Predivna priča o 10 maraka i dječijem poštenju

Isplati se biti pošten, jer Allah nagrađuje…
Pisao sam još nekad zimus o tome kako je jedan dječak u mektebu, u toku mektebske nastave, na džamijskom podu našao 10 KM, nekom su bile ispale. Bio se obradovao kada ih je našao, no, ipak mi je to prijavio.

Piše: Muhamed ef. Velić

Rekao sam da ne može zadržati te novce, jer nisu njegovi, objavit ćemo pa ćemo vidjeti čiji su. Tako je i bilo. Javila se jedna djevojčica, rekla je da su to njene pare, čak je i rekla kako su bile presavijene. Vraćene su joj pare, a dječak je sutradan od nje dobio kesicu bombona. No, rekao sam mu da on prvenstveno treba biti sretan zbog toga što je učinio dobro djelo, a Allah, dž.š., će ga za to posebno nagraditi i to će mu nadoknaditi.

Prošlo je skoro pola godine. Sada u petak na džumi, nakon namaza, sačekao me je jedan fini momak da upita nešto u vezi zekata i obračuna dionica. Pojasnio sam mu to, no, na samom kraju razgovora izvadio je iz novčanika 10KM te me zamolio da ih predam onom dječaku što je vratio nađene novce. Dirnulo me je to da ljudi pamte neke ne toliko velike priče, ali, naravno, pamti se dobrota. Zahvalio sam mu.

Sinoć sam pred teraviju, žurno hodeći prema džamiji kroz mahalske ulice, tik pred džamijskim haremom u Imamovića sokaku čuo dječiju graju. Prepoznao sam Jusufov glas, on je brat dječaka kojeg čekam da predam emanet. Zovnuo sam ga u harem, dotrčao je do mene, rukom sam ga sklonio pod džamijsku strehu. Kiša je neumoljivo padala, a on je već bio mokar, gotovo pa kao čep. Djeca kad se igraju, ne znaju da li pada ili ne pada kiša. Pitao sam ga gdje mu je brat. Rekao je da je otišao kod nane.

A onda sam ga podsjetio na onu priču o njegovom bratu i nađenih 10 KM, kako su se bili obradovali. Pitao sam ga da li se sjeća šta sam im na kraju rekao! Sjetio se o tome da će to sve Allah nadoknaditi i lijepo nagraditi.

Onda sam mu dao onih 10KM, rekavši mu da se isplati biti pošten, jer Allah to voli i nagrađuje. Prvo me je pogledao u oči, zatim u novce, lijepo zahvalio rekavši da će mu ih predati, uzeo novce, gurnuvši ih duboko u džep i onda je ponovo odletio u ramazansku noćnu graju, u džamijsku ulicu, u kišu, u Allahovu milost koja se evidentno spuštala na sve.

Ušao sam u džamiju s mislima kako je divno biti sretan, neopterećen i pošten kao dijete.

(bhdijaspora.net)

Komentari

komentara