PRAVILAN ODGOJ DJECE – PRIMARNA ZADAĆA RODITELJA

«Najsavršeniji je po vjerovanju onaj vjernik čiji je odgoj najljepši» (hadis)

U školi, na ulici, među vršnjacima, na fakultetu, u svakodnevnom životu uopće, svako dijete ili odrasli pojedinac svojim ponašanjem i govorom odražava vrline, manire, osobine, znanje, vještine, navike, jednom riječju, odgoj koji u sebi nosi iz porodice.


U školi su nastavnici toliko obasuti gradivom koje moraju izpredavati po zakonski utvrđenom nastavnom planu i programu da nemaju vremena da učenike nauče nekim osnovnim manirima  i vrlinama, te lijepom ponašanju u društvu. A to će im mnogo, mnogo više trebati od mnoštva znanja i informacija koje uče. Zakon je zakon, reći će oni nastavnici koji se slijepo pridržavaju napisanog i naređenog, bojeći se direktora, savjetnika i inspektora iz prosvjetno-pedagoških zavoda i drugih institucija. Rijetki su oni nastavnici koji usvajanje činjenica stavljaju u drugi plan, a učenje i usvajanje vrijednosti, vrlina, lijepih manira i osobina kod učenika, kao svoju obavezu i moralnu dužnost. Stoga, dragi roditelji, na vama je da u djetetovu dušu i um usadite sve ono što će mu trebati u komunikaciji sa drugima i životu uopće.

 Roditelji su djetetovo ogledalo i obrnuto

Kako se treba ponašati za stolom prilikom jela, kako u prodavnici, kako prema komšijama, vršnjacima, starijim, gdje treba odlagati otpatke, kako treba govoriti i još mnogo toga, i pored činjenice da to djecu uče u školama, ipak, vi treba da naučite svoje dijete! Već pri prvom djetetovom izlasku iz kuće, lahko se može uvidjeti da li ste u tome uspjeli.
Vaše dijete je vaše ogledalo, baš kao što ste i vi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Tako se vi ogledate u djetetu. A sve što vi radite, kako se ponašate, kako se ophodite jedni prema drugima, kako govorite, gestikulirate, sjedite,  jedete, dijete vidi od vas, tj. ogleda se i ugleda na vas. Kopira vas. Identificira se s vama.
(Nedavno sam bila u gostima. Djevojčica od godinu i osam mjeseci imitirala je svoju majku kako sjedi, kako pomiče kosu sa čela… Smijali smo se, ali čak i u tako bezbrižnim životnim situacijama treba imati na umu da nas, već tako mala djeca, budno motre, prate svaki naš pokret, posebno majčin, odlično prepoznaju emocije i raspoloženja na licu, imitiraju prvo glasove, pa slogove i riječi svojih roditelja, oponašaju njihovo držanje tijela, hod, pokrete, mimiku… I vrlo dobro primjećuju i najsitinije detalje, čak i one kojih mi nismo ni svjesni).
 Porodica je prva djetetova okolina i samim tim, s njom se dijete najviše poistovjećuje. Nešto kasnije, to su vršnjaci, učiteljica, profesor, neka poznata TV-zvijezda, sportista i sl. Ali roditelji i dalje ostaju u pozadini dječijeg bivstvovanja, jer s njima djeca provode najviše vremena, s njima žive, dijele dobro i zlo, rješavaju probleme itd. Zato, uvijek radite na svojoj nadogradnji, na svom permanentnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da vi slobodno vrijeme koristite čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. To će imati mnogo više efekta od priče: «Hajde, sine, čitaj neku knjigu, trebat će ti…». Takve i slične fraze vremenom djetetu postanu dosadne, čak naporne i u njemu stalna prisila može proizvesti samo apatiju ili čak antagonizam i prema vama i prema knjizi. Djeca ne vole kada im se previše pridikuje, naređuje, kada ih tjerate da nešto urade. Umjesto samo rječima, pokažite im ono šta trebaju da usvoje i svojim djelima. Tako će lakše, brže i s više volje naučiti mnogo toga. Jer, ako tražite od djeteta da pospremi krevet kada ustane, nemojte da vam se desi da vaš krevet dijete zatekne neuredan. Prigovorit će vam to kad-tad. Ako odvraćate dijete od gledanja u ekran (bilo ekran TV-a ili računara), nemojte se odmah nakon izrečene opomene djetetu, okrenuti i upaliti televizor. Tako dolazite u kontradikciju sami sebi, a djetetu to sigurno neće pomoći.

Lični primjer roditelja je nakraći put za usvajanje navika kod djeteta

Ako dijete vidi da vi redovno perete ruke prije i poslije jela, da redovno perete zube odmah nakon jela i pred spavanje, onda će ono samo da usvoji te higijenske navike. Kada je riječ o navikama, treba napomenuti da o svakom čovjeku možemo suditi, između ostalog, na osnovu njegovih higijenskih, kulturnih i radnih navika. A te navike se stiču u djetinjstvu. Ne dozvolite da drugi loše sude o vašem djetetu! Znajte da su roditelji prvi na spisku odgovornih za njegovo ponašanje.
Ponekad se desi i to da i pored nastojanja da dijete pouče dobru, roditelji u tome ne uspijevaju. U tom slučaju, preispitajte sebe: da li ste imali dovoljno autoriteta (ali pozitivnog) nad djetetom, da li ste vi upravljali djetetom ili dijete vama?!? Stručni naziv za to je pedagoška inverzija koja se javlja kada dijete komanduje roditeljima, pa od njega zavisi do kada će biti u posjeti prijateljima, šta će jesti taj dan, koju igračku će mu roditelji kupiti i kada i sl. Tada roditelji, iz prevelike ljubavi i slabosti prema djetetu, ugađaju mu i udovoljavaju svakoj njegovoj želji. Kada to uvidi, dijete onda koristi svaki trenutak i priliku da gospodari svojim roditeljima koji mu više nisu odgajatelji, nego podanici. Ma koliko voljeli dijete i ma koliko smatrali da se strogošću ne može ništa postići, nemojte se ustručavati da, na bilo koji način, pokažete djetetu da ste stariji i da vas treba  poštovati!

I u odgoju djece nađite sredinu!

Kao što islam u svemu preporučuje  i traži sredinu,  tako je i vi nađite u odgoju djece. Dakle, budite umjereno blagi i umjereno strogi, istovremeno.  Dogovarajte se sa djetetom, saslušajte i njegovo mišljenje i podržite ga u dobru! Nastojte da budete što pravedniji prema djetetu (djeci): nagradite ga uvijek kada uradi nešto dobro (to može biti i pohvala, kompliment, poljubac za manju djecu, čestitanje stiskom ruke za nešto stariju, omiljeni kolač ili neki poklončić, zavisno od urađenog),  ali i kaznite za loše ( u oblike kazne spadaju prijekor, kritika, zabrana, tjelesna kazna…). I budite dosljedni u postupcima, posebno kad se radi o djelovanju oba roditelja. Ono treba da bude usaglašeno i sinhronizirano. Ako majka ne dozvoljava djetetu da bude više od dva sata napolju, onda dijete treba da dobije isti odgovor i od oca i obrnuto.
Autor: Medina Jusić-Sofić

Viđeno: 9

166

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close