovo uradio? Šta ćeš reći svome ocu kada se vrati, ti… ti lažljivče jedan! Javio si mu da si položio a ti si propao?! Kako će tvoj otac primiti tu vijest? Gubi mi se s očiju, ti lažljivče!”
Kada je Ebu Asim stigao u navedeno vrijeme, očekivao je da će Asim biti prvi koji će ga dočekati. Ali, on se poselamio sa svima i još čekao, a onda upita:
“Gdje je Asim?”
Asimova mama je šutjela i Ebu Asim na njenom licu nije mogao pročitati ništa. Pobojao se da se nešto nije desilo njegovom sinu. Ponovio je pitanje:
“Gdje je Asim? Je li bolestan?”
Supruga odgovori:
“Bolje bi bilo daje bolestan… On je u kući ali ne želi da ga vidiš!”
Prije nego što je otac uspio da pita o razlogu za to njegova kćerkica progovori:
“Oče, on je propao. Slagao ti je sve…!”
Ebu Asim se osjećao kao da ga je veliki čekić udarao po glavi:
Asim je propao, propao, propao… on je lažljivac, lažljivac, lažljivac…
Što se tiče Asima on je shvatio veličinu grijeha koji je počinio. Steglo ga je u prsima a glava mu je postala teška. On ode do oca i baci se na njegova prsa te gorko zaplaka:
“Molim te da mi oprostiš, oče! Počinio sam grijeh, pa učini sa mnom šta hoćeš, ali ja nisam u stanju da uradim ništa više do ovo… oprosti mi oče, jesi li mnogo tužan zbog mene?”
Ebu Asim je odgovorio tihim glasom:
“Da, moja nada u tebe se raspršila!”
Asim reče:
“Učiću marljivo i obnoviti ovu godinu! Ja ću…”
Ebu Asim ga prekinu:
“Ja ne govorim o tvom propadanju u školi, mene je povrijedila tvoja laž. Asime, vjernik ne laže! Naš Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da je laž osobina licemjera. Vjernik nikada ne laže, da li si shvatio?”
Asim odgovori:
“Da, oče! Sve sam shvatio osim jedne stvari!”
Ebu Asim upitno podignu obrve, a Asim na brzinu reče:
“Još uvijek ne znam koji je to poklon koji si mi donio, dragi oče!“
pokajanje.com

Viđeno: 5

152

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close