Poučna priča o inžinjeru poljoprivrede i dobročinitelju na čijoj dženazi se okupilo više od pola miliona ljudi

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U malom mjestu Tafahna Al Ashraf, koje se nalazi u gradu Mit Ghamr u egipatskoj pokrajini Dakahlia, živio je poljoprivredni inženjer po imenu Salah Ateya (1946-2016.), kojeg su roditelji školovali uz ogromne napore, tako da nikada nije imao novu odjeću niti obuću, već mu je i odjeća i obuća bila trošna i stara. Iako je nosio obuću broj 42, morao je nositi stare cipele broj 44, jer mu otac, na osnovu proračuna za narednu godinu, nije mogao kupovati cipele svake godine.
Inženjer Salah j jednog dana odlučio da pokrene farmu za uzgoj pilića sa devet članova svoga sela koji su diplomirali agronomiju, a koji su patili od ekstremnog siromaštva. Svaki od njih je uložio po 200, teško zarađenih, egipatskih funti. Tražili su i desetog partnera, ali ga nisu mogli naći. Onda im je Salah rekao: ”Ja sam našao desetog saučesnika u našem poslu.” Oni su radoznalo upitali: ‘A ko je deseti?’ Salah je odgovorio: ”Deseti ”partner” je Allah i u ime Njega izdvajat ćemo desetinu profita u zamjenu za brigu i zaštitu našeg projekta i naše farme.” Svi su se složili sa Salahovim prijedlogom.
Nakon što je prošla prva faza od osnivanja firme, rezultati su bili mimo svih očekivanja: ogroman dobitak i besprijekorna produkcija.
U drugoj fazi projekta partneri su odlučili povećati udio desetog ”partnera”, pa su u ime Allaha izdvajali 20% od svoje zarade, tako da se taj udio svake godine povećavao dok nije dostigao procenat od 50%.
Razmišljajući kako da utroše i u šta da ulože zaradu desetog ”partnera”, odlučili su sljedeće:
Izgradili su osnovnu vjersku školu za dječake, nakon čega je izgrađena ista takva škola za djevojčice.
Izgrađena je također pripremna škola za dječake i pripremna škola za djevojčice.
Zatim je izgrađena srednja škola za dječake, a nakon toga i srednja škola za djevojčice.
Budući da je dobit i dalje rasla osnovali su dobrotvornu ustanovu (fond) za siromašne muslimane. Nakon toga počeli su razmišljati o osnivanju fakulteta u selu, pa su predali zahtjev za njegovo osnivanje. No, njihov zahtjev je odbijen, jer selo nije imalo željezničku stanicu i jer je praksa da se fakulteti osnivaju samo u gradovima.
Međutim, oni nisu odustajali. Podnijeli su i drugi zahtjev u kojem su naveli da će oni od svojih sredstava napraviti zgradu fakulteta i da će, također, svojim sredstvima uspostaviti i željezničku stanicu u selu. I dobili su odobrenje. Tako je u Egiptu, po prvi put, osnovan fakultet u malom mjestu. No, devetorica dobročinitelja nisu stali na tome, već su sve učinili da taj faklutet preraste u univerzitet na kojem su bila četiri fakulteta.
Zatim su izgradili studentski dom za žene, koji je mogao primiti 600 studentica, i studentski dom za muškarce, koji je primao 1000 studenata. Osim toga, uspostavili su i željezničku stanicu, odnosno željeznički saobračaj, tako da je svaki student imao besplatnu voznu kartu, a sve sa ciljem da im se olakša studiranje i dolazak na fakultet.
Zbog njihovog uspješnog projekta, ali i zbog posebnog fonda za muslimane, u selu nije bilo ni jednog siromašnog čovjeka. Eksperiment je proširen na susjedna sela, tako da Salah Ateya nije posjetio ni jedno selo, a da u njemu nije uspostavio i izgrado posebnu ustanovu ili fond za muslimane.
Pomagao je siromašne, udovice, jetime i obezbjeđivao poslove nezaposlenim ljudima, što ih je učinilo bogatim i neovisnim.
Povrće su izvozili u susjedne zemlje, a na dan berbe, pripremali su kese pune poljoprivrednih proizvoda i djelili ih svim mještanima sela kao simbolični poklon starijih mještana u korist mladih naraštaja.
Prvi dan mjeseca ramazana organizirali su kolektivni (džematski) iftar, tako da se u svakom domaćinstvu pripremala hrana, a onda bi donijeli hranu na prostranu livadu i dijelili iftar svim mještanima i prolaznicima. I na posljetku, pored svih nabrojanih dobročinstava, Salah i njegovi partneri u poslu obezvjeđivali su novac i ostala sredstva kako bi djevojke koj su bile jetimi pripremili za brak.
Kada je nekadašnji siromašni student, Salah Ateya, koji nije imao sredstava da kupi cipele, preselio na Ahiret, dženazu ovog dobročinitelja pratilo je više od pola miliona muslimana.
Molimo Allaha da se smiluje Svome iskrenom robu Salahu i da ga obraduje na Ahiretu najboljom nagradom, kao što je on, svojim dobročinstvom, obradovao desetine muslimana na dunjaluku. Amin!

saff

Komentari

komentara